Ekskluzivno s dizajnerom torbi koje nose Beyoncé i Jenna Ortega, ali i likovi serije Emily in Paris

Unatoč tome što ima samo 29 godina, Marc Ozias već je učvrstio svoje mjesto među najuzbudljivijim novim dizajnerima u modnoj industriji. Mladi Francuz, majstor proizvoda od kože, stvara elegantne i skulpturalne torbe koje postaju neizostavan modni komad, budući da ih nose ikone poput Beyoncé, a pojavljuju se i u popularnim serijama poput Emily in Paris. Ono što Marca razlikuje od drugih je njegova sposobnost da u svoje kreacije besprijekorno uklopi pop kulturu, a svaka torba predstavlja puno više od modnog dodatka – ona je počast glazbi, filmovima i zvijezdama koje su oblikovale njegove mladenačke dane. Kao strastveni obožavatelj pop kulture, koji je spreman učiniti sve kako bi svojim ikonama odao počast kroz ono što radi, podijelio je sa mnom kako je njegova priča zapravo započela, zašto Victoria Beckham može preuzeti zasluge za njegov veliki uspjeh, kako nastaju njegove doista jedinstvene torbe i kako, unatoč velikim imenima s kojima je imao priliku surađivati, vjeruje da je svatko od nas jedinstven i zaslužuje svoju torbu.

Vratimo se na početak. Odakle tvoja ljubav prema torbama, ideja o osnivanju vlastitog brenda i kako je sve zapravo započelo?

Ako želite razumjeti moj brend i ono što radim, mislim da se moramo vratiti u prošlost, u 2004. godinu. Imam otprilike 10 godina i puno vremena provodim u svojoj sobi, slušajući glazbu, gledajući TV emisije i filmove. U to vrijeme nisam znao da zapravo upijam pop kulturu, znao sam samo da u tome uživam i da volim to raditi. Sjećam se da sam počeo skupljati slike Victorije Beckham i njezine nevjerojatne kolekcije Birkin torbi. Tada sam počeo razmišljati: “Ovo je ono što želim raditi. Želim imati svoj brend, želim biti dizajner torbi.” Mogao bih reći da je za sve “kriva” upravo Victoria Beckham. A naravno, i uvod u kultnu seriju Seks i grad, s onom prepoznatljivom bijelom suknjom od tila, jer sam tada želio biti dizajner te suknje. Stvarno sam želio biti dizajner koji bi ostavio trag u pop kulturi. I tako sam vrlo rano, još kao dijete, počeo crtati torbe i slati ih svojim omiljenim zvijezdama. I zapravo nikad nisam prestao. Prije četiri godine pokrenuo sam svoj brend, a prije godinu dana sam doista spojio svoje dvije strasti – torbe i pop kulturu. Tako je sve počelo, kad sam odlučio spojiti dvije stvari koje najviše volim.

Spomenuo si Victoriju Beckham i njezine Birkin torbe koje su te očarale, no zašto baš torbe?

Kada sam bio dijete, bio sam vrlo sramežljiv i sjećam se da bih, dok sam hodao ulicom, uvijek gledao u pod jer me bilo strah uhvatiti pogled drugih ljudi. I baš takva je bila i Victoria Beckham, koja se pokušavala zaštititi od paparazza. Sjećam se da je poput štita uvijek držala svoju Birkin torbu ispred lica. Sjećam se i da sam si, s novcem koji sam dobio za rođendan, kupio svoju prvu torbu. Bila je to najružnija torba na svijetu, vrlo jeftina, ali podsjećala me na Birkin jer je bila jako velika. Od tada sam je nosio svaki dan u školu i osjećao se nekako zaštićeno, što je u meni probudilo želju da stvaram torbe koje su snažne poput štita i koje ljudima mogu pružiti dodatnu snagu, baš kao što je meni dala moja torba.

Sjećaš li se svoje prve kreacije, odnosno prve torbe koju si stvorio?

Da, vrlo se dobro sjećam. Izgledala je poput onog kultnog znaka Beverly Hillsa u Los Angelesu. Bila je oblikovana kao čamac, s mojim inicijalima u sredini. Torba nikad nije ugledala svjetlo dana, ali obećao sam sebi da, iako dizajn nije bio najbolji, odnosno onakav kakav biste očekivali od malog djeteta, jednog dana ću tu torbu zaista napraviti… jer mislim da je na neki način ikonična.

Od prve kreacije do ozbiljnog modnog brenda, kako bi opisao svoj brend Ozias?

Dakle, moj brend je tehnički izgrađen od drveta, što se ne može vidjeti jer je drvo skriveno ispod kože, ali zapravo su sve moje torbe napravljene od drveta jer im ono daje vrlo snažnu strukturu. Svoj brend Ozias opisao bih kao brend s vrlo specifičnim stilom, prepoznatljivim zbog tih strukturiranih oblika. Naravno, uvelike je inspiriran pop kulturom. Ponekad je to tekstura koja me podsjeća na nekog umjetnika, ponekad su to nadimci koje dajemo zvijezdama. Sjećam se, na primjer, torbe koju sam napravio, nazvane Panther, koju je inspirirala Naomi Campbell. (Naravno) koristio sam crno umjetno krzno jer sam želio da torba izgleda vrlo oštro, baš kao Naomi. Dakle, da, moj brend je u potpunosti inspiriran umjetnicima koje sam volio i obožavao tijekom svog života.

I kad već govorimo o ovoj torbi. Sada je bila prikazana u seriji Emily u Parizu, zar ne?

Da, za Parižana je to ludo. Iako je u Francuskoj serija dobila neke kritike jer je poprilični klišej. Ali zapravo obožavam svoj pariški klišej i čast mi je što se moja kreacija pojavila u četvrtoj sezoni.

No, to sigurno nije bila tvoja prva važna suradnja, mislim da moramo prvo spomenuti suradnju s kraljicom popa, samo Beyoncé!

Beyoncé je umjetnica koju sam slušao cijeli svoj život. Zapravo sam kao dijete rekao mami da ću jednog dana poslati torbicu Beyoncé. Mama je samo zakolutala očima i poslala me u školu rekavši mi da ne sanjam, ali ja sam ustvari bio potpuno ozbiljan. Uvijek sam znao da želim napraviti nešto za nju i kada sam čuo da radi obradu pjesme Jolene, znao sam da je to to, jer sam uz Beyoncé uvijek bio i veliki obožavatelj Dolly Parton. I to je ono što me definira, uvijek želim napraviti nešto što ima značenje za mene i ne izrađujem torbe samo da bih ih izrađivao. Ovo je bila savršena prilika za mene, jer su se spojile dvije umjetnice koje obožavam cijeli život. Imao sam samo jednu misao – želim napraviti Jolene torbu i poslati je Beyoncé. Dvije godine smo pokušavali stupiti u kontakt s njenim stilistom i to je bio dug put, jer vjerojatno svakodnevno prima tisuće poruka. No jednog dana sam dobio odgovor da obožavaju moju marku, obožavaju Jolene torbu i da je pošaljemo Beyoncé u Los Angeles. Tako smo poslali torbu i dva tjedna kasnije objavila ju je na Instagramu, što znači da joj se torba zapravo sviđa. A ja sam, naravno, bio neizmjerno počašćen.

Jako me zanima cijeli tvoj radni proces, od trenutka kad dobiješ ideju pa sve do realizacije. Već si mi malo rekao odakle crpiš inspiraciju, ali radi li se samo o pop kulturi ili postoji još nešto?

Pop kultura ima izuzetno veliku ulogu u mom kreativnom procesu. No, u svom radu najviše nastojim stvoriti nešto skulpturalno. Stvarno želim da torba bude izrađena tako lijepo, kao da je kiparsko umjetničko djelo, zbog čega uvijek radim na obliku. Najteže je, po mom mišljenju, pronaći savršenu teksturu. Koža, kad se jednom udubiš u nju, shvatiš da postoji milijun vrsta i pronalazak savršene kombinacije je svakako najteži dio posla. Većinu vremena provodim usklađujući te dvije stvari – kako odati počast umjetniku kojeg obožavam i kako pronaći kožu za koju mislim da će funkcionirati.

Kako si odlučio koristiti drvo kao osnovu za svoje torbe?

Moj otac je moja potpuna suprotnost. Radi kao šumar, to je ono što voli, a ja, naravno, obožavam modu. Dva svijeta koja se jednostavno ne poklapaju. Zato sam želio unijeti dio svog djetinjstva u svoj rad, sjećanje na vrijeme kad me otac vodio sa sobom u šumu. Isprva mi se činilo nemogućim da spojim svoju i očevu strast, ali tako sam počeo koristiti drvo u svojim torbama i na neki način mislim da me to povezuje s njim.

Druga suradnja koju moramo spomenuti je tvoje najnovije partnerstvo s Beetlejuiceom.

Beetlejuice je za mene bio ostvarenje snova. Kada sam bio dijete i razmišljao o tome da imam vlastiti brend, shvatio sam da imam dvije opcije u životu. Prva opcija bila je nastaviti gledati filmove u svojoj sobi i promatrati pop kulturu izdaleka, a druga opcija bila je naporno raditi i postati dio pop kulture, što sam oduvijek želio. Kada sam čuo da Jenna Ortega radi na filmu Beetlejuice 2, počele su mi se rađati ideje. Već smo bili u kontaktu s njenim stilistom, i razmišljao sam o tome da napravim torbu u obliku kuće iz filma Beetlejuice. Imao sam, kako kažemo na francuskom, “carte blanche”, što znači da sam bio slobodan napraviti što god želim. Zanimljivo je da sam napravio tri torbe, sve su joj se svidjele i zapravo je nosila sve tri, što je nevjerojatno. Gotovo mi je smiješno jer se sada osjećam kao da sam stvarno dio pop kulture. Nadam se da će za 10 godina ljudi reći: ‘Sjećaš li se onog vremena kada je Jenna Ortega nosila torbu u obliku kuće?’ I stvarno se nadam da će o tome i dalje pričati za 10 godina.

Mislim da pomažeš sukreirati trend “method dressinga” koji postaje sve popularniji. Čini mi se da zapravo doprinosiš i jačaš tu ideju, što je jako zanimljivo, i mislim da će postati sve važniji dio filmske industrije i promocije filmova.

Tako je, i na neki način mi je dirljivo kad shvatim da će i Jenna zapravo sačuvati te uspomene. Naravno, sjećat će se da je glumila u filmu Tima Burtona, ali sjetit će se i ove turneje, gdje smo joj na neki način pomogli da oda počast nevjerojatnom redatelju kao što je Tim Burton, a s našim torbama sada ima kod kuće i te male uspomene. Jednostavno predivno.

Vjerojatno jedno od težih pitanja, ali ipak – imaš li omiljenu torbu?

Misliš omiljenu torbu iz moje kolekcije? Da, to je torba Bee, koja je bila inspirirana Beyoncéinim izgledom tijekom turneje Renaissance, kad je nosila Muglerovu haljinu i izgledala poput pčele. Zašto je baš Bee moja najdraža torba? Zato što sam tu torbu napravio u jednom danu, od ideje do završne izrade. Kad sam na kraju držao torbu u rukama, pomislio sam: ‘Odakle je sve to došlo?’ Ne mogu to opisati, ali dobio sam ideju koja je došla niotkuda, i jako sam ponosan na nju jer je to oblik u koji sam najviše zaljubljen. Siguran sam da ću je napraviti u više boja i drugih tekstura jer zaista volim tu torbu.

Jenna Ortega

Jenna Ortega

Koliko ti obično treba vremena da napraviš torbu, jer jedan dan je zaista nevjerojatno!

Vrlo različito. Na primjer, kuća, prva koju sam napravio za Jennu, uzela mi je otprilike mjesec dana, jer ispod ima veliku drvenu konstrukciju. Doslovno sam morao napraviti svaki zid, svaki dio krova. To je zahtijevalo puno vremena, budući da izrada torbi inače traje oko tri dana, ali ni danas ne znam kako je torba Bee nastala za samo 24 sata.

Što slijedi za brend Ozias? Koja je tvoja vizija, sljedeći korak? Surađivao si već s velikim imenima, ali postoji li neki umjetnik ili umjetnica s kojima bi stvarno želio raditi?

Iskreno, ima ih milijun, ali prva koja mi pada na pamet je Paris Hilton. Kad sam bio dijete, bio sam njen najveći obožavatelj, a ona je zapravo bila prva prava influenserica. Vizija za moj brend Ozias je vrlo jednostavna. Želim da se moje kolekcije prodaju u trgovinama, a također bih volio imati mali atelje u Parizu gdje bih mogao izrađivati personalizirane torbe za razne događaje i prilike, od Met Gale do filmskih premijera. Nešto slično kao što radi modna kuća Versace. No, htio bih dodati da želim da ljudi shvate kako personalizirane torbe nisu samo za slavne osobe. Najčešće čujem: “Oh, šteta što nisam Beyoncé, jer ne mogu imati svoju torbu.” Ali to je nešto što želim za svoj brend. Stvarno želim da bilo tko može doći do mene, reći: “Ovo sam ja,” opisati sebe ili stvari koje voli, a ja da kreiram nešto baš za njega. Ne moraš biti Beyoncé da bi imao torbu po mjeri, jer smo svi jedinstveni, svi imamo stvari koje volimo i mislim da svatko zaslužuje svoju torbu. To je nešto što stvarno želim da ljudi shvate.