Je li Louis Vuitton revija označila kraj ere tihog luksuza?

Gosti Louis Vuitton revije sinoć su u Parizu strpljivo čekali autobus koji će ih odvesti tamo. Ne događa se svaki dan da do modne revije morate doći autobusom, ali transport na lokaciju zapravo je bio prvi trag za temu kolekcije koja je predstavljena. Modni insajderi dovezeni su na skrivenu stanicu L’Étoile du Nord koja evocira romantiku željezničkih putovanja 19. stoljeća. Ime je dobila po čuvenom brzom vlaku koji je nekada povezivao Pariz, Brussels i Amsterdam, a usprkos tome što je danas manje poznata, njena arhitektura i atmosfera i dalje odišu duhom vremena kada putovanje vlakom nije značilo samo dolazak na odredište, već i elegantan doživljaj sam po sebi. U tom prostoru, na lokaciji susreta, rastanaka, misterioznih pogleda stranaca koje verojatno nikada više nećete videti, kreativni direktor Nicolas Ghesquière predstavio je novu kolekciju za jesen/zimu 2025/26 inspiriranu šarolikim svijetom željezničkih postaja.

Zaista, postoji nešto vrlo romantično i nostalgično u željezničkim postajama, koje još od svog prvog pojavljivanja inspiriraju umjetnike. Jedan od prvih filmova ikada, L’arrivée d’un train en gare de La Ciotat, bio je smješten na željezničkoj postaji – to je mjesto na kojem je okončan život Ane Karenjine i lokacija gdje se “tributi” prvi put susreću s Kapitolom u serijalu Igre gladi. Upravo su ti različiti filmovi, koji dijele isto mjesto radnje, bili Ghesquièreova inspiracija. Pitao je svoj tim za njihove omiljene filmove s motivom vlaka i sastavio složenu listu – od filma Casablanca do Harryja Pottera. Međutim, pistom nisu prošetali likovi iz tih filmova u doslovnom smislu. Dizajner je jednostavno bio inspiriran širokim spektrom asocijacija koje različiti ljudi imaju na vlakove i raznolikošću osobnosti koje se pojavljuju na željezničkim postajama. Upravo zato, na pisti modne kuće Louis Vuitton mogli su se vidjeti najrazličitiji modni izrazi, spajajući desetljeća, stilove i emocije.

Baš kao što je kreativni direktor najavio, ovom su postajom prošli “svi”. Ghesquière je kroz maksimalističke lookove, koji su potpuna suprotnost tihom luksuzu, kreirao likove čije bismo priče voljeli otkriti. Neki su modeli izgledali kao da putuju kući za blagdane – spremni napustiti metropolu, nosili su velike putne torbe i ležerne jakne. Drugi su nosili retro lookove s volanima koji podsjećaju na haljine iz viktorijanskog doba, zbog čega su djelovali kao da su se upravo iskrcali s luksuznog Orient Expressa u 19. stoljeću. Revijom su prošetali i sportski lookovi, evocirajući likove koji su možda krenuli na pecanje, odjeveni u široke mantile, s praktičnim torbama oko struka i ribarskim šeširima. Među prolaznicima postaje L’Étoile du Nord našao se i look koji toliko podsjeća na Serenu Van Der Woodsen da sam samo čekala da model dobaci: I have to go!

Iza svih likova koji su prošetali pistom stoji priča koja nas navodi da analiziramo svaki dio njihovog looka pitajući se gdje su krenuli i tko su oni uopće. Kako bi to postigao, dizajner je morao ubaciti mnoge elemente koji bi nam otkrivali karakter njegovih likova, a time je, svjesno ili nesvjesno, potvrdio da se vraćamo eri glasnog luksuza. Međutim, to nije učinio na način na koji bismo zapravo pomislili. Louis Vuitton logotipi nisu prekrili sve kreacije, gotovo vičući “ovo je dizajnerski kaput!” (iako su torbe ukrašene prepoznatljivim emblemom ove kuće bile prisutne u kolekciji). Umjesto toga, odlučio se za glamurozne lookove pune volana i luksuznih tkanina koje jasno sugeriraju da je riječ o looku u koji je uloženo puno razmišljanja (i novca). Ova kolekcija još je jedan dokaz da se visoka moda vraća dizajnu koji plijeni pažnju smjelim uzorcima, vibrantnim bojama i jedinstvenim detaljima.