Osjećate se isključeno na poslu? Psihologinja otkriva moćnu promjenu perspektive koja oslobađa

Osjećate se isključeno od strane radnih kolega? Evo kako to može utjecati na vas

Ako ste jedna od mnogih nostalgičarki koje su odrasle neprestano gledajući Prijatelje, sjetit ćete se Rachel koja se navukla na duhan samo kako bi se družila i ne bi se osjećala isključeno iz grupe svojih radnih kolega. Glavna junakinja osjećala se isključenom iz važnih razgovora – onih koji se događaju tijekom improviziranih ručkova, na hodnicima tvrtke, na druženjima nakon posla ili, kao u njezinom slučaju, oko pepeljare na ulazu u zgradu. Osim komičnog prizvuka, osjećaj isključenosti iz grupe iskonskiji je nego što se čini, jer odgovara potrebi za prihvaćanjem i dobrodošlicom od strane plemena, a time i osiguravanju opstanka.

Psihologinja i direktorica centra Tribeca Psicólogos, Rebeca Cáceres, smatra da ovakve situacije mogu probuditi sram, tugu, ljutnju ili zbunjenost. Iako je to potpuno normalno, problem nastaje kada nas te emocije preplave i na kraju nas počnu voditi. „Stalno se trudite svidjeti drugima kako biste pripadali i pritom gubite sebe. Kratkoročno se možda uspijete integrirati, ali dugoročno će to postati izvor sukoba sa samom sobom, jer vaš osjećaj vlastite vrijednosti može biti narušen.“ Dovoljno je sjetiti se naše Rachel kako se pokušava odviknuti od svoje novostečene ovisnosti.

Međutim, Cáceres iznosi zanimljivo razmišljanje: u odrasloj dobi nije stvar u tome da ste isključeni, već da ste izabrani. „Ovakav pogled na stvari sve mijenja, jer vas izvlači iz uloge žrtve i daje vam moć da prihvatite kako se možda ne uklapate u određene grupne dinamike.“

Acielle/Style Du Monde

Ona tvrdi da kada se trudimo postati dio nečega, a da prethodno ne provjerimo odgovaraju li nam ta grupa ili ta veza, gubimo perspektivu. „Osim u slučaju mobinga, čini mi se da je najzdravije zapitati se je li taj ne-izbor jednostavno posljedica razlike u afinitetima, vrijednostima ili interesima. Ne mora vam se svatko sviđati.“

Ako nakon analize situacije zaključimo da je okruženje ugodno i da se želimo integrirati, Cáceres preporučuje da to učinimo na iskren način, za što nudi nekoliko strategija:

• Pokažite iskreno zanimanje. Možete započeti postavljanjem pitanja, prijedlogom za kavu ili spontanim dijeljenjem nečega osobnog. Odnosi se grade na svakodnevnim stvarima.
• Postanite vidljivi, ali ostanite svoji. Ne morate biti ekstrovertirani da biste bili dio grupe. Često je dovoljno samo biti prisutan, nasmiješiti se i doprinositi svojom autentičnošću. Ovdje je važno ne vezati se za želju za pripadanjem, jer vas to može navesti da forsirate dinamike ili narušavate tuđi prostor.
• Približite se onima koji su otvoreniji. Ne mora cijela grupa biti pristupačna, ali obično postoji netko tko je otvoreniji. Povezivanje s jednom osobom može biti ulaz u cijelu grupu.
• Povezujte se iz svoje istine. Nemojte se pretvarati da biste se svidjeli drugima. Doprinosite onim što jeste, a ne onim što mislite da biste trebali biti.

Isplati li se integrirati?

Što se događa kada primijetimo da nam dinamika te grupe ne odgovara? Iako je istina da to ne znači da trebamo prekrižiti ruke i postati nevidljivi, ne znači ni da se trebamo pod svaku cijenu pokušati uklopiti. Psihologinja nas podsjeća da ne zaslužuju sva okruženja našu energiju. „Postoje trenuci kada se vrijedi potruditi, a postoje i oni u kojima je najzdravije emocionalno se distancirati“, te dijeli nekoliko znakova koji ukazuju na to da je najbolje odustati:

• Atmosfera je stalno pasivno-agresivna ili natjecateljska. Ako primjećujete suptilno uvredljive komentare, usporedbe, tračeve ili napete tišine, vjerojatno se ne nalazite u emocionalno sigurnom okruženju.
• Grupa funkcionira prema nevidljivim hijerarhijama ili isključujućim dinamikama. Ako se sve vrti oko udovoljavanja jednoj ili dvjema „ključnim“ osobama, to je jasan znak da to nije mjesto za vas.
• Osjećate se iscrpljeno svaki put kada se potrudite integrirati. Ako ste na kraju dana emocionalno umorniji od forsiranja pripadnosti nego od samog posla, vrijeme je da stanete i preispitate situaciju.
• Postoji stalan osjećaj obezvrjeđivanja ili nevidljivosti. Ako se vaš glas ne čuje, ako se čini da nikoga ne zanima što govorite, vaši se uspjesi ne priznaju, a vaši pokušaji povezivanja ostaju neuzvraćeni, možda to nije pravo mjesto za vas.

U tim slučajevima, stručnjakinja preporučuje da se usredotočimo na profesionalni dio posla i na izgradnju novih veza izvan tog zatvorenog kruga.

Mert Coşkun

„Ponekad je dovoljna samo jedna osoba s kojom osjećate povezanost kako bi radno iskustvo bilo puno podnošljivije.“ Paralelno s tim, ključno je da odbijanje ne shvaćamo osobno, jer ono ponekad proizlazi iz sustava, kulture tvrtke ili jednostavno dinamika koje nemaju veze s našom vrijednošću.

„Zapamtite da je posao samo jedan dio vašeg života, a ne cijeli vaš život. To što vas nisu izabrali ne znači da vi ne vrijedite, već samo da to nije mjesto za vas.“

Strategije za odvajanje poslovnog od privatnog života

Postoje ljudi na koje poslovno okruženje emocionalno ne utječe i koji te dvije strane života drže vrlo odvojenima. Oni ne traže prijatelje, već samo žele biti učinkoviti i profesionalno se razvijati, neovisno o društvenim odnosima. Ako to nije vaš slučaj i trebate smjernice za stvaranje te odvojenosti, Rebeca Cáceres dijeli svoje savjete:

• Ne tražite potvrdu vrijednosti tamo gdje vam je potrebna samo suradnja. Nije vam potrebno da vas vole, već samo da s vama rade s poštovanjem.
• Stvorite svoju mrežu podrške izvan posla. Emocionalno blagostanje ne može ovisiti isključivo o vašem poslovnom okruženju.
• Postavite jasne granice. One će vam pomoći da znate što vam je potrebno kako biste se osjećali sigurno i poštovano.
• Redefinirajte svoju svrhu na tom mjestu. Jeste li tamo zbog plaće, cilja, prijelaznog razdoblja? Radite svoj posao dobro, zaštitite se emocionalno i svjesno odlučite što želite učiniti sa svojim životom. To podrazumijeva donošenje odluka s punom odgovornošću.

Vogue.es