Lonac nam je otkrio priču iza svojih murala posvećenih - zagrebačkom Hreliću
Tena Razumović Žmara
7 listopada, 2024
Tena Razumović Žmara
7 listopada, 2024
Prva asocijacija na zagrebački sajam Hrelić oduvijek mi je bila hrpa dobrih knjiga za jako malo novca. Dok su neki tamo nalazili vintage komade odjeće, raritetne i zanimljive ukrase za dom, posuđe, lampe, lustere, ja sam znala da ću se uvijek vratiti s naramkom knjiga za “ništa novaca”. Za tih “ništa novaca” također bih, osim knjiga, kupila i odličnu atmosferu, barem dvije, tri anegdote, šalicu kave s domaćom rakijom i odlično društvo, osjećaj čiste pozitive.
Ovaj kultni zagrebački sajam rabljene robe (i automobila) obilježava nedjeljna jutra mnogim građanima; neki na njemu nalaze dragocjenosti koje poslije koriste u svom daljnjem kreativnom radu (vjerujem da mnogo scenografija i setova svoje ishodište može detektirati upravo tamo, uz Savski nasip), neki se hvale sjajnim modnim i dizajnerskim ulovima, neki tamo rade, prodaju, a neki fotografijama bilježe tu jedinstvenu atmosferu.
Priča o Hreliću ima mnogo. No koliko umjetničkih slika o Hreliću znate? Mislim da ih je malo, ja baš niti jednu ne znam. Do sada. Lonac, zagrebački street art umjetnik svjetskog renomea, napravio je četiri velika murala posvećena upravo – Hreliću. On se temom Hrelića, ili kako sam kaže balkanskog buvljaka, počeo baviti još davnih dana, na fakultetu. U Novom Zagrebu se prije desetak godina odvijao jedan umjetnički projekt zbog kojeg je s kolegama boravio na Hreliću. Ispod nadvožnjaka u blizini slikao je scene sa sajma, one koje su za njega karakteristične. Mnogo vremena je prošlo od tada, da bi za vrijeme pandemije, s obzirom na to da je dosta projekata zaustavljeno ili stavljeno na čekanje, Lonac krenuo u osobnu introspekciju i shvatio da mu se kroz umjetnički rad ne proteže neka određena tema, već stvara radove iz projekta u projekt bez tematske poveznice medu njima… Shvatio sam da nemam neku tematsku poveznicu u svom radu tako da sam se htio pozabaviti s nečime što me inspirira. To je definitivno Hrelić; koristio sam ga za studije. Često sam fotografirao ljude na Hreliću i koristio te fotografije za crtanje, za sketchbook, kako bi i dalje vježbao ruku.
Razmišljao sam kako bi bilo dobro napraviti seriju radova koji prikazuju, koji su vezani samo za tu tradiciju nedjeljnog odlaska na Hrelić. – Lonac je tom odlukom povezao staro i novo, sjećanja i sadašnjost. – Shvatio sam da Hrelić doživljavam kao muzej tuđih sjećanja, memorija i da mi svi na neki način recikliramo taj tuđi život. Znam, to može zvučati patetično, ali ne bježim od toga, tu se nalaze stvari koje se nalaze samo u našim mladostima i djetinjstvima, stvari koje nas vežu za neka prijašnja vremena. U te predmete je utkana nostalgija, to je jednostavno tako.
Lonac je oduvijek pokazivao senzibilitet za studije ljudi, sjetimo se staraca koje je slikao, s kojima se u svome radu bavio 2019. godine. – Krenuo sam se baviti pojavom balkanskih buvljaka, i sada, u Mostaru sam naslikao tog starca, zapravo kolaž koji prikazuje i njega i cijelu nostalgiju koja se veže uz i oko njega. – Lonac je u kolaž ukomponirao igračke koje su obilježile mnoga djetinjstva 80-ih i 90-ih godina. Mislim da će ih svi prepoznati.
On do sada nije radio kolaže, barem ne na ovaj način, da izgledaju stripovski. Ovim radovima priča priču; murali su narativno povezani tako da bez obzira na to što uz njih ne postoji tekst, sama forma neodoljivo podsjeća na strip i tako ih umjetnik povezuje u veću cjelinu. Ne postoji tu neka konkretna radnja koja se može ili treba prepričati, dovoljan je osjećaj koji oni stvaraju. Uz starijeg gospodina, zanimljiv je i lik drugog murala, onog sa starijom gospođom koja oko struka nosi torbicu u koju sprema novac. Njezin je lik toliko karakterističan za tu lokaciju da se svakome tko je ikad nedjeljom tragao za “blagom” na Hreliću može učiniti da ju prepoznaje.
Lonac je oduvijek bio u potrazi za starim, skrivenim dragocjenostima. Kao umjetnik koji je odrastao na zagrebačkoj Trešnjevci, naselju gdje je u jednom trenutku 90-ih bilo dosta praznih, napuštenih kuća i mjesta gdje su ljudi ostavili sve svoje stvari, dio njegovog odrastanja su svakako obilježili i ti trenuci u napuštenim kućama, u koje je zavirivao, zajedno s ekipom iz kvarta. Nešto kao zagrebački Gooniesi, samo s dozom nostalgije i bez škrinje s blagom.
Naravno na te avanture posve drugačije gleda sada s odraslim očima. – Bilo je to istraživanje, prava avantura, to pronalaženje hrpe starih stvari i nadanje da ćemo pronaći nešto dragocjeno. Svakako te avanture iz djetinjstva, kroz igru, prožima element potrage. – To traženje se prepoznaje i na Hreliću, ili na bilo kojem drugom buvljaku na Balkanu.
Zabavno i neopisivo interesantno je promatrati mlade i starije ljude kako su u nekim svojim potragama za blagom na buvljaku. U tim trenucima vidim kako se spaja igra, ono radosno i nostalgija i melankolija. Bilo mi je važno postići taj spoj. – Iako Lonac govori o nostalgiji i melankoliji, on s ovim radovima kreira pozitivnu energiju, neki osjećaj igre, zaigranosti. Lonac je dosad kreirao četiri murala u ovoj seriji, i nadam se da neće s tom igrom stati, da će ih biti još više.