Pročitala sam biografiju Elvisove kćeri i unuke. Evo što me najviše dirnulo

Jako volim Riley Keough. Da je odlična glumica, shvatila sam onog dana kada sam slučajno naišla na njezin intervju i na prvu pomislila: “Nikad neću moći gledati u njoj Daisy Jones” (fiktivnog lika iz serije kojeg uopće ne volim), ali samo nakon dvije njene rečenice bila sam u potpunosti omamljena – prava Riley nema čak ni istu mimiku kao Daisy! Iako će mnogi reći da je ona samo još jedna nepo baby, moram reći da se s tim uopće ne slažem, jer do nedavno nisam imala pojma da je Elvisova unuka. Štoviše, to mi ne bi ni palo na pamet da nije promovirala knjigu koju je napisala s majkom, Lisom Marie Presley – From Here to the Great Unknown.

Kada sam saznala da je jedina kći Elvisa Presleya napisala knjigu, morala sam je odmah pročitati. Iako sam ljubiteljica starih dobrih papirnatih knjiga, ponekad me neki naslov toliko zaintrigira da ne mogu čekati da mi poštar donese knjigu, već pročitam e-book. To je bio slučaj i s knjigom From Here to the Great Unknown, koja me zainteresirala ne samo zato što je biografija uzbudljive poznate ličnosti, već i zato što sama Lisa Marie nije uspjela završiti knjigu prije svoje smrti, pa je ostalo na Riley da popuni praznine i oblikuje ovo djelo. Ta dvojna perspektiva dviju generacija Presleyjevih potomkinja izuzetno mi se svidjela, kao i grafička odluka da dijelovi koje je pisala Lisa Marie budu napisani u serif fontu, a Rileyini dijelovi u sans serifu. To je omogućilo da priča teče neometano, ali da je razlika između dva glasova jasno definirana.

Većinu teksta napisala je Lisa Marie, a Riley ga je samo upotpunila, dodajući dijelove kako bi detaljno objasnila ono što smatra da njezina majka nije mogla izraziti. Time nije samo zaokružila ovu priču, već je dodala i svoj jedinstveni pogled, osobito u onim trenucima u kojima je Lisa Marie bila previše subjektivna ili ih je prikazala manje značajnim nego što su zapravo bili. To je bio slučaj s mnogim njezinim traumama koje je opisala gotovo usputno, kao normalan dio svog života, dok ih je Riley zapravo vidjela kao ono što jesu – ključni trenuci u njezinom životu koji su utjecali na odluke i osobnost Lise Marie. Riley na početku knjige naglašava da joj Lisa Marie nikada nije mogla ništa sakriti, što se pokazalo kao pozitivno, jer je upravo zbog toga bila u mogućnosti dovršiti njezinu biografiju.

Ništa u životu Lise Marie nije bilo obično, možda zato što je od malih nogu bila svjesna da je kći rock zvijezde i, što je uvijek bilo jasno, da je očeva mezimica. U Gracelandu, Elvisovoj kući, živjela je, kako sama kaže, kao Eloise u hotelu Plaza, što je upravo i osjećaj koji sam ja stekla čitajući njezine dogodovštine. Međutim, ono što je napisala nije mi zvučalo nimalo prepotentno. Pisala je u istom tonu u kojem zamišljam da je razgovarala s Riley, brutalno iskreno i kao da su mase obožavatelja, slava, droge, veze s glazbenicima i brak s Michaelom Jacksonom sasvim obične stvari o kojima svi pričaju. “Bila sam do ušiju zaljubljena u njega, a on je gajio simpatije prema nekoj Talijanki koja nije ni pričala engleski i imala je dlake ispod pazuha”, rekla je u poglavlju u kojem opisuje Rileynog oca Dannya Keougha, a mislim da je taj citat savršen primjer brutalno iskrenog, ali duhovitog tona u kojem je pisala.

Mogu si zamisliti da Riley nije bilo lako čitati prvu verziju ove knjige, a vjerojatno ni jednu poslije. Dio u kojem Lisa Marie opisuje svoj spontani pobačaj, a zatim i abortus, tako je iskren i tužan da je mene neizmjerno pogodio, tako da ne mogu ni zamisliti koliko je bio bolan za njih. “Mama mi je naknadno rekla svaki detalj praćenja ovulacije do tog trenutka na Arubi. I apsolutno je planirala da zarobi mog oca”, bio je Rileyn komentar na njezino vlastito začeće, iz čega sam zaključila da između ove dvije žene ni jedna tema nije bila tabu, a njihov odnos bio je izgrađen na razumijevanju i podršci.

Mislim da je upravo ta surova iskrenost i njihova sposobnost da se odvoje od emocija i svoj život opišu iz objektivnog ugla ono što je ovu biografiju učinilo toliko zapanjujućom i čitljivom. Kroz cijelu knjigu (koja je kraća nego što bih voljela) prožima se ljubav koju su gajile jedna prema drugoj, a koja kao da isijava iz stranica i prenosi se i na čitatelja. Iako je život Lise Marie Presley bio neporecivo uzbudljiv, pun lijepih, ali i izrazito tužnih događaja, ono što je ovu biografiju učinilo tako dobrom i rasplakalo me više puta, jest količina osjećanja koja su upletena u malo više od 200 stranica. Ove dvije žene ne samo da su nam otvorile prozor u svoj ekskluzivni svijet, nego su u potpunosti otvorile duše – Lisa Marie u želji da za sobom ostavi biografiju s kojom će se mnogi moći poistovjetiti, a Riley u želji da u tome podrži majku. Rezultat je uzbudljiva i dirljiva biografija koju svakako trebate staviti na svoj popis knjiga za čitanje ove godine.