LGBTQ+ knjige mladih autora iz regije koje čitamo kao manifest slobode i otpora

Lipanj je mjesec posvećen LGBTQ+ zajednici i kao takav predstavlja idealan trenutak ne samo za slavljenje queer identiteta, već i za jasno i glasno zalaganje za njihova prava. Svaki put kada istražujem LGBTQ+ književnost u našoj regiji (dok u svijetu ona proživljava svoju zlatnu eru), podsjetim se koliko je kod nas još uvijek gurnuta na margine – baš poput onih koji je stvaraju i žive. Kroz nježna, iskrena, duboko osobna i kolektivna iskustva, knjige mladih autora iz regije razbijaju heteronormativne obrasce, donoseći snažne narative i nove perspektive koje skidaju povez s očiju. Ovo nisu priče isključivo o rodu i identitetu, već i o klasnim razlikama, društvenim nepravdama, feminizmu, ekologiji, antipatrijarhatu i antikapitalizmu. Svaka stranica nadilazi puko bilježenje identiteta – ona postaje čin otpora i prostor slobode, glas koji mora odjeknuti daleko izvan četiri zida.

U nastavku otkrijte naslove koje ponovno čitamo ovog lipnja, uz važan podsjetnik: borba ne traje samo jedan mjesec, već svakoga dana – bez obzira na kalendar.

Rušenje četiri zida: Antologija regionalne queer poezije

Simboličnog naziva, Rušenje četiri zida zastupa pjesnike i pjesnikinje koji su prvi objavili djela queer tematike, kao što su: Bojan Krivokapić, Radmila Petrović, Fedor Marjanović, Emina Elezović, Saška Rojc, Mihaela Šumić, ukupno njih 33, a sve s idejom rušenja pojma koji simbolizira zatvor, stigmu i otklon. Javni prostor pripada svima, baš kao i pravo na dostojanstven i siguran život, a pjesnici i umjetnici uvijek su na prvoj liniji te borbe. Antologija koju su priredili pjesnici mlađe generacije Denis Ćosić i Đorđe Simić donosi intimna iskustva o ljubavi (mnogo ljubavi!) i preživljavanju, svjedočanstva o životu u svijetu koji postaje sve isključiviji i konzervativniji, umjesto otvoreniji i slobodniji, a sve to s tankim nitima melankolije, nježnosti, ali i nade. Jer pored svoje brutalnosti, svijet odavno nije ni binaran, ni crno-bijel.

Zovite me Esteban, Lejla Kalamujić

Autentično svjedočanstvo o odrastanju junakinje u svijetu u kojem se sve raspada i mijenja, a jedino je nestabilnost zajamčena, nagrađeno je i Nagradom Edo Budiša za najbolju knjigu kratke proze na prostoru bivše Jugoslavije. „Naprosto pišem o meni bitnim stvarima. Lezbijka sam i dijete radničke klase, pa postoje duboki osobni razlozi zašto pišem kako pišem. Na nekoj općenitijoj razini, barem ja to tako vidim, queer, feminizam i klasno pitanje najjači su uzbunjivači društvene stvarnosti. U književnosti queer je mjesto koje stalno remeti ustaljene poetičke obrasce, samim time i tradiciju. Ja ne vidim kako možemo ići dalje ako ne remetimo ono što nam je dano i zadano“, rekla je Lejla u jednom od intervjua. Ova knjiga govori o nemogućnosti da se preboli prerana smrt majke, kao i o raspadu Jugoslavije, o svim tim intimnim, unutarnjim raspadima, o identitetu koji je nepovratno izgubljen, o ljubavi između dviju žena i o općem osjećaju beskućništva.

Priručnik za preživljavanje, Grof Darkula

Kada jedna od omiljenih i najznačajnijih aktivističkih platformi predstavi knjigu, jasno je da stojimo u prvom redu. Svojom spremnošću da nepokolebljivo progovara o temama o kojima se drugi ne usuđuju, da ogoli mnoge nepravde, demistificira tabue, potakne rasprave te da glas onima koji ga nikada nisu imali – Grof je mjesto povezivanja i podrške, edukacije i kritike. Upravo takva je i ova knjiga. Treće, dopunjeno izdanje iz 2024. čita se u dahu, donoseći teme koje muče ovo društvo: femicid, hustle kultura, toksična muškost, nezdravi partnerski odnosi, neravnopravnost i rodni identitet, ali i mnogi gorući problemi balkanskog konteksta – partnersko i obiteljsko nasilje, stigmatizacija mentalnih bolesti, kriminalizacija pobačaja, prava žena, LGBT populacije i manjina. Neke od priča anonimnih autora su kontroverzne, tužne i uznemirujuće, ali istovremeno iskrene, edukativne i prožete nadom. Svako poglavlje prati snažna poruka ispisana preko fotografija iz privatne arhive autora, a u knjizi se nalaze i stranice predviđene za zapisivanje vlastitih bilješki, misli i osjećaja koje ova knjiga probudi u vama. Poput terapije u ovim izazovnim vremenima kada nam je svima potreban priručnik za preživljavanje.

Queer Balkan

„Kada smo kao selektorice birale autorice i autore za antologiju i Reviju na temu queer književnosti na Balkanu, bilo nam je važno okupiti različite književne glasove – autorice i autore mlađe i srednje generacije i neupitne književne kvalitete, spisateljice i pisce, pjesnikinje i pjesnike čije se književno, političko i aktivističko djelovanje isprepliću i nadopunjuju. Također, bilo nam je važno pokazati njezinu tematsku raznolikost i perspektive koje nužno uključuju ne samo LGBTIQ+, nego i širu feminističku, klasnu, ekološku i antikapitalističku dimenziju“, pišu u Predgovoru njegove urednice Lara Mitraković i Ivana Dražić, naglašavajući kako je ono što zasigurno obilježava queer književnost u ovoj antologiji – njezina angažiranost, rušenje ustaljenih tematskih i formalnih normi, eksperiment i suosjećajnost. U antologiji su zastupljeni različiti književni rodovi – od poezije do ulomaka iz drama i romana – te autori i autorice s cijelog Balkana, ne samo iz regije u užem smislu. Posebnu pažnju privlače i minimalističke korice knjige, zbog kojih je prošle godine proglašena najljepše dizajniranom knjigom u Hrvatskoj.

Proljeće se na put sprema, Bojan Krivokapić

Roman o dječaku koji je volio plesti, o skupini starica koje su motale duhan i godinama gledale u more, o bolnicama, smokvama u Skadru, Istri, kolonistima, Jugoslavenima, o gubitku tla pod nogama i borbi za dostojniji život. Proljeće se na put sprema sastavljen je od fragmenata dok pripovijeda o Gregoru – dječaku i muškarcu kroz kojeg se, u višeglasju, oglašavaju brojni likovi i njihove transgeneracijske priče: o siromaštvu, nepravdi, borbi, bolesti, smrti, opstanku i ljubavi. Iako različitih identiteta, likove povezuje ranjivost i rastrzanost, a kako zaranjate dublje u priču, granica između sna i jave postaje sve tanja.

Tijela i jezici u pokretu: suvremena ženska poezija u postjugoslavenskim pjesničkim kulturama

Antologija koju je priredila Dubravka Đurić obuhvaća čak četrdeset autorica iz regije, podijeljenih po državama i poredanih prema godini rođenja – kako bi se izbjegla hijerarhizacija među njima. Bogatstvo perspektiva proizlazi iz različitih postjugoslavenskih kultura, ideologija i stilova pisanja, a zajedno opovrgavaju ukorijenjeno mišljenje da književnost pripada muškarcima. Vrijeme je da se oslobodimo stega patrijarhata, od očekivanja društva da ispunjavamo zadane uloge, da šutimo kao neravnopravne ili potlačene. Uz suvremenu poeziju koja je ušla u izbor, uvršteni su i kratki autopoetski segmenti – poput citata Marije Andrijašević u podnaslovu.

Nisam znala što nosim u sebi, Radmila Petrović

Nepretenciozna, a gotovo epska, poezija Radmile Petrović sirova je, izravna i bolna istina pretočena u stihove. U najnovijoj zbirci, uz klasne razlike, život između sela i grada i žensko odrastanje u muškom svijetu – motive poznate iz Moja mama zna što se događa u gradovima – Radmila piše i o ljubavi. Onakvoj koja istovremeno spašava i razara. Žensko iskustvo u prvom je planu, u svom najintimnijem obliku – iz tijela, srca i stoljećima potiskivane šutnje. Zbirka, koju bismo mogli nazvati i romanom u stihu, donosi ljubavnu priču dviju žena koja vodi prema introspektivnom suočavanju i kritici svijeta koji nas okružuje: od patrijarhalnih obrazaca u kojima smo odrasli do kapitalističkog sustava u kojem postajemo suučesnici. Ovo je priča o odrastanju i samootkrivanju jednog glasa koji nije uljuljkan – već snažan, silovit i nepokolebljiv.