Rijetka prilika da izbliza pogledate Leonardovo remek-djelo tijekom restauracije u Milanu

Ako postoji najuzbudljivija geografska točka na kojoj se treba naći u veljači ove godine, onda je to Milano, ne samo zbog prestižnog Tjedna mode, već ponajprije zbog Zimskih olimpijskih igara koje se u Italiji održavaju po četvrti put u povijesti, posljednji put u Torinu 2006. Naime, to su prve Olimpijske igre na kojima službeno sudjeluje više gradova domaćina, uključujući Cortinu d’Ampezzo, kao i prve Zimske olimpijske igre od Sarajeva 1984. na kojima će se ceremonije otvaranja i zatvaranja održavati na različitim lokacijama. A negdje između zaokupljenosti umjetničkim klizanjem, alpskim skijanjem i biatlonom, natjecateljima i rezultatima iz regije, posebna će pažnja biti usmjerena na umjetničku, kulturnu i lifestyle scenu Milana, osobito ako se ondje nađete osobno.

S tim u vezi stiže i vijest da će se s početkom Zimskih olimpijskih igara 7. veljače otkriti impozantan mural Leonarda da Vincija na stropu dvorca Sforza, stoljećima skrivan i već dugo u fazi restauracije. Tijekom pet tjedana posjetiteljima će biti dopušteno popeti se na skelu visoku oko šest metara unutar dvorane Sala delle Asse kako bi promatrali restauratore dok rade na Leonardovu muralu. Nakon toga prostor će ponovno biti zatvoren na još 18 mjeseci, što ovu ograničenu mogućnost čini rijetkom prilikom da se djelo vidi iz neposredne blizine dok je još u fazi restauracije.

Povezano: Tko predstavlja zemlje regije na Zimskim olimpijskim igrama 2026.

Nedavno otkriveno djelo iz 15. stoljeća

Slika, započeta oko 1498. godine i dugo prekrivena slojem žbuke, tek je nedavno ponovno sagledana kao autentično djelo renesansnog majstora. Prema povijesnim pismima milanskog vojvode Ludovica Sforze, prostoriju su 1498. oslikali Leonardo i njegovi suradnici, bogato ukrasivši zidove i kupolasti strop motivima isprepletenih vinovih loza nad pergolom, krošnjom koju čini 16 stabala, kao i monokromnim prikazima korijenja i stijena. Međutim, 1499. godine Milano je zauzela Francuska, zbog čega su Sforza, kao i sam umjetnik, bili prisiljeni pobjeći.

Tijekom sljedećih nekoliko stoljeća dvorac je služio u vojne svrhe, a zidovi dvorane Sala delle Asse bili su prebojeni, pa je sjećanje na sliku s vremenom nestalo. Tek krajem 19. stoljeća pronađeni su tragovi izvornog sloja boje. Kasniji restauratorski radovi tijekom 20. stoljeća u potpunosti su otkrili mural, no tehnika tempera, u kojoj je izveden, ostala je iznimno krhka. Restauratori danas koriste japanski rižin papir i demineraliziranu vodu kako bi uklonili soli koje su prodrle u zidove i očistili površinu slike.

Photo: Getty Images

Jedinstveno umjetničko iskustvo

Tijekom olimpijskih tjedana dvorac će pokrenuti poseban program vođenih tura u završnoj fazi restauracije dvorane. Posjetitelji će moći sa skele i s udaljenosti od svega nekoliko centimetara promatrati bogato oslikane lunete prostora. „Ovo je način da se ponovno otkrije dug i intenzivan odnos između Leonarda i grada“, rekli su.

Istodobno će u Panoramskim dvoranama dvorca biti postavljena nova multimedijalna instalacija koja će predstaviti povijest dvorane Sala delle Asse i Leonardovu ulogu na dvoru obitelji Sforza. Umjetnik je, uostalom, bio miljenik vojvode, a u isto je vrijeme u Milanu oslikao i Posljednju večeru u crkvi Santa Maria delle Grazie.