Novi film Oskarovca Seana Bakera je remek-djelo koje vam lako može proći ispod radara na Netflixu

Žlica. Keks. Komadić kruha. Igračka. Zvečka. Slikovnica. Iz lijeve u desnu, iz desne u lijevu. Djelovalo je kao igra, ali iscrpljujuća. Bile su devedesete i moji roditelji očito nisu znali bolje: udžbenici, učitelji, psiholozi savjetovali su da je bolje da je dijete dešnjak, naravno bez ikakve znanstvene osnove. Ljevaci su bili nespretni, čudni, naopaki. Govorilo se i o navodnoj prevenciji socijalne stigme, radi lakšeg prilagođavanja svijetu u koji se svakako nikada nisam ni željela uklopiti. No kako god bilo, nije im uspjelo. Odmah nakon što bi mi svaki od navedenih predmeta premjestili iz lijeve u desnu ruku, ja bih ga, kao u usporenom filmu, vratila natrag.

Sve sam to imala na umu gledajući novi Netflixov film Left-Handed Girl, tajvanskog kandidata za Oscara u kojem djevojčica I-Jing, na samom početku, dobiva zabranu od svog djeda da koristi lijevu ruku jer ona znači prokletstvo. Premisa možda djeluje trivijalno, ali donosi tihi sram koji je teško otkloniti. Internalizirajući starinsko praznovjerje, I-Jing počinje preživljavati u užurbanom gradu Tajpeiju, na Tajvanu, sa svojom mnogo slabijom desnom rukom, koja gotovo dobiva vlastiti život, ali nema nikoga da to primijeti. Ono što ne zna jest da i ostatak njezine obitelji ima svoju verziju vražje ruke, odnosno dijela sebe koji žele potisnuti.

Povezano: Razgovarali smo s regionalnim kandidatima za Oscara koji donose priče za koje bismo svi trebali čuti

Netflix

Snimajući u potpunosti iPhoneom, debitantica, redateljica i koscenaristica Shih-Ching Tsou (drugi koscenarist je Sean Baker, koji je režirao Oscarom nagrađenu Anoru) iznijela je svoju živu uspomenu iz djetinjstva na pozornicu, spajajući kaleidoskopske fragmente Tajpeija s oštricama nesavršene ljudskosti. Drama počinje s petogodišnjom I-Jing, njezinom starijom sestrom i samohranom majkom u fazi obnove života, kada se sele u novi grad i pokušavaju spojiti kraj s krajem. Shu-Fen je otvorila štand na noćnom marketu, dok je buntovna I-Ann napustila srednju školu i radi na štandu, redovito upadajući u problematične odnose. Svaka od njih mora se prilagoditi novoj sredini, suočavajući se istodobno s tajnama koje obitelj godinama skriva.

U toj teškoj svakodnevici, ispunjenoj egzistencijalnim problemima i iscrpljujućim emocionalnim teretom, I-Jing je prepuštena sebi, svom gotovo nečujnom, ali živopisnom dječjem mikro-univerzumu, dok sama luta redovima marketa, igra se s merkatom i povremeno krade sitnice, uvjerena da je u tim nestašlucima vodi vražja ruka. Ne morate biti ljevak da biste se poistovjetili s I-Jinginim srceparajućim tjeskobama, one su gotovo univerzalne. U pitanju je alegorija ljudske dualnosti, navodno dobre ako radimo ono što se od nas očekuje i navodno loše ako slijedimo vlastito srce.

Netflix

Osjećaj dužnosti vješto je utkan u svaku njihovu nedoumicu, kao i usamljenost koja ga prati. Dirljivo je gledati I-Jing kako iskreno daje sve od sebe da crta desnom rukom ili kada I-Ann leži u krevetu u suzama nakon što ju je osudio bivši školski kolega na zabavi. Majka Shu-Fen je možda na čelu svoje obitelji, ali i sama je crna ovca unutar vlastite. Udata kći je kao voda koja se prolije, kaže joj njezina majka nakon što odbije posuditi novac, perpetuirajući tradicionalno vjerovanje da su kćeri bezvrijedne nakon udaje. U prikazu rigidnih kineskih pogleda na rodne uloge, film više otkriva nemoć nego humor, iako je autorica željela ispreplesti oboje. Rijetki su trenuci lakoće i razigranosti, najčešće u I-Jinginim idejama koje brane maštu, kreativnost i ljepotu ljevoruke djece. Najljepšu i najbolniju scenu ipak prepuštam vama da otkrijete sami.

„Dok smo Sean i ja razvijali Left-Handed Girl, počela sam prikupljati priče, neke od prijatelja, neke iz obitelji, a neke čak i od potpunih stranaca. Privlačila me napetost u tradicionalnim obiteljima, kako strah od osude ili odbacivanja dovodi do toga da se tajne zakopavaju godinama”, kaže Tsou. „Kako tradicija, čak i kada dolazi s dobrim namjerama, može ugušiti individualnost. Film je postao način da istražim kako nas generacijska uvjerenja oblikuju i kako djevojčice poput I-Jing pokušavaju izgraditi svoj identitet u prostoru između ljubavi i kontrole”, rekla je redateljica. Sniman je bez pripreme i formalnih proba, kako bi scene djelovale sirovo i autentično, baš kao i obiteljska dinamika.

Netflix

Koliko jedna obitelj može podnijeti prije nego što se raspukne zvuči kao moderna verzija one sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna nesretna je na svoj način. Left-Handed Girl postavlja to pitanje dok unutarnji konflikti svakog lika prodiru u širu dinamiku obitelji, kulminirajući više eksplozijom nego sporim raspadanjem. Svi smo nekada osjetili kako je izgubiti obraz pred najbližima, kako izgleda iznevjeriti njihova očekivanja ili ogoliti sebe do srži po cijenu da izgubimo sve. Ali možda, kako Tsou sugerira, najveći test snage nastaje kada brana popusti, kada voda počne plaviti, odnoseći stare tradicije i stvarajući nešto iznenađujuće i novo. U takvom životu, kaotičnom, emotivnom, apsurdnom i nježnom, ponekad je uspjeh i samo dočekati još jedan dan, osjetiti olakšanje, ponovno se nasmijati.

Neka vam ovaj film posluži i kao podsjetnik da zagrlite dijete u sebi, onoliko snažno koliko biste zagrlili I-Jing.