Kako je, zahvaljujući Lani Del Rey, Americana postala kul širom svijeta

Sretan rođendan, Lana Del Rey! Jasno se sjećam dana kada sam prvi put otkrila ovu glazbenicu čiji je zavodljivi glas zavladao mojim tinejdžerskim umom, a njezina persona ostala zapamćena kao oličenje savršene, nostalgične, ali istovremeno kul estetike. Bilo je to 2012. godine, kad je prvi put probila put u mainstream, a njezin hit Born To Die neprestano se vrtio na MTV-u. Slika Lane koja sjedi na prijestolju s ogromnom cvjetnom krunom na glavi, dok joj s obje strane leži po jedan tigar, živjela je rent-free u mojim mislima i duboko me inspirirala. Sjećam se da su mi roditelji kupili cvjetni vjenčić koji sam nosila u kosi kao simbol istančanog glazbenog ukusa i kul modni detalj – sve dok mi nastavnik povijesti nije rekao da ga skinem jer ga, iz nekog razloga, nije smatrao prikladnim za školu. Ali dobro, od starijih muškaraca nisam ni očekivala da shvate Lanu Del Rey, niti utjecaj koji je njezina glazba imala na mlade djevojke – u tome je i bio dio njene čari.

Iako mislim da sam malo prerano počela slušati Lanine melankolične pjesme, čije su teme često bile previše eksplicitne za moj mladi mozak, iskreno vjerujem da je ona u velikoj mjeri oblikovala kako moj glazbeni ukus, tako i osjećaj za estetiku. Born To Die bio je prvi album koji je Lizzie Grant snimila pod pseudonimom Lana Del Rey (ako ne računamo prethodni album Lana Del Ray), i to je vjerojatno bio najbolji korak koji je mogla napraviti. Zvuk ovog albuma bio je neobičan, drugačiji od svega što se tada vrtjelo na radiju – iako je to bio sjajan period za pop dive poput Rihanne i Lady Gage – a produkcija je neodoljivo podsjećala na američke hitove sredine dvadesetog stoljeća, što je oduševilo publiku. S tim retro zvukom očekivali biste da ugledate nekoga poput Lane Del Rey, djevojku duboko inspiriranu Priscillom Presley i Nancy Sinatrom.

Lana Del Rey bila je utjelovljenje starog holivudskog glamura, a sa stihovima poput Elvis is my daddy, Marilyn’s my mother, glazbenica je učvrstila svoj status ikone Americana stila. Njezin make-up, odjeća i kosa (real big, beauty queen style) prizivali su Priscillu Presley i druge it djevojke iz 1960-ih, no unatoč tom glamuru i neosporivim retro inspiracijama, Lana Del Rey ipak je zračila neodoljivom suvremenošću.

Možda je to zato što je tematika njezinih pjesama, iako obavijena retro prizvukom, zapravo duboko ukorijenjena u problemima suvremenog doba, u njezinoj potrazi za ljubavlju i nastojanju da ostvari američki san. Pjevala je o burnim ljubavnim vezama, ovisnostima, pohlepi, neravnoteži moći i zamkama ambicije — motivima koji nadilaze granice vremena i prostora. Svoje tragične priče pretočila je u estetiku koja djeluje kao scena iz starog filma, budeći nostalgiju za vremenom koje ni Lana ni njezini slušatelji ne poznaju iz vlastitog iskustva, nego samo kroz filmove i knjige. Zanimljivo je da Lana Del Rey nikada nije skrivala svoju ljubav prema američkoj ikonografiji i patriotsku nostalgiju za poslijeratnim Sjedinjenim Državama. To se najviše odrazilo u njezinim ranijim radovima, posebno kroz spotove za pjesme National Anthem i Ride, koji su i stilski i konceptualno postali definicija Americana stila.

Pa ipak, Lana Del Rey se oduvijek poigravala s time što Americana zapravo predstavlja, preispitujući i izazivajući norme. Na primjer, zvijezda spota za National Anthem je A$AP Rocky, a reper se nalazi u ulozi koju gledatelj instinktivno povezuje s Johnom F. Kennedyjem. Ipak, ono što me fascinira jest to što je Lana uspjela postići da ta neosporno američka estetika bude privlačna slušateljima diljem svijeta. Dobro znam da u vrijeme kada se National Anthem vrtio na radiju i televiziji nisam znala mnogo o bivšim američkim predsjednicima, ali bila sam duboko svjesna da je ono što Lana Del Rey radi – ikonično.

Americana je osjećaj vjetra na licu dok se voziš pustom cestom, zapušteni barovi uz autoput i glazba Elvisa Presleyja koja dopire iz prašnjavog džuboksa u kutu prostorije. Prije svega, Americana je nostalgija za nekadašnjom Amerikom, a Lana Del Rey je savršen odraz toga. Njezina estetika odrazila se i na modu, toliko da su gotovo 10.000 kilometara udaljene od Amerike, mnoge djevojke pažljivo rekonstruirale njezine outfite iz spota Ride. Teško je opisati zašto smo te godine svi poludjeli za kratkim jeans šortsevima, majicama s printom i Converse tenisicama – uglavnom zato što je riječ o tako jednostavnoj kombinaciji – ali znam da je taj outfit bio simbol kul osoba. A ako ste pronašli komade s američkom zastavom? Vjerojatno ste bili najtrendi osoba u prostoriji.

Mnogi će reći da je tijekom godina Lana umanjila Americana aspekt u svom imidžu, ali to i nije baš tako. Iako se njezina estetika mijenjala s svakim albumom, za ovu glazbenicu je Americana bila gotovo normativna. Na albumu Ultraviolence, Lana pjeva o Brooklynu, Floridi i zapadnoj obali SAD-a, a njezin stil reflektira stil rockera iz prošlog stoljeća. Honeymoon nas zaista vodi na West Coast, a Lana ponovno utjelovljuje estetiku it djevojaka prošlog stoljeća, dok je styling koji prati album Lust For Life svojevrsni hommage hippie modi i Woodstocku.

Album Norman Fucking Rockwell! nosi ime jednog od najpoznatijih američkih slikara, čija djela najbolje oslikavaju duh i estetiku SAD-a iz 20. stoljeća. Ovo je, za mene, možda i najbolji Lanin album, u kojem je njezina poezija na vrhuncu. Estetski podsjeća na odraslu verziju Born to Die, sa sličnim stilskim elementima te pjesmama i spotovima koji slave Los Angeles, grad kojem je Lana posvetila brojne predivne stihove.

Pamela Cochrane

Njezini noviji albumi Chemtrails over the Country Club, Blue Banisters i Did You Know That There’s a Tunnel Under Ocean Blvd svojevrsna su uvertira u Lanin prelazak u country žanr i glazbeno vjerojatno najbolje oslikavaju njezin Americana imidž. Međutim, što se tiče estetike i stilskog pristupa, ti su albumi suzdržaniji, odrasliji – poput dotjerane mame iz američkih filmova koja iz ugla promatra svoju obitelj dok ispija šalicu cold brew kave. Mnogi Lanini fanovi iznenadili su se kada su doznali da će njezin novi album, koji uskoro izlazi, biti country, moleći je da ne odstupa od svog prepoznatljivog indie stila. No Lana Del Rey i country savršeno su smislen spoj – i ne smijemo zaboraviti da rock vuče korijene iz countryja – pa nemam strah od njezine nove ere. Cijela diskografija Lane Del Rey, njezin prepoznatljivi stil koji nitko nije uspio kopirati, dokaz je da ne možemo govoriti o Lani Del Rey, a da ne govorimo o Americani, jer nostalgični patriotizam, barem suptilno, uvijek prati njezine radove.

Danas, na njezin rođendan, razmišljam o predstojećem albumu, za koji ne znam kako će zvučati – a dva singla koja je već objavila ne pomažu mi da oblikujem pretpostavku – i sigurna sam samo u jedno: da će odisati duhom nekadašnje Amerike i biti neosporno kul.