Poseban projekt u sklopu Bijenala arhitekture koji nam je privukao pažnju

Još donedavno istraživala sam temu o tome kako svi odjednom odlaze u book barove – mjesta gdje se jede dobra hrana, piju zanimljiva pića i boravi među knjigama. U mirnijim verzijama tih prostora, uz tišinu, bibliofili ponovno pronalaze inspiraciju za čitanje izvan vlastitog dnevnog boravka. Trend povratka knjigama ima i svoj nastavak, a pronašla sam ga na Bijenalu arhitekture.

Knjižnice na otvorenom moja su tiha opsesija – gdje god naiđem na mogućnost listanja, čitanja ili mirisanja knjiga (a da nismo u službenoj knjižnici ili knjižari), potiho se razveselim. Kao da me promoviranje čitanja knjiga vraća nekoj osnovnoj ljudskosti – na početak, daleko od digitalnog svijeta kojem se danas teško možemo sakriti.

Photo: Iwan Baan

La Libreria, privremena lagana struktura postavljena ovih dana u Giardinima della Biennale, podsjeća nas na važnost knjiga i bit će tamo sve dok traje program ovogodišnjeg Bijenala arhitekture u Veneciji. Njezin je cilj biti prenosiva te promicati pismenost i ljubav prema čitanju, kažu u svojoj izjavi arhitekti iz studija Diller Scofidio + Renfro, koji su je dizajnirali prema konceptu Diane von Furstenberg, u suradnji sa stručnjacima za konstrukcijski inženjering Schlaich Bergermann Partner, te timovima Transsolar i Tillotson Design Associates.

Photo: Iwan Baan

U čemu je tajna ove zanimljive mobilne knjižnice? Nadovezuje se na dugu tradiciju laganih zategnutih konstrukcija, posebno na skulpturalne tenzgritetske eksperimente Roberta le Ricolaisa iz sredine 20. stoljeća, koji su težili ‘nultoj težini i beskonačnom rasponu’, navode arhitekti u opisu projekta. Prilagođujući ta istraživanja, izdužena tenzgritetska greda proteže se duž 24 metra dugačke osi prostora, a podupire je prozirni šatorski omotač ojačan vlaknima. Zanimljivo je da La Libreria nije učvršćena za tlo – stabilnost joj osiguravaju police i knjige, što omogućuje ovoj mobilnoj knjižari da putuje i povezuje se sa svijetom.

Photo: Iwan Baan

U katalogu za ovogodišnju, 19. po redu izložbu arhitekture u Veneciji, objašnjeno je kako je La Libreria inspirirana povijesnim pojmom karavan-saraja – prenoćišta uz ceste koja su pružala utočište i smještaj putnicima, trgovcima i karavanama na Putu svile. Dakle, ova mobilna knjižara zamišljena je kao nomadsko kulturno spremište s ciljem poticanja čitanja. Danju poziva na listanje knjiga pod krošnjama drveća u hladovini, a noću svijetli poput lampiona, privlačeći pažnju ljubitelja knjige nakon dana provedenog na izložbama Bijenala. Dok razmišljam o tome koliko nam treba još ovakvih mobilnih, lako prenosivih knjižara, otkrivam da je isti njujorški arhitektonski studio Diller Scofidio + Renfro prošle godine ostvario suradnju u Lisabonu, pod nazivom Second Skin.

Photo: Corticeira Amorim

Cilj projekta bio je proširiti doseg Gradske knjižnice Belém na susjedni javni park, usredotočujući se na mnoga značenja stabla – kao živog organizma, mjesta hlada, građevinskog materijala, ali i materijala na kojem su otisnuta neka od najdubljih djela svjetske književnosti. Osim toga, arhitekti su pluto u ovom projektu iskoristili na iznimno zanimljiv način. Kako mi objašnjavaju arhitekti: Instalacija istražuje prirodni i održivi potencijal pluta u urbanom kontekstu. Pluto se ovdje koristi za izradu ‘korzeta za stabla’ koji ih obavijaju poput druge, taktilnije kože. Ti omotači uključuju police s pomno odabranim knjigama koje podupiru misiju knjižnice Belém – služenje raznolikoj lokalnoj zajednici, navode arhitekti. Od pluta su također izrađena i sjedala oko stabala, čime je ova knjižnica na otvorenom postala i čitaonica – u parku, pod krošnjama. Zamišljam samo taj ljetni povjetarac, uz zvuk listanja stranica. Ovakvih nam projekata, bez sumnje, treba što više.