Kultni kulturni centar u Beogradu slavi važnu obljetnicu

Jedan od najutjecajnijih kulturnih i umjetničkih prostora u Beogradu već 15 godina diktira trendove suvremene umjetnosti u Srbiji. Kulturni centar Grad ili u svakodnevnom govoru beograđana KC Grad je mjesto kojem mnoge generacije povezuju raznolike uspomene. Bilo da se radi o zabavama poznatih imena srpske i međunarodne DJ scene, koncertima, svirkama ili izložbama mladih i talentiranih umjetnika čija kreativnost odiše svježinom i raznolikošću KC Grad je oaza jedinstvenog sadržaja.

KC Grad

Rustikalni ambijent i ljetni vrt pružaju osjećaj izoliranosti od buke i prometa koji je gotovo uvijek jednako užurban u ovom dijelu grada, a KC Grad se u njemu krije kao mirna lučica ispunjena crvenim lampionima i dobrom glazbom. Ako dođete na događaj u večernjim satima, dobra zabava je zajamčena, a tjedni program je uvijek raznolik. Nekadašnji skladišni prostor na obalama rijeke Save pretvoren je u prostor za okupljanje, stvaranje, učenje, dijeljenje, podršku i zabavu.

Osim umjetničkog programa, ima i izuzetno razvijenu glazbu, film, diskurzivne, književne programe, kao i umjetničke rezidencije. Povodom ovog jubileja razgovarali smo s osnivačicom i umjetničkom direktoricom KC Grad Ljudmilom Stratimirović, o počecima, suradnji, podršci, izazovima i planovima za budućnost. Ako planirate putovanje u Beograd, svakako stavite KC Grad na svoj popis.

Znam da ste na ovo pitanje odgovorili bezbroj puta, ali u slučaju da ima onih koji ne znaju možete li nam reći nešto više o počecima KC Grada? Kako je sve počelo i koje su bile izvorne ideje i ciljevi?

KC Grad nastao je kao logičan nastavak aktivnosti koje Dejan Ubović i ja razvijamo kroz nevladinu organizaciju Kulturni front od 2000. godine. Radili smo razne projekte kao što su: Crossradio mreža radijskih postaja na ex-yu području i šire gdje je regionalna umjetnička scena promovirana na 13 regionalnih radio postaja; Regionalni festival alternativne kulture REFRACT; koncerti na raznim lokacijama, prvi nastupi Nouvelle Vaguea u Beogradu, nastupi stranih DJ-a; razne izložbe: Skandinavski dizajn – više od mita u Muzeju Jugoslavije… Imali smo sve više i više projekata. Zatim smo sa Zakladom Felix Meritis iz Amsterdama dobili podršku za zajednički projekt iz kojeg je zapravo nastao KC Grad.

Nismo imali jasan višegodišnji plan osim tri projekta koja smo planirali organizirati tijekom sljedeće tri godine. No, kada smo uši u prostor starog, neiskorištenog skladišta bez struje i infrastrukture, ispunio nas je entuzijazma i ushićenje s obzirom na to u što se upuštamo. Shvatili smo da još uvijek moramo raditi na tome da imamo događaje i publiku na obje razine u tom prostoru svaki dan. Naravno, nije bilo tako odmah. Otvaranje KC Grada 16. Travanj 2009. Bio je to nezaboravan događaj. Kao da Beogradu nedostaje novo, neovisno, izvaninstitucionalno mjesto. Mislim da je cijeli grad bio na otvorenju. Što nas je iznenadilo.

Kako biste opisali putovanje i razvoj cijelog prostora u proteklih 15 godina? Koje biste ključne prekretnice ili uspjehe istaknuli?

Održavanje kulturnog centra u Srbiji uopće nije lako, a posebno nije lako preživjeti kao neovisni kulturni centar. Naravno, nitko me nije prisilio da odaberem ovaj svoj put i profesiju, ali realno ne možemo svi raditi u državnim institucijama. Takva vrsta sigurnosti ima svoje dobre strane, ali i puno ograničenja i kompromisa, pogotovo ako imate širi pogled na svijet, ako volite otkrivati nove stvari i spremni ste riskirati.

Mogu opisati naš put ili taktiku kao korak po korak. Ne volimo žuriti s velikim pothvatima, već se oslanjamo na svoj osjećaj i stvarnu situaciju možemo li si nešto priuštiti ili ne. Ok, vjerojatno sa stajališta jednog od naših uspješnih poslovnih ljudi ili investitora mi smo smiješni, ali odabrali smo temu, okoliš i ljude koji nam odgovaraju i koji su po našem mišljenju vrijednost našeg grada i zemlje. Uglavnom mogu reći da smo polako, skromno, ali stalno napredovali s povremenim kriznim situacijama koje smo srećom i s posebnim žarom za djelovanjem uspjeli prevladati. Još 2009. Dva tjedna prije otvaranja KC Grada, primjerice, suočili smo se s prvim šokantnim problemom koji je djelovao kao da je svemu došao kraj… Ali zapravo smo shvatili da nema prepreke ako iskreno vjerujemo u sebe i realno sagledamo situaciju.

Što se tiče ključnih prekretnica, čini mi se da je pravilo da ih je 5. i 7. Bila je to stvarno rizična godina za posao i stvarno smo tada osjećali da moramo napraviti neke promjene.

Kako ste se uspjeli prilagoditi i rasti u skladu s promjenama u kulturnom i umjetničkom svijetu u tom razdoblju?

Često nas to pitaju jer je zaista zanimljivo da smo preživjeli 15 godina, a generacije se mijenjaju. Razmišljao sam o tome kako nam ide i mislim da mogu reći da prije svega izgleda da imamo osjećaj prepoznati, dati priliku i ohrabriti. Osim toga, iskreno nas zanima novo i u glazbi i u vizualnim umjetnostima. Treće, vrlo je važno da smo neovisni, u svakom smislu.

Prije otvaranja KC Grada, Steve Austen, iskusni menadžer u kulturi koji je tada bio savjetnik u Zakladi Felix Meritis, održao nam je predavanje na temu razvoja publike i razvojnih ciklusa. Bilo mi je vrlo zanimljivo i znao sam da je vrlo važno za ono što nas čeka. Od početka se svjesno ili nesvjesno bavimo razvojem publike, ali to je tako. To je nešto što ne možeš naučiti na faksu. Možete čuti o teoriji i primjerima, ali realno svugdje situacija je drugačija. Ono što je uspješno u Nizozemskoj možda neće biti primjenjivo u Srbiji. Ili nešto što se pokazalo kao odličan plan u Nišu u Beogradu ne bi uspjelo. Tema razvoja publike mi je vrlo zanimljiva i bavim se njome općenito kada je riječ o imidžu KC Grada, ali i kroz pojedine programe.

Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili u posljednjih 15 godina i kako su utjecale na vaše odluke i strategije?

Vjerujem da su, kao i kod drugih, najvažnije lekcije koje smo naučili one koje dobivate iz problematičnih situacija. To nas je natjeralo da dugo gledamo stvari i da dalje znamo na što obratiti pozornost, što ne dopustiti da nam se dogodi, kako se postaviti i što promijeniti na što se ne oslanjati.

Ako bismo brzo premotali film na 2024. godinu, što biste nam rekli o tome gdje se sada nalazi KC Grad u smislu njegove uloge u zajednici i regiji? Kako ste pridonijeli kulturnoj sceni?

Ne mogu objektivno odgovoriti na ovo pitanje. To bi trebalo biti pitanje za nekoga tko samostalno prati razvoj naše umjetničke scene i prostora koji doprinose njenom razvoju. Subjektivno mogu reći da osim naše velike i vrlo široke publike, mnogi u regiji i šire poznaju KC Grad. Već smo jako dugo na karti mjesta koja turisti žele posjetiti u Beogradu. Ako govorimo o suradnji s umjetnicima, institucijama i organizacijama u inozemstvu, često dobivamo upite za suradnju. Imamo vrlo bogatu biografiju i iskustvo, tako da smo potencijalno dobri partneri za razne programe i natjecanja.

Koje su vaše trenutne aktivnosti i programi? Imate li neke posebne projekte ili inicijative u tijeku?

Trenutno pored stalnih poslova vezanih uz KC Grad radim još i na dva projekta. Jedna od njih je izložba Ljubav u KC Gradu, kojom se obilježava 15. obljetnica devedesetih godina. Rođendan. Želio sam predstaviti 15 godina postojanja nezavisnog kulturnog centra kroz najljepše priče o ljubavi, susretima, prijateljstvima koje su krenule iz KC Grada. Prateći rad mlade fotografkinje Izabele Milanović već neko vrijeme, uglavnom kroz niz fotografija snimljenih tijekom raznih glazbenih događanja u KC Gradu, bilo je nemoguće ne primijetiti talent i jedinstvenost trenutaka koje bilježi svojom analognom kamerom. Osim nesumnjivo sjajne zabave same po sebi, Izabelline fotografije odmah nas uvlače u središte zbivanja i kao da osjećamo atmosferu lude zabave, uzbuđenja i uživanja u uživanju. Svojim fotografijama vješto prenosi kretanje i energiju, a njezin rad poziva gledatelje da joj se pridruže. U mnoštvu kadrova publike koja iskreno uživa u događaju uvijek se kradu detalji puni nježnosti i ljubavi, što Izabela primjećuje i primjećuje na njoj specifičan nenametljiv način pun poštovanja. Izabela je dio nove domaće kreativne scene, prati sve što je zanima, dolazi svugdje, studira fotografiju na FPU-u, radi u Novoj Iskri i stiže aktivno sudjelovati na svakoj zabavi. Ne propušta uhvatiti trenutke koji su joj zanimljivi svojom malom kamerom. Vođena strašću prema dokumentarnoj fotografiji, Izabela je već pokazala svoj talent na lokalnim skupnim izložbama, a sudjelovala je i na nekoliko međunarodnih izložbi, od kojih svaka svjedoči o svojoj sposobnosti da uhvati bit prolaznih trenutaka. Izabelina istinska znatiželja i empatija sjaje u njezinom pristupu kroz fotografiju. Kroz svoj objektiv dijeli ne samo fotografije, već i priče – priče o ljubavi, smijehu i prekrasnim hirovima koji život čine vrijednim življenja. Njezine fotografije nisu samo dokument uspješne zabave, već svojevrsni dnevnik generacije.

Drugi projekt je Art Weekend Belgrade, manifestacija koju sam pokrenuo 2019. godine s ciljem da podržim razvoj lokalne kreativne scene i pružim umjetnicima bolju vidljivost kao i kontakte sa širom publikom, međunarodnim umjetnicima i kustosima. Suradnja umjetničkih scena, pronalaženje novih načina vidljivosti, razmjena znanja i iskustava vrlo je vrijedna i važna za profesionalni razvoj umjetnika i kulturnih djelatnika. AWB okuplja i mapira veliki broj sudionika kao što su muzeji, galerije, nezavisni kulturni centri i umjetnički prostori koji zajedno doprinose bogatom programu manifestacije. AWB će se ove godine održati na nekoliko netipičnih lokacija koje otkrivamo od 6. do 9. lipnja. Gost kustos s kojim pripremam izložbu u produkciji KC Grada je Merle Radtke, direktor kunsthalle Munster iz Njemačke, uz veliku podršku i razumijevanje Goethe instituta i još nekih članova EUNIC klastera u Srbiji.

Koji su vaši planovi i ciljevi za sljedećih nekoliko godina? Planirate li proširiti program ili surađivati s drugim institucijama ili umjetnicima?

Želimo dobiti priliku urediti prostor KC Grada kako bismo mogli proširiti programe. Naš plan je uvijek preživljavanje.

Veliki dugoročni projekt na kojem se trenutno radi i čiji je inicijator Dejan Ubović je Muzej 90-ih. Prva izložba, koja je na neki način bila promo projekt i upoznavanje s tom idejom, održana je prošlog ljeta u prostorijama Miljenka Derete u Beogradu. 23. U međuvremenu, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) sa sjedištem u Haagu bit će održan u Sarajevu. Postoje planovi za nove posjete zemlji i regiji. Interes za projekt je velik. To će biti svojevrsna platforma za razne projekte koji će se baviti fenomenom 90-ih. Formiran je veliki tim suradnika iz regije, a kustosi izložbe na kojoj se sada radi nalaze se uz Dejana Ubovića, povjesničarku Dubravku Stojanović i pisca Igora Štiksa. Dizajn izložbe radi tim Muzeja prekinutih veza iz Zagreba.

Kako vidite ulogu grada KC Grada u budućnosti? Imate li viziju kako biste se željeli razvijati i doprinositi zajednici u narednim godinama?

Volio bih da nas i druge slične organizacije koje su neovisne i rade od 1990-ih na razvoju i očuvanju domaće umjetničke scene budu istinski priznate od strane države. Uvijek nastojim uspostaviti suradnju i želim predstaviti naše mogućnosti. Za sada, situacija je da smo mi kao dvije galaksije. Uvijek želim naglasiti da smo rođeni ovdje i da je ovo naš grad i naša zemlja. Zbog organizacija kao što su Remont, Czkd, KC Grad i druge, danas imamo suvremenu umjetničku scenu. Jedna scena ne može niknuti u trenu, to jest barem desetljeće u kojem se umjetnici stvaraju, razvijaju i preživljavaju, a devedesetih godina to nažalost nije bio prioritet državnih institucija. Otkrile su ih i njegovale pojedine neovisne institucije.