I suvremeno može biti autentično, dokaz je ova veličanstvena kuća na Hvaru

Baš kao što nas je nedavno kuća Istria House uvjerila u izvrsnost tradicionalne istarske arhitekture kroz (pomalo) drugačiji minimalizam, put nas ovog puta vodi na jug Dalmacije, na otok Hvar gdje smo pronašli još jednu izuzetnu arhitektonsku odu tradiciji.

Ideja o cjelokupnoj suradnji na projektu je proizašla iz našeg razumijevanja lokacije i razumijevanja želja klijenta, govori mi Borna Pavičić o odabiru materijala i uređenju nove kuće u Hvaru, koju su nazvali Mediteranski monolit. Borna je s Nikolom Duževićem osnivač hvarskog arhitektonskog ureda Morpharos. Njih smo upoznali kroz priče o ljudima koji mijenjaju arhitektonski ID regije, i već tada je kroz razgovor s njima bilo jasno koliko su im tradicija i lokalni materijali bitni. Borna nam je tada rekao kako arhitektura određene mikrolokacije mora biti njen vizualni ambasador. Ne smije dopustiti da je ponesu trendovske struje i materijali koje je globalizacija učinila dostupnima svuda, a upravo se taj moto oslikava u stvarnosti, na ovoj hvarskoj kući s veličanstvenim pogledom (pogled zbog kojeg najradije ne biste nikad oči zatvorili).

Tradicija treba ostati vidljiva

Zajedničko neslaganje investitora i arhitekata, u ovom slučaju, s bijelim kućama koje se mahom grade po otoku i ostatku Dalmacije, a ne pripadaju mjestu navelo ih je na kreiranje palete materijala koja će kuću učiniti suvremenom, ali istovremeno lokalnom. Ideja je bila da kuća iako suvremena, pripada otoku Hvaru. Borna mi nastavlja objašnjavati kako duž obale nastaju moderne vile – bijeli volumeni, ravnih krovova s antracit prozorskim okvirima i staklenim balustradama. To uistinu jesu moderne vile, ali moramo shvatiti da takav stil pripada prvoj polovici 20. stoljeća, a glavna mana mu je što se može nalaziti bilo gdje.

Morpharos u svom radu nastoji ostvariti vlastitu vizija suvremenog u kontekstu otoka Hvara. To je spajanje suvremenih tehnologija uz razumijevanje i poštivanje lokalnih materijala, proporcija i tradicijskih zanata. Baš zato njihova se arhitektura otvara prema prirodi i okolini te s njom stvara suživot. Prostori interijera se pretapaju u terase i vrtove, a pritom se koriste lokalni materijali i boje te autohtone biljke. Ključno nam je stvoriti autentičnu atmosferu koja zrači Mediteranom. Osim samih biljaka i materijala, pri projektiranju su nam bitni i neopipljivi elementi kao što su, pogledi, kretanje sunca i lokalni vjetrovi.

Vila na Hvaru

Borna mi objašnjava i specifičnu situaciju kod ove vile na Hvaru. Klijent nas je kontaktirao nakon što su već ishodili građevinsku dozvolu s drugom arhitekticom. Budući da su volumen i organizacija već bili predodređeni, dijalog smo započeli definiranjem palete materijala i ugođaja koje želimo unijeti u interijer kuće, a zatim smo istu paletu prenijeli i na vanjske prostore i površine. Nešto što je započeo netko drugi, arhitekti studija Morpharos završili su u svom stilu. Odabrali smo kombinaciju žbuke boje pijeska i lokalni kamen. To nije nešto inovativno u našem radu, to je zapravo vizualni jezik Morpharosa. Dodaje i kako je jedna od polaznih točaka svakog projekta na kojem rade promišljena kombinacija žbuka zemljanih tonova i priklesanog lokalnog kamena tako da odgovara svom okruženju. Pokušavamo stvoriti dojam masivne arhitekture s manjim brojem dubokih otvora što se nastavlja na graditeljsko nasljeđe otoka – snažne kamene kuće malih otvora.

Grubi luksuz

Uz osnovnu paletu lokalnog kamena, žbuke i autohtonih biljaka, arhitekti su koristili i prirodno drvo te grubi beton. Naglašavamo materijale koji mogu pokazati trošnost, prolaznost i nesavršenost, ali koji su istovremeno vrlo jednostavni, to nazivamo ‘grubi luksuz’. Podovi su tako premazani gletanim betonom, gdje do izražaja dolazi umijeće majstora čiji su potezi rukom ključni za finalni dojam. Drvene grede postavljene iznad parkinga i terase su od hrasta i stare su preko sto godine, nekoć korištene kao nosiva međukatna konstrukcija u starim kućama. U našem radu stalno imamo na umu da je građevinska industrija jedan od najvećih zagađivača u svijetu. Sakupljanje sirovina, transport, prerada te ponovni transport do konačnog potrošača dio su tog lanca. Ponovnim korištenjem materijala prirodno dostupnih na otoku pokušavamo smanjiti ekološki otisak naših projekata, zaključuje Borna misao o održivosti, i cirkularnoj ekonomiji na koju bismo se možda trebali i češće podsjećati. I to u svim segmentima rada.

Kuća Mediteranski monolit lijep je primjer što znači suvremeno u arhitekturi, a da pri tom to suvremeno niej zaboravilo na lokalnu tradiciju. Prirodni autentični materijali su tu da vas podsjete gdje ste, kako je bilo prije i kamo idete, a sve skupa ispričano kroz priču nekog novog pročišćenog minimalizma. Jer kako kaže Borna: Nova arhitektura u regiji mora ponizno poštivati i interpretirati tradiciju, a ne slijepo unositi elemente viđene u drugim dijelovima svijeta. Nepromišljeno imitiranje stranih primjera može u kratkom roku narušiti vizure povijesnih gradova na obali.

Photo: Morpharos, Nikola Radovani