Kuća pored mora koja će vas uvjeriti da beton ne mora biti hladan

Meksiko ima tu jedinstvenu paletu boja; sve bež nijanse koje se tako romantično spajaju s nijansama oceana (ili nekog bazena) u pozadini dok svaki komadić betona kao dio arhitektonskog estetskog detalja, uklapa se toliko dobro. I ne, ne izgleda hladno već naprotiv. Možda je baš ova kuća ono što trebate vidjeti danas kako bi vam bilo toplije.

La Casa del Sapo, projekt studija Espacio 18, odlikuje se rustikalnim, ali profinjenim dizajnom koji čini kombinacija betona, terakota pločica i naglasaka od drveta, a koji na kraju postaju skladna arhitektonska cjelina. Zanimljiva je i inspiracija za ovo zdanje koje arhitekti u svom uvodnom tekstu ističu, a odnosi se na život poznatog pisca. Dvije godine, dva mjeseca i dva dana, pisac Henry David Thoreau živio je u kolibi koju je sam izgradio na Walden Pondu, u Massachusettsu, svom rodnom gradu. Na prostoru od svega 3 x 4,5 metra pokraj jezera, razvijao se kao pojedinac, izoliran od društva, tražeći inspiraciju u prirodi i njenim korijenima. Vrijeme provedeno u toj kolibi omogućilo mu je da shvati što je zaista potrebno te da razvije duboko poštovanje prema životu, što ga je potaknulo da se pred kraj života bori za društvena pitanja. U tom smislu, zanimljivo je kako je žaba drukčija kada ulazi u jezero nego kada ga napušta.

Photo: Espacio 18 Arquitectura

Inače, La Casa del Sapo u prijevodu znači Kuća žabe, pri čemu je nemojte shvatiti doslovno već simbolično kao kuću transformacije i duhovne nadogradnje. Tako su to učinili i sami vlasnici koji su je prvo krenuli graditi za vlastite potrebe, nakon čega je postala kuća za zajednicu (i u čijoj izgradnji je sudjelovala zajednica te ruke mnogih lokalaca), a otvorena je i za goste iz cijelog svijeta, s obzirom na to da se može unajmiti preko Airbnb-a.

Nalazi se na osamljenoj lokaciji, a arhitektonski je oblikovana samim mjestom: dvije stijene koje gledaju na more, čeznući za svojom vječnošću. Jedna je okrenuta prema izlasku sunca, a druga prema zalasku, dok prostor između njih otkriva more, ljepotu obale Oaxace i stvara fleksibilan prostor za stanovanje, prilagodljiv osobnom načinu života onoga tko tu boravi. Materijali su odabrani u skladu s vještinama lokalnog stanovništva koje je sudjelovalo u izgradnji, ali su istovremeno i ekološki te društveno prihvatljivi.

Photo: Espacio 18 Arquitectura

Minimalistički, ali vrlo topao interijer prikazuje tipičnu meksičku arhitekturu koja se stapa s mirnoćom lokacije. Da, ovdje dolazite odmarati. uživati, razmišljati i predahnuti od brzine modernog svijeta koja nas neprestano lovi. Odabrali smo ove materijale jednostavno zato što pripadaju ovom mjestu, poput cigli za vanjske podove ili kamenja skupljenog iz obližnje rijeke. Beton je dobar materijal jer ne zahtijeva mnogo održavanja, dodali su autori projekta. Zanimljiv detalj su i terakota pločice postavljene u riblju kost te čelični krov prekriven granama, koji pruža sjenu velikom središnjem dvorištu. Kuća je također dizajnirana tako da se može prilagoditi budućim potrebama i promjenama u životnim navikama njenih stanovnika.

Ako je odlučite unajmiti za odmor, kuća može primiti četvero gostiju, noć će vas koštati tristotinjak eura, a bit ćete smješteni na osamljenoj lokaciji plaže Zapotengo, u meksičkoj državi Oaxaca. Zapanjujući pogledi na ocean i lagunu, nude savršen boravak za one koji traže skriveni raj prepun prirode i mira.

Photo: Espacio 18 Arquitectura