Kotač života je alat u psihoterapiji koji me naučio najviše o životnom balansu

Početak godine vrijeme je kada se većina ljudi, gotovo automatski, odlučuje za velika obećanja sebi. Rezolucije. Novi počeci. Planovi o tome kako biti discipliniraniji, uspješniji, mirniji, sretniji. I ja sam godinama u svaku novu godinu ulazila s istim pitanjem: što ove godine trebam postići kako bih postala bolja verzija sebe? Iza tog pitanja, da budem iskrena, često se krila potreba da ponovno uspostavim kontrolu. Nad sobom. Nad životom koji mi je nerijetko izmiicao iz ruku.

Već godinama idem na psihoterapiju, zajedno s grupom žena koje sa mnom dijele svoje svakodnevne i one manje izgovorljive muke. U tom prostoru naučila sam da terapija nije mjesto brzih rješenja, već sporog razotkrivanja. Ključna tema kojoj se stalno vraćamo, bez obzira na povod zbog kojeg dolazimo, jest potraga za balansom. Ne onim savršenim, nedostižnim, već realnim. Balansom koji se stalno preispituje, gubi i ponovno gradi. Jedna od jednostavnijih, a istovremeno najučinkovitijih vježbi koju sam, na savjet svoje terapeutkinje, počela prakticirati upravo je kotač života.

Kako funkcionira kotač života?

Za one koji se s njim nikada nisu susreli, kotač života djeluje kao jednostavna, gotovo naivna terapijska vježba. Krug podijeljen na segmente: posao, zdravlje, obitelj, prijatelji, ljubav, financije. Kada sam ga prvi put nacrtala, nisam očekivala ništa spektakularno. A onda me upravo ta jednostavnost zatekla nespremnu. Jer kada sve važne životne oblasti stavim u jedan isti krug, postaje nemoguće sakriti se iza objašnjenja, obaveza ili umora.

Crtajući taj krug, prvi put sam doista vidjela svoj život iz ptičje perspektive. Ne kao popis zadataka koje sam završila ili nisam, već kao cjelinu u kojoj neki dijelovi vrište, dok drugi jedva da postoje. Shvatila sam da ne živim u ravnoteži, već u stalnom prelijevanju energije iz jednog područja u drugo. I da sam neke segmente godinama gurala na marginu, uvjerena da ću im se vratiti kada bude vremena. Kako biste bolje razumjeli o čemu je ovdje riječ, odvojite nekoliko minuta i pratite upute koje slijede:

Što vam je sve potrebno za ovu vježbu

• papir i olovka
• dvije bojice različitih boja
• iskrenost prema sebi.

Barem nekoliko minuta, koliko vam je potrebno za ovu vježbu, dopustite sebi da budete iskreni, vjerujte mi, isplatit će se!

Upute za crtanje kotača života

1. Nacrtajte krug na papiru i podijelite ga na segmente koji predstavljaju važne aspekte vašeg života. To mogu biti posao, zdravlje, obitelj, prijatelji, ljubav, financije, slobodno vrijeme ili bilo koja druga područja koja su vama osobno važna.
2. Unutar kruga nacrtajte još deset manjih krugova. Za svaki segment procijenite koliko ste trenutačno zadovoljni tim područjem, na skali od jedan do deset, gdje jedan označava potpuno nezadovoljstvo, a deset osjećaj potpune ispunjenosti. Ocjenjivanje radite iskreno, bez razmišljanja o tome kako biste se trebali osjećati.
3. Jednom bojom označavate trenutačno stanje, a drugom željeno, ono čemu stremite. Upravo to čemu stremite bit će vaš tihi podsjetnik na prioritizaciju tijekom godine koja slijedi.

Važan detalj kotača jest upravo to da ne stremite broju 10. Bez prostora za razvoj ova vježba postaje samo još jedan komad papira koji vam oduzima vrijeme i energiju. I možda još važnija lekcija koju ova vježba nosi sa sobom: balans i savršenstvo kojem stalno težimo nisu prijatelji.

Čemu nas kotač života uči?

Kotač života nije me pitao jesam li uspješna. Pitao me gdje sam prisutna, a gdje samo formalno postojim. Dok sam u neke dijelove života ulagala previše, do iscrpljenosti, druge sam održavala na minimumu, tek toliko da mogu reći da postoje. Taj disbalans nisam primjećivala u svakodnevnoj jurnjavi. Postao je vidljiv tek kada sam sve stavila pred sebe, u jedan jedini crtež.

Zato je za mene ovaj period prestao biti mjesec velikih odluka i glasnih obećanja. Postao je vrijeme evaluacije. Umjesto da se pitam što sljedeće trebam postići, počela sam postavljati mnogo važnije pitanje: gdje bih ove godine trebala usmjeriti svoju pažnju? Ta promjena fokusa donijela je olakšanje i, začuđujuće, prave rezultate. Zapamtite, pažnja nije isto što i pritisak. Ona ne zahtijeva savršenstvo, već prisutnost.

Kroz rad s kotačem života naučila sam da ne traže svi segmenti akciju. Neki ne traže da ih popravim, već da ih primijetim. Da im dam prostor bez osjećaja krivnje što trenutačno nisu bolji. Drugi, pak, ne traže promjenu, već iskrenost. Priznanje da me trenutačno ne ispunjavaju, bez potrebe da odmah znam što učiniti s tim saznanjem.

Potraga za balansom

Najvažnija lekcija koju sam iz ovog procesa izvukla jest da balans nije nešto što se jednom postigne pa zatim održava. Balans je proces. Kotač se stalno pomiče, mijenja oblik, reagira na faze života kroz koje prolazim. Ono što je danas stabilno, sutra može biti zanemareno. I to nije poraz, već znak da se krećem, da se mijenjam.

Kotač života me, na kraju, nije naučio kako sve držati pod kontrolom. Naučio me kako biti iskrenija prema sebi. A u svijetu koji neprestano traži više, brže i bolje, ta je iskrenost za mene postala najvrjedniji oblik balansa.

Na linku pronađite predložak za print.