Jesu li knjige u modi performans ili borba protiv anti-intelektualizma?

Ne mogu se pohvaliti da svake godine pročitam 100 knjiga – iako zaista radim na tome – ali oduvijek sebe smatram osobom koja puno čita. Kao mala, svake sam sedmice išla u lokalnu knjižnicu, sve dok se jednog dana nisam suočila s policama punim knjiga koje sam već pročitala. To je značilo da sam, u iščekivanju novog nastavka Vampirske akademije, morala zaviriti u književnu zbirku svojih roditelja, jer otkad znam za sebe, uvijek sam morala imati barem jednu knjigu koju čitam. Čitanje nikada nisam doživljavala kao performans, meni i većini mojih prijateljica bilo je sasvim normalno da uz sebe uvijek imamo neki novi roman, pogotovo u vremenu kada još nismo razvile ovisnost o mobitelima. Međutim, danas, kada je knjiga postala “it” modni dodatak brojnih trendsetera, korisnici društvenih mreža nadmeću se u broju pročitanih naslova, a književnost je na mnogo načina postala dio kolekcija modnih dizajnera, ne mogu se ne zapitati – jesmo li došli u vrijeme kada je važnije biti viđen s knjigom nego je zapravo pročitati?

Prije desetak godina, sjećam se da sam vidjela torbu u obliku vještičje knjige čarolija, koja mi je bila toliko cool da i danas maštam o njoj. Dok sam razmišljala o svim modnim kombinacijama i zavidnim pogledima koje bih zbog nje dobila, ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da bih njome komunicirala stav intelektualne superiornosti ili elitizma – bila je jednostavno cool. Priznajem, da sam je tada vidjela na nekoj osobi koju poznajem, vjerovatno bih zbog tinejdžerske zajedljivosti pomislila: Ali ona ni ne čita!, razmišljajući o tome kako tu torbu ne zaslužuje nitko drugi osim mene. No realnost je da je, na kraju krajeva, to samo još jedna torba.

A torbu nevjerojatno sličnu onoj koju nikada nisam držala u rukama nedavno je nosila Rihanna na ulicama Pariza. Naime, Jonathan Anderson je u svojoj prvoj kolekciji za Dior predstavio niz tote torbi koje izgledaju kao vintage naslovnice romana. Rihanna je nosila onu s naslovom Dracula, izgledala je, naravno, nevjerojatno cool, i dok sam je gledala kako samouvjereno korača ulicom u štiklama, s jednim djetetom u rukama, a drugim u trbuhu, ni na trenutak se nisam zapitala je li zapravo pročitala spomenuti roman. Je li to uopće važno?

Getty Images

Moda i književnost odavno se isprepliću. Ako zavirimo dovoljno daleko u prošlost, saznajemo da je Oscar Wilde jedno vrijeme bio urednik modnog časopisa The Woman’s World, dok su Joan Didion i Truman Capote pisali za Vogue. Čvrsto vjerujem da se umjetnici međusobno nadahnjuju, tako da zaista nije neobično što se knjige i književne reference nerijetko pojavljuju u modnim kolekcijama. Ipak, čini se da veza između mode i knjiga nikada nije bila toliko izražena kao danas.

Daniel Delcore je u svojoj kolekciji za proljeće 2025. na pisti predstavio modele koji su doslovno nosili knjige u rukama, dok je Erdemova kolekcija za isto godišnje doba u potpunosti inspirirana romanom The Well of Loneliness, što je dizajner potvrdio prišivši vintage naslovnicu romana na rukave sakoa. Knjige su trenutno velika inspiracija za Jonathana Andersona, koji ih nije samo uključio u obliku ranije spomenutih torbi u svojoj debitantskoj kolekciji za Dior, već im je u svom brendu JW Anderson posvetio neobične haljine i bluze u kolekciji za proljeće. Na tim komadima dizajner je isprintao citate spisateljice i umjetničke kritičarke Clive Bell, s kojom dijeli stav da su ljubav, kreativnost, ljepota i potraga za znanjem temeljni smisao života.

Dok smatram da ne treba zaboraviti da književnost itekako treba inspirirati modu jer prava moć umjetnosti leži u njezinoj sposobnosti da probudi kreativnost u onome tko je konzumira, jasno mi je zašto sve češće čujemo tvrdnje da je upletanje knjiga u modu poprilično performativno. Knjiga nije modni dodatak; poanta nije u ljepoti korica, već u sadržaju koji se nalazi unutra. Njihovo direktno lansiranje niz modnu pistu može ostaviti dojam da dizajner ne vidi dalje od puke estetike. Ipak, kada se odluče za kolekcije inspirirane knjigama i čitanjem, dizajneri najčešće imaju jasan i dubok razlog za to. Time publici šalju poruku, simbolično komunicirajući svoje stavove, razmišljanja i izvor inspiracije za kolekciju. Primjerice, The Well of Loneliness, koji je nadahnuo Erdemovu kolekciju, roman je iz 1928. godine koji je zbog svoje queer tematike gotovo dvadeset godina bio zabranjen u Engleskoj. Vođen tom mišlju i važnosti koju roman nosi, Erdem Moralioglu stvorio je kolekciju prepunu krojeva iz 1920-ih i androginih silueta – istovremeno slaveći modu i queer identitete.

Kada uzmemo u obzir da sve više kolekcija nadahnutih knjigama dolazi upravo danas, u vremenu kada je antiintelektualizam u porastu, teško ih je ne vidjeti kao oblik bunta. Tehnologija se uvukla u svaki aspekt našeg života, sve teže uspijevamo formirati jednu koherentnu misao bez oslanjanja na umjetnu inteligenciju, a naši su mozgovi doslovno “sprženi” od prekomjernog konzumiranja kratkog sadržaja. Upravo zato što su te činjenice sveprisutne i objektivno štetne za našu budućnost, one više nisu ni cool. Cool su čitanje, kritičko razmišljanje i čvrst stav. I čini mi se da je upravo to ono što dizajneri pokušavaju komunicirati kroz nove kolekcije. U tom svjetlu, mnogi brendovi idu i korak dalje, ne ostaju samo na vizualnim referencama, već se aktivno zalažu za popularizaciju čitanja u širem smislu. Primjerice, Miu Miu, modna kuća koja je godinama slovila za najutjecajniju na svijetu (nedavno ju je na toj poziciji pretekao Loewe), osnovala je vlastiti književni klub. Time je jasno poručila da poanta nije samo biti viđen s knjigom u ruci, već je pročitati, razumjeti i oblikovati stav o onome što si pročitao.

Courtesy of Miu Miu

Miu Miu Literary Club je dvodnevni događaj inspiriran dugom europskom tradicijom književnih salona i umjetničkih kolektiva. Nekoliko sretnika koji su odabrani za sudjelovanje čitaju djela književnica iz prošlosti i sadašnjosti te istražuju njihove živote i umjetnost kroz zajedničku raspravu. Koncept književnog kluba dolazi nakon što je Miu Miu razveselio trendsetere (i čitatelje) iz brojnih modnih metropola dijeleći besplatne knjige svim posjetiteljima svog književnog štanda, što je bio savršen korak prema demokratizaciji čitanja i izuzetno pametna marketinška odluka za brend.

A Miu Miu nije jedina modna kuća koja u posljednje vrijeme promovira čitanje među svojom publikom. Saint Laurent je, primjerice, otvorio knjižaru u Parizu, lokaciju iz snova za sve ljubitelje knjiga i mode, dok je Alessandro Michele, za vrijeme svog kreativnog vodstva Guccija, otvorio knjižaru Gucci Wooster u New Yorku, čiji cilj nije bio samo prodaja knjiga, već i stvaranje mjesta za kulturne susrete.

Courtesy of Gucci

Možda se pitate što Miu Miu i ostali luksuzni brendovi dobivaju od promoviranja čitanja, osim nekoliko stotina tisuća novih pratitelja na Instagramu. Vjerujem da je dobar odgovor na to pitanje dao David Owen, izdavač iz kompanije Idea Books. “Moda je brza, a brza moda nije pojam s kojim se luksuzni brendovi žele poistovjećivati. Treba vam vremena da pročitate knjigu”, rekao je Owen za Vogue Business. “Kada se modni brend povezuje s književnošću, on aludira na kvalitetu i dugovječnost i na mnogo načina na odgođeno zadovoljstvo.” Upravo je delayed gratification, to odgođeno zadovoljstvo, pojam koji se izravno suprotstavlja antiintelektualizmu, društvenim mrežama i kratkim videima koji često nemaju nikakvu sadržajnu vrijednost. Sve to me vodi do zaključka da i velike modne kuće u čitanju vide spas ili barem utjehu od suvremenih problema.

Daleko od toga da će modne kolekcije nadahnute književnim djelima i knjižare renomiranih brendova promijeniti svijet i odjednom nas izvući iz ponora kratkog sadržaja i memova koje svakodnevno konzumiramo. No knjige u modi ipak su statement, mali simbol otpora i tračak nade da bi umjetnost doista mogla spasiti ono što je ostalo od našeg istrošenog intelekta i od prevlasti umjetne inteligencije u svemu što je inherentno ljudsko. I znate što? Nove Dior torbe savršene su veličine da u njih stane knjiga ili čak dvije.