Autorica knjige Forgotten Architecture nas vodi do nevjerojatnih arhitektonskih zdanja

Osnovana prvotno kao Facebook grupa u svibnju 2019. godine, Forgotten Architecture imala je za cilj istražiti i probuditi manje poznatu modernu arhitekturu širom svijeta. Ideja je bila jednostavna – ponovno otkriti projekte manje poznatih arhitekata i radove koji su ostali u sjeni velikih majstora. Godine 2022., Forgotten Architecture postala je knjiga s ograničenim izdanjem za talijansku publiku. Ove godine stigla je dobra vijest da je knjiga dostupna na engleskom jeziku. Posljednja tri mjeseca, njezina autorica Bianca Felicori putuje Europom i širi vijest o ovoj zanimljivoj publikaciji.

Otkrila nam je kako je od Facebook grupe zapravo došlo do ovako zanimljivog arhi izdanja. “Kao istraživačicu i akademsku osobu, oduvijek su me privlačile knjige. Knjiga je savršeno sredstvo za ostaviti trag o iskustvu, priči ili razdoblju kroz koje smo prošli. Jedna od mojih prvih referenci kad sam upisala Fakultet arhitekture u Milanu bio je Germano Celant, koji je u drugoj polovici 20. stoljeća počeo pisati o novim umjetničkim pokretima rođenim nakon Drugog svjetskog rata, kao što su body art, land art, arte povera. On je govorio da je u tom razdoblju knjiga postala dio samog umjetničkog djela zbog kratkog vijeka svih tih novih vrsta umjetnosti koje su često bile efemerne. Dakle, dokumentacija je bila jednako važna kao i sama umjetnost. Oduvijek sam mislila da se ta ideja knjige kao umjetničkog djela mora primijeniti na svako polje, a to sam i napravila. Pretvorila sam virtualno iskustvo u knjigu, vraćajući se stvarnom tradicionalnom alatu kako bismo ostavili fizički trag onoga što smo napravili otkrivajući nove načine za pričanje povijesti arhitekture kroz društvene mreže.”

Knjiga Forgotten Architecture donosi zanimljivu zbirku fotografskih materijala, dokumenata i crteža iz poznatih profesionalnih tvrtki, institucija i privatnih arhiva – kao što su Fornasetti, Gaetano Pesce, Nanda Vigo, Vitra. Efemerna arhitektura, benzinske postaje, noćni klubovi, igrališta, kuće, odmarališta, groblja, crkve, arhitektura u glazbenim spotovima.. svi oni pronašli su svoje mjesto u ovom vrijednom arhitektonskom spomenaru. “Bilo je to zanimljivo kolektivno iskustvo u sklopu FB grupe Forgotten Architecture u kojoj je svaki korisnik bio slobodan dijeliti projekte. U to vrijeme Facebook je bio jako popularan pa su ljudi uživali u međusobnoj interakciji, tako da je svaki post bio dobra prilika za pokretanje i raspravu o tome što bi se moglo smatrati zaboravljenim ili ne. Bilo je zabavno, ali i prilično intenzivno. Kako bih ovo iskustvo predočila na papiru, u opisu svakog projekta objavljenog u knjizi navela sam ime i prezime korisnika koji ga je podijelio u FB grupi”, govori mi Bianca, inače arhitektica, autorica, kustosica i doktorandica na UCLouvain u Bruxellesu. Ona uživa istraživati umjetničko-arhitektonske eksperimente koji su se pojavili u Europi i Americi tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, a kurirala je izložbe i kulturne programe surađujući s institucijama kao što su Triennale Milano i La Biennale di Venezia.

Na pitanje koje bi najimpresivnije arhitektonsko otkriće izdvojila, odgovara mi. “Svakako kuću Arnalda Pomodora u Milanu nastalu prema dizajnu Ettorea Sottsassa (1966.-68.). Jednog sam dana pronašla članak o ovom projektu u časopisu Domus i odlučila sam ga podijeliti na Facebooku. Svi smo mislili da je kuća potpuno zapuštena i rastavljena, kao i svi projekti interijera iz tog razdoblja. Također, i zato što, iako su obojica, arhitekt i naručitelj, bili prilično poznati, ovaj je projekt bio gotovo zaboravljen i nije toliko objavljivan u to vrijeme. Nakon sat vremena dobila sam poruku od stvarnog vlasnika kuće da je ona još uvijek savršeno očuvana. Ta mlada djevojka po imenu Giulia pozvala me na kavu nakon koje smo postale prijateljice. Puno smo posjećivale kuću i surađivale s arhivama arhitekta Sottsassa i kipara Pomodora.”

U knjizi su ekskluzivno objavljene i potpuno zaboravljene avangardne kuće Binishells koje je osmislio Dante Bini prije više od 60 godina, a s čijim sam sinom, arhitektom Nicolòm Binijem, razgovarala nedavno na ovu temu. Bianca je bila oduševljena pitanjem kakav je status tih kuća danas u Italiji. “Dante je jedan od mojih heroja i jedan od najzaboravljenijih genija iz prošlog stoljeća koji sada konačno postaje popularan zahvaljujući istraživačima koji se danas bave njegovim radom. Posljednjih godina Dante je posebno prepoznat kao arhitekt koji je dizajnirao kuću Michelangela Antonionija i Monice Vitti u Sardegni, u Italiji. Ali on je bio i više od toga! Izumio je tehnički sustav Binishell za realizaciju kupola pomoću konstrukcija na napuhavanje, ali i druge sustave za projektiranje montažnih kuća u kratkom vremenu te korištenjem ekoloških sustava. Inače, dugi niz godina rad Dantea Binija bio je u sjeni pa su mnoge kupole koje je dizajnirao korištenjem binishell sustava u lošem stanju, poput ranije spomenute vile Antonioni i Vitti. Ali u regiji Emilia Romagna — gdje je Dante rođen — rade sjajan posao kako bi sačuvali kupole koje je realizirao kao testne verzije na području oko svog rodnog grada Castelfranco Emilia. Lijepo je vidjeti da i političari vode računa o tome. S Lucom Caizzijem (fotografom i osnivačem C41) sam 2022. godine otišla posjetiti bazen koji je dizajnirao arhitekt Marco Meozzi sa sustavom Binishell u malom gradu u blizini Prata u Italiji. Čuvar bazena rekao nam je da je kupola trebala biti srušena kako bi se napravio prostor za veliki olimpijski projekt. Čim sam čula za ovo, potražila sam broj arhitekta Marca Meozzija i napravili smo članak na Domusu o tome kako bismo spasili kupolu. Meozzi se također javio lokalnim novinama. Napravili smo dosta buke i na kraju smo spasili kupolu koja je integrirana u novi projekt. To je bilo stvarno super.”

U knjizi je zastupljena zaboravljena arhitektura iz cijelog svijeta, a uključuje rijetke primjerke čak i drive-in crkava, leteće kuće, psihodeličnu arhitekturu na napuhavanje i zapravo vjerojatno arhitekturu kakvu niste nigdje vidjeli. Jer su je zaboravili. Bianca mi o značenju i osobnoj svrsi ovog projekta te poruci koju šalje govori. “Hvala vam na ovom divnom pitanju. Ono što sam željela pokazati kao istraživač i dio akademskog svijeta je da možemo naći toliko različitih načina da govorimo o povijesti arhitekture koristeći nove alate sadašnjosti i istražujući onu iz budućnosti. Željela sam pokazati da nove generacije arhitekata preispituju ulogu arhitekta u novom društvu konceptualizirajući arhitekturu na drugačiji i sasvim uobičajen način. Ono što se smatra jednostavnom Facebook grupom doista je društveni eksperiment koji nam pokazuje snagu izgradnje kolektivnog dijaloga među ljudima o temi koja se oduvijek smatrala elitističkom. Jedan od glavnih ciljeva Forgotten Architecture za mene je bio da projekt privuče generičku publiku, a ne samo onu profesionalnu.”