Može li 2024. donijeti neke radikalne promjene na području održivosti?

Prošla je godina bila najtoplija godina ikad zabilježena. Svijet se, sada već redovito, suočava s klimatskim promjenama u vidu ekstremnih vremenskih prilika. Ne čudi činjenica da prema nedavnom istraživanju čak 77% Europljana vidi klimatske promjene kao vrlo ozbiljan problem, a 37% već se osjeća osobno izloženim klimatskim rizicima. Svijet je skrenuo s pravog puta u sprječavanju klimatske katastrofe, a znanstvenici upozoravaju da vrijeme za smanjenje fosilnih goriva ističe. Neovisna istraživačka skupina Climate Action Tracker otkrila je podatke o zagađenju za 2022. i jedno je sigurno – ako nešto ne poduzmemo, neće nas više biti.

Što i tko utječe najviše na klimatske promjene?

U 2022. proizvedeno je 50 milijardi metričkih tona plinova koji griju planetu, a Kina je bila najveći zagađivač klime, čineći gotovo 30% globalnih emisija. Uz nju, dominiraju Indija, Sjedinjene Države i Europska unija koje su odgovorne za 83% utjecaja na zagađenje u svijetu. Ono što ove zemlje čine kako bi odgovorile na klimatsku krizu ima ogroman utjecaj na ostatak svijeta. Zanimljiv je i podatak koji je skupina Climate Action Tracker podijelila u sklopu istraživanja; Kina je možda najveći zagađivač u cjelini, ali prosječni Amerikanac odgovoran je za gotovo dvostruko više klimatskog onečišćenja od prosječne osobe u Kini. A u gusto naseljenoj Indiji, jednom od najvećih svjetskih zagađivača klime, emisije po glavi stanovnika znatno su ispod globalnog prosjeka.

Svima nam je sad već poznato da su staklenički plinovi odgovorni za globalno zatopljenje i destabilizaciju naše klime. Slično kao staklo u staklenicima, zadržavaju sunčevu toplinu i onemogućavaju da se vrati u svemir, čime se stvara efekt staklenika koji održava temperaturu Zemlje većom nego što bi ona inače bila. Najpoznatiji od njih je ugljični dioksid (CO2), ali oni drugi, prirodno prisutni u manjoj količini u atmosferi, mogu imati veći učinak kod zagrijavanja pri čemu ljudska aktivnost doprinosi njihovoj akumulaciji.

Kada govorimo o industrijama tri se neprijatelja planete posebno izdvajaju. Očekivano, fosilna su goriva broj jedan zagađivač u svijetu. Nakon kratkog pada tijekom pandemije Covida 19, emisije fosilnih goriva porasle su za 1% u 2022., dosegnuvši 40,5 gigatona CO2. Prebacivanje izvora energije s ugljena, nafte i plina na obnovljive izvore energije kao što su sunce i vjetar neophodno je za stabilizaciju naše klime. Banke i velike korporacije još uvijek ulažu milijarde u ugljen i naftu, zbog čega je klimatski problem teže pobijediti. U međuvremenu, inicijative pošumljavanja kupuju nam ugljične kredite, ali ne predstavljaju rješenje. Kada govorimo o velikim kompanijama, neke su već počele razmišljati o novim načinima transporta. L’Oréal Grupa se fokusirala da u sklopu lanaca opskrbe koristi pomorski i željeznički teretni promet te kamione na tekući prirodni plin (LNG) i, u budućnosti, vodik. U Šangaju pak L’Oréal od 2019. čak 70% dostava u središtu grada obavlja pomoću električnih vozila, vozila na biogorivo ili LNG. Dobar primjer je i Vichy tvornica u Francuskoj čiji se prometni lanac obavlja isključivo vozilima na prirodni plin dobiven od ulja repice što ga čini biorazgradivim gorivom. To pridonosi i globalnom Net Zero planu, što pojednostavljeno rečeno znači smanjenje emisija ugljika na male količine koje se mogu apsorbirati i trajno pohraniti u prirodi te drugim mjerama za uklanjanje ugljičnog dioksida, ostavljajući nulu u atmosferi.

Poljoprivreda pak čini oko 11% emisije stakleničkih plinova. Prema istraživanjima Food and Agriculture Organization (FAO) globalne emisije uzrokovane poljoprivredom iznosile su 9,3 milijarde tona CO2 u 2018., predvođene metanom i dušikovim oksidom koji nastaju iz aktivnosti usjeva i stoke. Imajući ovo na umu, ljudi bi trebali jesti manje mesa jer su procesi stočne proizvodnje najveći krivac za emisije s farmi. Također, regenerativna poljoprivreda je, i ne tako daleka, budućnost. Poznata i kao uzgoj ugljika, nudi održiviji način proizvodnje hrane uz zadržavanje više ugljika u tlu. Azolla Projects i ClimateTrade razvijaju prvi španjolski projekt uzgoja ugljika usklađen s pravilima EU te podržan američkim Zakonom o rastućim klimatskim rješenjima koji je nedavno potpisan kao važeći.

Moda je treća industrija koja najviše zagađuje, a koja proizvodi oko 10% našeg godišnjeg ugljičnog otiska – više nego svi međunarodni letovi i pomorski prijevoz zajedno! Emisije stakleničkih plinova nisu jedini problem modnog sektora – on također troši dovoljno vode da utaži žeđ pet milijuna ljudi svake godine i stvara milijune tona plastike i drugog otpada koji zagađuje naš zrak i oceane. Kako je za Vogue Business izjavio dr. Lewis Akenji, direktor Instituta Hot or Cool: Znanost je jasna u pogledu razornog utjecaja sektora na okoliš, a javnost pokazuje svoje gnušanje prema neodrživoj modi. Industrija će morati proći transformacijske pomake kako bi se postavila na put prema istinskoj održivosti. Po tom pitanju imamo još posla, a moda je zato prošlu godinu zaključila s imperativom – smanjiti obujam proizvodnje i njezinu ovisnost o fosilnim gorivima, kaže za Vogue Business Katia Dayan Vladimirova, viša predavačica na Sveučilištu u Ženevi i osnivačica istraživačke mreže Sustainable Fashion Consumption To nije lak zadatak, priznaje, cijeli modni poslovni model već je dugo vremena neraskidivo povezan s oboje.

Što se trenutno događa po pitanju klimatskih promjena i kako smo uopće stigli do toga?

Svijet se uvjerljivo kreće prema globalnom zatopljenju za gotovo 3 stupnja Celzijusa, čak i ako se ispune trenutne klimatske politike, upozoravaju Ujedinjeni narodi. Prema Pariškom sporazumu iz 2015. koji su potpisale sve članice EU, namjera im je zadržati globalno zagrijavanje ispod 2 stupnja Celzijusa, s ambicijom da ga ograniče na 1,5 stupnjeva. Godine međunarodnih klimatskih akcija dovele su svijet na pravi put jer je predviđeno globalno zatopljenje puno niže nego što je bilo prije deset godina no tempo je još uvijek prespor. Mnogi analitičari vjeruju da je svijet na putu prema reorganizaciji emisija, pri čemu se smanjenja u Sjedinjenim Državama i Europi nadoknađuju povećanjem zagađenja u Aziji. Carbon Monitor, akademski alat za praćenje zagađenja, procjenjuje da su globalne emisije bile 0,4 posto veće u prvih devet mjeseci 2023. u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine. Ti podaci su doveli do zaključka istraživače znanstvenog projekta Climate Action Tracker kako se projekcije oko zagrijavanja nisu popravile od Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) održane u Glasgowu 2021. U godini u kojoj su svi kontinenti iskusili rekordne vrućine, šumske požare, tropske ciklone ili neke druge ekstremne događaje, nije bilo vidljivog pomaka u djelovanju.

Sve veći broj znanstvenika se slaže da je cilj 1,5 možda mrtav, ali to ne umanjuje hitnost. Razlika između 1,5 i 2 stupnja znači da će još stotine milijuna života biti u opasnosti od ekstremnih vremenskih nepogoda, a za neke ekosustave to je smrtna presuda. Svaki djelić stupnja čini veliku razliku u utjecajima na tlo čime je naglašena potreba za snažnim odgovorom na globalnu procjenu stanja. Postavlja se pitanje što zemlje u svijetu čine po ovom pitanju?, rekla je Taryn Fransen, direktorica znanosti, istraživanja i podataka za Globalni klimatski program Instituta za svjetske resurse (WRI). Baš u prosincu prošle godine u Dubaiju je održana zadnja u nizu Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP28), kažu najveća i najvažnija dosad. Središnjim rezultatom COP28 smatra se globalna procjena stanja i poziv državama da pojačaju klimatske akcije prije kraja desetljeća s ključnom izjavom kako je ovo početak kraja ere fosilnih goriva. Emisije stakleničkih plinova moraju se manjiti za 43% do 2030., u usporedbi s razinama iz 2019., kako bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5°C. No, primjećuje se da su države skrenule s pravog puta kada je u pitanju ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma, a nezavisni istraživači iz Climate Action Tracker predviđaju da će malo sektorskih inicijativa najavljenih tijekom COP28 značajno pridonijeti smanjenju jaza u emisijama. Svaka od zemalja mora raditi na vlastitim regulativama koje su ključne za promjene, ali su često spore i nedostižne dok gospodarstvo i ekonomija diktiraju svoja pravila.

Primjeri dobre ekološke prakse nam ipak daju nadu

U praksi postoje pomaci koji dokazuju kako s održivost vođena pametnim rješenjima, mogući i vode k boljoj budućnosti. Pobjednik među zelenim pametnim gradovima je redovito Kopenhagen koji je urbano planiranje podigao na višu razinu s fokusom na biciklizam i javni prijevoz. Kako im je cilj postati ugljično neutralan do 2025. napori se ulažu obnovljive izvore energije te u recikliranje i do 70% komunalnog otpada. Slijedi ga Amsterdam koji je svoju infrastrukturu već odavno prilagodio biciklistima koji u prometu vode glavnu riječ, a također ulaže jako puno u parkove i inzistira na održivoj gradnji svih novih zgrada koje tek dolaze. Dom brojnim zgradama s predznakom eco-friendly je i Vancouver koji jako puno ulaže u održive prakse i način života; električni javni prijevoz, biciklistička infrastruktura i car-sharing dostupan u gradu. Začudili biste se činjenici da je na četvrtom mjestu najodrživijih gradova na svijetu i jedan brazilski adut – Curitiba koji još od 1970-ih vodi ovu priču. Sustav javnog prijevoza u Curitibi je vrhunski, s namjenskim autobusnim trakama, električnim autobusima i stanicama brzog autobusnog prijevoza (BRT), a dnevno ga koristi više od 2 milijuna putnika. Brojne zelene površine te inzistiranje na recikliranju i kompostiranju daju mu prednost kao ekološkom junaku iz Brazila.

Jedan od glavnih stupova europskog Zelenog plana jest osnaživanje kreatora politika, tvrtki i ulagača koji trebaju bolje razumjeti kako su klimatski rizici, ulaganja i dugoročne strategije financiranja međusobno povezani i koliko dobrog mogu donijeti. Od siječnja ove godine EU je donijela direktivu prema kojoj tvrtke, od velikih pa sve do malih i srednjih, godišnje moraju podnijeti izvješća o održivosti. I neke tvrtke izvan EU morat će prijaviti ako na europskom tržištu ostvare više od 150 milijuna eura.

Mnogi su igrači na svjetskim tržištima to već shvatili i provode savjesnije i održivije politike. Tako recimo još jedan član L’Oréal Grupe – Garnier s inicijativom Garnier Beauty želi do 2025. postići proizvodnju bez korištenja izvorne plastike, a pakiranja svih proizvoda bit će reciklabilna, razgradiva ili višekratna dok bi sve tvornice trebale postati CO2 neutralne. Modni gigant Prada Group već neko vrijeme investira u energetsku učinkovitost i smanjenje ugljika, a odnosi se na procese izravnih operacija – uključujući električnu energiju, potrošnju plina, vozni park Grupe s time da im je cilj do 2050. postići politiku Net Zero. Miu Miu se za modno tržište odlučio na važnu upcycle politiku te je 2020. lansirao kolekciju vintage haljina prikupljenih iz vintage trgovina diljem svijeta te transformiranih rukama Miu Miu majstora. Već iduće godine radili su na vintage denim kolekciji, a ove godine su lansirali limitiranu Miu Miu upcycle kolekciju torbi.

Društveno odgovorno ponašanje korporacija i pojedinaca

U sklopu COP28 osnovan je i važan solidarni fond s obvezama u ukupnom iznosu od 661 milijuna USD za pomoć zemljama u razvoju koje su posebno osjetljive na nepovoljne učinke klimatskih promjena. Upravo je društvena angažiranost važan segment djelovanja, a suradnje s dionicima civilnog društva, od važnog su značaja. Tako su prošle godine Udruga Sunce i Biotherm na plaži kod Trogira prikupili 400 kg uglavnom plastičnog otpada. Sličnim je akcijama u Indoneziji do međunarodno važnog projekta Sungai Watch stigao aktivist Sam Bencheghib iz New Yorka, koji je čišćenjem rijeka na Baliju želio spriječiti plastična zagađenja da dođu do oceana. Važna ulaganja u znanost i istraživanja pripadaju društvenoj odgovornosti onih koji upravljaju resursima. Zato recimo Nacionalni program L’Oréal-UNESCO “For Women in Science” koji se svake godine provodi u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji nagrađuje mlade znanstvenice u završnoj fazi izrade doktorske disertacije u područjima prirodnih znanosti. Brojni su korporativni primjeri ovog tipa, a djelovanje za budućnost planeta mora se odvijati na svim razinama vlasti kao i privatnom sektoru i civilnom društvu. Pojedinac svojim svakodnevnim navikama može također učiniti mnogo pri čemu potrošačke navike i promišljanja govore najviše. Dokle god kineske e-commerce platforme dnevno u svijet pošalju 88 aviona Boeing 777, prema posljednjim istraživanjima koja prate brzorastuće kompanije na istoku, jaki reflektori promjene moraju biti usmjereni baš k svim sudionicima društva.

Ovaj je članak nastao u suradnji s L’Oréal Grupom.