Legendarni Kiosk K67 koji putuje svijetom više je od sjećanja

Ovih je dana mali žuti kiosk stigao u London. Za nas iz regije mnogo je više od kioska, mnogo više od mjesta gdje ste nekoć mogli kupiti tramvajsku kartu ili novine. Za nas predstavlja jedan cijeli komadić povijesti koji je nepovratno arhiviran. No, tu i tamo pojavi se prilika za slavlje i sjećanje, a nas je na njega podsjetila Dijana Handanović, profesorica arhitekture pri College of Architecture and Design na Sveučilištu u Houstonu, u američkom Teksasu. Rođena u Bosni i Hercegovini, odrasla u Beču, posljednje 22 godine sa suprugom Samirom Bečićem i sinčićem Maxom živi u Houstonu gdje vodi i vlastiti studio za istraživanje dizajna, Studio Ija, čiji projekti obuhvaćaju raspon od objekata do urbanog dizajna.

Samoinicijativno je započela istraživački projekt Kiosk K67 prije pet godina kako bi ga sačuvala i ponovno uvela u urbano tkivo gradova diljem svijeta. Projekt je dosad uključivao brojne suradnje te je ovih dana stigao u londonsku galeriju Faww.

“Moje akademsko istraživanje istražuje ulogu arhitekture u stvaranju kolektivnog identiteta u bivšoj Jugoslaviji i novonastalim državama. Arhitektura ovog doba, na svim razinama od objekta do urbanizma, bila je snažna sila čija je uloga bila prenijeti kolektivni ponos i solidarnost. Osim zgrada kao što su kongresni centri, robne kuće i kulturni centri, tisuće spomenika naručeno je između 1950-ih i 1980-ih. Namjerno su osmišljeni bez ikakve simbolike, religije i etičke pripadnosti s ciljem ujedinjenja različitih etničkih skupina. Međutim, danas, kroz ponovno prisvajanje, zanemarivanje i uništavanje, formalnu, brutalističku, ideološku arhitekturu mnogi vide kao neuspjeh u svojoj zadaći. No za razliku od socijalističkih spomenika, nekoliko preostalih kioska K67, od 7500 proizvedenih, i dalje utjelovljuju kolektivni identitet zajednice u kojoj su nastali. Smatram da je Kiosk k67 istinski spomenik svim ljudima bivše Jugoslavije i društvu u kojem je nastao. Dizajnirao ga je Saša Mächtig 1966. godine, a sa svojim placemaking aspektima multifunkcionalnošću, fleksibilnošću i otvorenošću, kiosk je transformirao urbani krajolik jugoslavenskih gradova i mjesta te postao neosporan dio gradskog pejzaža. Raznovrsnost pojedinačnih dijelova omogućila je beskonačne konfiguracije koje su odgovarale postojećem urbanom krajoliku, njegovim korisnicima i različitim programima. U gradovima koji su se brzo razvijali, kiosk je pružao zajednički obrazac i jedinstveni identitet” govori mi Dijana koja je u sklopu svog istraživanja već predavala na brojnim konferencijama te održala studijske nastave upoznajući studente s ovom temom, a priznaje kako je projekt dosad premašio njezina očekivanja.

“Započela sam ovaj projekt s ciljem proučavanja modularnosti kioska, a istovremeno istražujući kako bi obnova Kioska K67 mogla poslužiti kao presedan za očuvanje jugoslavenske baštine nakon dijaspore. Podrška i ohrabrenje koje sam dobila od Blaffer Art muzeja, Centra za umjetnost Cynthia Woods Mitchel i Sveučilišta u Houstonu dali su mi poticaj za izložbu u Blaffer Art muzeju te da organiziram prijevoz kioska K67 u Houston. Muzej za arhitekturu i oblikovanje iz Ljubljane odigrao je ključnu ulogu u izložbi dopustivši mi korištenje njihove arhivske dokumentacije. S ovom idejom i ciljem, 18. listopada 2022. restaurirani Kiosk K67 krenuo je na transatlantsko putovanje iz Bosne i Hercegovine i imao svoj veliki debi u Teksasu, u Blaffer Art muzeju, početkom 2023. kao dio izložbe Kiosk K67: Sustav za urbanu maštu. Ono za što sam mislila da će biti jednokratna obnova preraslo je u tekući projekt nabave i obnove Kioska K67. Dok nastavlja svoje nasljeđe kao ikona dizajna diljem svijeta, u etnički raznolikoj regiji bivše Jugoslavije, on je više od običnog kioska, više od kioska za novine i cvjećarnice; to je svjetionik nade i podsjetnik na neko drugo kolektivno vrijeme. Vjerujem da ovaj projekt obnove ne samo da čuva povijesni dizajnerski objekt, već također postavlja presedan za to kako obnova takvih arhitektonskih elemenata može pomoći u vraćanju zaboravljene ostavštine.”

Nakon izložbe u Blaffer Art muzeju 2023., galerija Faww je pokazala interes za izlaganjem kioska te da se koristi kao pop-up dućan za umjetničke izložbe. Razgovori su započeli prošle godine, a Kiosk je upravo ovih dana tamo i postavljen. “Bilo je mnogo interesa, upita i uzbuđenja oko dolaska Kioska u London i željno očekujem povratne informacije. Ideja je da Kiosk nastavi putovati Europom neko vrijeme kako bi održavao umjetničke pop-up izložbe.”

Dijana trenutačno radi i na organizaciji turneje u SAD-u s putujućim kioskom koji će biti izložen u više američkih gradova (Miami, New York, Boston, Chicago, St. Louis, LA). Time ne samo da priča njegovu priču o značaju, već i prikuplja sjećanja i priče onih koji su se s tim susreli na području bivše Jugoslavije. “Cilj mi je organizirati nešto slično u Europi. Kratko zaustavljanje Kioska u Cannesu u Francuskoj prije nekoliko dana na putu za London dobar mi je pokazatelj da će to biti dobro prihvaćena turneja.”

Pitam ju i kakvi su dojmovi posjetitelja izložbi. “Posebno me zabrinjavala percepcija ljudi s područja bivše Jugoslavije. Kako će oni to percipirati? Hoće li to prihvatiti? Vidi li oni to kao ja? Međutim, ishod je bio iznad mojih najluđih očekivanja. Na otvorenju u Blaffer Art muzeju je bilo 400 posjetitelja. Strani posjetitelji prigrlili su Kiosk kao dizajnerski artefakt stječući uvid u njegovu povijesnu važnost. Ali ono što mi je istinski zagrijalo srce je odaziv onih iz Hrvatske, Slovenije, Bosne, Crne Gore, Srbije i Makedonije. Njihovo prihvaćanje kioska kao simbola našeg zajedničkog identiteta bilo je neodoljivo. Razmijenili su priče i sjećanja, ispunivši izložbu osmijesima, razgovorima, smijehom i suzama. Ova emocionalna povezanost dokaz je dubokog utjecaja projekta. Najdraži dio izložbe, barem onaj koji mi najviše znači, jest da sam sutradan na kiosku pronašla samoljepivu ceduljicu na kojoj je pisalo hvala”.

Dijana je danas iznimno sretna što postoji nova iskra interesa za Kiosk K67, a nekolicina entuzijasta (Dijana nije jedina) poduzima projekte restauracije zbog njegovog dizajnerskog značaja. “Željela bih naglasiti da Kiosk nije samo dizajnerski objekt ili poslovna prilika; to je puno više od toga, i mi, ljudi bivše Jugoslavije, moramo ga zaštititi kao ključni dio našeg kolektivnog društva i nasljeđa.”