

Kad bih je morala opisati jednom riječju, za brend Kinraden bih rekla da je jednostavno cool. Cool u svom dizajnu, cool u svojoj estetici, cool u poruci koju želi prenijeti svijetu. U središtu Kopenhagena, gdje se oblik susreće s filozofijom, Sarah Müllertz tiho preobražava svijet finog nakita. Arhitektica po obrazovanju i osnivačica održivog brenda Kinraden stvara s minimalističkim pristupom i maksimalnim osjećajem za značenje. Njen rad govori jezikom skandinavskog dizajna isprepletenog s arhitekturom, uz posebnu tišinu koja ostavlja prostor – za onoga tko nosi, za emociju, za priču.
Razgovor nas najprije odvede do plave boje, koja je postala središnji element novog vizualnog jezika brenda Kinraden. “Za mene je to oduvijek bila plava,” kaže Sarah, koja boju povezuje s djetinjstvom uz skandinavsku obalu, gdje se stapaju more i nebo. Plava za nju znači mir i kontinuitet – ukorijenjena je u danskoj dizajnerskoj baštini i arhitektonskoj teoriji svjetla koja ju je oblikovala kao kreativku. Ono što je nekoć bila tek diskretna nijansa boje, sada je postalo nit vodilja brenda: od prodajnog prostora i ambalaže Kinradena do stolova na kojima počivaju najnoviji komadi nakita. “Bilo je vrijeme da plavu zaista osjetimo.”

Iako je brend Kinraden službeno nastao 2014. godine, njegova se priča razvijala polako i promišljeno. Prvih pet godina Sarah je usklađivala dizajniranje nakita s redovnim poslom arhitektice, a kolekcije su nastajale noću, u podrumu njezine kuće. Tek 2020. godine, kada je napustila arhitektonski ured i potpuno se posvetila brendu, Kinraden je doživio pravi zamah. “Uvijek kažemo da Kinraden ima dva rođendana – 2014. kao početak i 2020. kao posvećenost.” Ta dvostrukost, između strpljenja i nužnosti, između trajanja i eksperimenta, definira i brend i njegovu osnivačicu. Kao arhitektica, u svom stvaralaštvu koristi klasičnu trokutastu metodu koja traži ravnotežu između materijala, funkcije i konteksta. No, za razliku od fiksnih arhitektonskih struktura, u nakitu je ključno još nešto – prilagođavanje tijelu te ostavljanje prostora za osjećaje i emocije. “Ako ne ostaviš prostor onome tko nakit nosi, to više nije osobni predmet. Nakit dobiva značenje kroz dar, uspomenu, osjećaj – i za to mu treba prostor.”
Ta misao u njoj je ukorijenjena još od studentskih dana: ako nešto neće imati smisla za sto godina, nemoj to ni raditi. Dugotrajnost je ključna – kako u materijalima (reciklirano 18-karatno zlato, srebro, rijetko drvo), tako i u estetici koja izbjegava modne trendove u korist jasnih, skulpturalnih oblika. Njezini komadi su bezspolni i nisu stvoreni za određenog pojedinca, već za ljudsku formu (sa svim njezinim oblinama i pokretima), kao središnje slikarsko platno.
Brend Kinraden duboko je ukorijenjen u održivosti, no Sarah tim pojmom ne barata olako. “To nije etiketa – to je zapravo preduvjet za život danas.” Kroz iskustvo vođenja velikih arhitektonskih projekata iz prve je ruke spoznala kakav okolišni danak donosi nekontrolirana potrošnja. Upravo su ta iskustva – zajedno s pitanjima njezine djece – postala njezin glavni motivacijski pokretač. “Sve što nam treba već imamo, pitanje je samo kako s time postupamo.” Zato je svaki materijal koji koristi pažljivo odabran. Drvo dolazi iz tanzanijske šume, nekada namijenjene izradi klasičnih glazbala, metal se dobiva iz recikliranog industrijskog otpada, a proizvodni proces je promišljen do najmanje pojedinosti. Čak i svakodnevna uredska rutina uključuje brigu o dobrobiti tima – od uredske kave do posebnog programa za dobro osjećanje zaposlenika. “Savršenstvo ne postoji,” kaže. “Ali ako započneš ispravno – s ugrađenom etikom – sve možeš postupno poboljšavati.”


Iako su temelji brenda Kinraden ostali nepromijenjeni, kolekcije se neprestano razvijaju. Kako kaže Sarah, često istovremeno radi na više kolekcija, dopuštajući idejama da sazriju, da neke nestanu, a druge ponovno izrone. “To je poput slojevitosti. Ponekad se nešto tiho gomila u pozadini, sve dok iznenada ne postane ključno za novu priču.” I premda ističe da je svaka kolekcija drugačija, kroz sve se prepoznaje njezina pozadina: arhitektonska strogoća i bezvremenska jednostavnost, bez ukrasa ili sentimentalnosti. Ono što u Kinradenu ostaje nepromjenjivo jest pročišćena estetika – bez očite simbolike, ali ispunjena značenjem. Svaki komad je mala skulptura, namjerno zahtjevna za izradu. “Nemaš se gdje sakriti,” smije se Sarah. “Sve je otkriveno i upravo je to izazov jednostavnosti – traži od tebe jednostavno sve.”
Slična filozofija vrijedi i za suradnje koje Kinraden ostvaruje s umjetnicima. Jednom godišnje brend kreira ograničenu kolekciju u suradnji s odabranim umjetnikom, jer upravo takvi projekti dizajnericu potiču da izađe iz svojih ustaljenih izražajnih okvira i zakorači u svijet drugačijeg kreativnog razmišljanja. “To je način da ostanem otvorena, da ne potonem u zonu komfora ili u ponavljanje. U životu neprestano trebamo izazove. Ako se zatvorim u sebe, ako se ne dopustim iznenaditi, moj rad gubi dubinu – a suradnje s drugim umjetnicima su moj način da zadržim znatiželju. Moramo učiti, jer samo tako možemo rasti.”
Upravo ta otvorenost – prema dijalogu, nesavršenosti i svijetu – razlog je zašto Kinraden odjekuje među različitim generacijama. Brend ne cilja određenu demografsku skupinu; njegove su klijentice i klijenti stari od 20 do 85 godina, ali uistinu ih ne definiraju generacija, spol ili stil. Kinraden zajednicu definira osjećaj. “Ne možeš ih opisati, ali ih prepoznaš čim ih vidiš.” A Kinraden komadi? “I oni su odmah prepoznatljivi – čak i usred mase.”

Kinraden sada ulazi u novo poglavlje s kolekcijom The Imprint – možda najosobnijom i tehnički najzahtjevnijom dosad. Inspirirana umjetničkim opusom Marine Abramović, koja već dugo utječe na Sarahin rad, kolekcija istražuje odnos između prirode i čovjeka, između drva i metala. “Razvoj kolekcije bio je iznimno zahtjevan, jer se radi o vrlo preciznom spajanju materijala. Drvo se ne može polirati, a metal da – i ovdje drvo istovremeno prodire kroz metal, tako da ga možemo vidjeti i s unutarnje strane narukvica i naušnica.” No kolekcija nadilazi tehničko majstorstvo. Ona odražava Abramovićkin trajan utjecaj – njezinu sposobnost da ostavi trag: emotivan, intelektualan, tjelesan. “Njezina umjetnost je ljepota i bol u jednom. Ostavi trag. Potakne razgovor.” Upravo to želi postići i Sarah – u svijetu preplavljenom prolaznošću – ostaviti otisak: na koži, u mislima, u vremenu.