Postoje umjetnici kod kojih prijelaz iz jednog medija u drugi uopće ne iznenadi. Samo ga primijetimo i pomislimo: naravno da je do toga došlo. Iz nekog razloga, Kid Cudi mi se doima baš kao jedan od tih umjetnika. Od svojih ranih dana s pjesmom Day ’N’ Nite, Kid Cudi dosljedno briše granice između glazbe, mode i umjetnosti. Nakon pokretanja vlastitog brenda Members of the Rage, sada se okreće slikarstvu. Pod imenom Scotty Ramon ponovno budi dječju strast prema crtanju i stripovima, ali je nekako prožima zrelošću i iskustvom koje su se godinama taložili.
Slikar Scotty Ramon
Prije nešto više od godinu dana Scotty Ramon, poznatiji kao Kid Cudi, po prvi se put okušao u slikarstvu. Vrlo brzo započeo je niz radova koji su vizualno preveli ono što je njegova glazba godinama već izražavala, radost, introspekciju i suočavanje sa samim sobom. Te prve slike označile su početak novog kreativnog puta, na kojem svaki potez i svaka boja postaju alat za istraživanje emocija i unutarnjeg svijeta.
Njegov slikarski alter ego Scotty Ramon predstavljen je publici kroz projekciju dokumentarca Echoes of the Past, održanu 5. prosinca u Miami Beach EDITION hotelu. Film daje uvid u proces rada i pripreme za prvu samostalnu izložbu u Parizu 30. siječnja 2026. a projekcija je bila dio EDITION-ova programa za Art Basel Miami Beach, koji se već godinama pozicionira kao platforma za kulturne razgovore.
Slikarstvo kao način introspekcije
Kustosi njegova platna opisuju kao nešto što postoji na granici između apstrakcije i narativa, spajajući geometrijske oblike i snažne, vibrantne boje. Kid Cudi ih komponira s osjetljivošću bliskom glazbi, svaka forma i nijansa djeluju kao da odgovaraju određenoj noti ili ritmu. Takav sinestetički pristup otkriva njegovu sposobnost da složene emocije prevodi u slike, u vizualni jezik koji se prirodno nadovezuje na njegov glazbeni izraz.
U središtu njegova rada nalazi se Max, njegov alter ego. Taj se lik provlači kroz njegove radove poput crvene niti, utjelovljujući napetost između svjetla i tame, sna i stvarnosti. Ponekad tek jednostavna silueta, ponekad razrađeniji lik, Max odražava potragu za identitetom i težnju za unutarnjom slobodom koja strukturira Ramonov svijet.
Kako bi iskustvo bilo potpunije, Ramon je stvorio i originalni soundtrack. Atmosferičan, imerzivan i električan, prati pogled promatrača i širi njegov svijet izvan vizualnog. Poput njegove glazbe, sintetizatori i pulsirajući ritmovi pojačavaju emocionalni naboj, pretvarajući izložbu u cjelovito osjetilno iskustvo. Izložbom Echoes of the Past Kid Cudi publici otvara prostor za ulazak u intimniji sloj svog umjetničkog rada. Slikarstvo i glazba ovdje vode dijalog, a svako djelo postaje unutarnje putovanje, način da se identitet ponovno preispita i poveže s emocijama i osobnom poviješću.
Kaže da se tijekom protekle godine intenzivno sbavio slikarstvom, a trag tog procesa već smo vidjeli na naslovnici njegovih memoara Cudi: The Memoir, u kojima je otvoreno pisao o depresiji i ovisnostima, svojim “demonima”. No tek sad na platnima ti demoni dobivaju boju, oblik i prostor.
Izložba se otvara 30. siječnja u galeriji RUTTKOWSKI;68 u Parizu i traje do 1. ožujka.
