Imati dijete u četrdesetima je zapravo dobra stvar

Određene stvari jednostavno se počnu događati kad navršite četrdesetu. Neobjašnjivo i neočekivano. Prijatelji, oni s kojima ste nekad spavali na drvenim paletama na festivalima, koje ste molili za paracetamol na sastancima, ili koji su vam držali kaput dok ste ljubili nekoga kraj velikog zvučnika, počet će na mobitele instalirati aplikacije za prepoznavanje ptica. Žene koje poznajete, možda iste one koje su vam nekad kuhale obroke sastavljene isključivo od tosta, ili bojale rupe na najlonkama lakom za nokte, počet će gledati Gardener’s World. Osobe iz vaše prošlosti, oni koji su vas u dvadesetima petkom navečer vozili na more da ljubite lokalne konobare i jedete pomfrit, počet će kupovati vodonepropusne jakne.

Jedna stvar koja se u ovoj fazi života ipak manje očekuje jest – imati dijete. Ili imati još jedno dijete, kao u mom slučaju.

A ipak, to radimo. Prema britanskom Državnom uredu za statistiku, “standardizirana prosječna dob” majki u Ujedinjenom Kraljevstvu sada iznosi 31 godinu, a očeva 33,9 godina. Da bi to bila prosječna dob, vjerujte da ima poprilično nas u višim dobnim skupinama koji tu brojku vuku prema gore.

Vidim da je Sienna Miller ponovno trudna, očekuje svoje treće dijete. Čestitam joj, i ne, ja nisam tako izgledala dok sam bila trudna u četrdesetima. Tijekom svoje trudnoće prošle godine imala sam sijedu kosu, nosila uglavnom crne trenirke i toliko se udebljala u licu da sam morala podesiti kacigu na biciklu samo da bih mogla vidjeti. Nisam se našla na crvenom tepihu Fashion Awardsa u Givenchyju; nego na rubu obilaznice, u mraku, žureći u školu jer djeci nastava kreće u 8:30.

Ima toliko toga što vrijedi slaviti u trudnoći u kasnim tridesetima i četrdesetima. Na toliko načina (opipljivih i neopipljivih) bila sam sretnija, samopouzdanija, zadovoljnija i bolje opremljena nego što mislim da bih bila dvadeset godina ranije. Poznavala sam sebe i svoje tijelo. Imala sam izgrađenu karijeru (donekle). Bila sam u stabilnoj vezi s muškarcem kojeg volim i kojem vjerujem. Više nisam bila podstanar. Gledala sam mnoge svoje prijatelje i vršnjake kako odgajaju vlastitu djecu. Mogla sam biti otvorena i ranjiva s drugima kad sam se mučila i znala sam gdje i kako tražiti pomoć kad mi je trebala.

Također (i ovo je ogromna stvar o kojoj se rijetko govori) nisam imala osjećaj da propuštam važnu fazu života. U dvadesetima sam plesala po napuštenim skladištima, živjela sama, imala kratke romanse, ostajala budna cijele noći radeći, putovala, odlazila na odlične zabave, a pojavila se ujutro na poslu. Kad je stigla ova posljednja trudnoća, bila sam oduševljena što mogu sjediti u svojoj dvosobnoj kući iz sedamdesetih i jesti pire krumpir sa svojom obitelji. FOMO nije bio samo nebitan, bio je šala, nešto na što bih se podsmjehnula dok gledam sina kako čita strip u kadi ili dok gasim svjetlo u 20:32.

@halleberry

Naravno, imati dijete ranije može biti sjajno i za vaše zdravlje i za karijeru i za dugoročne ambicije. Sa svojim škripavim kukovima, podočnjacima od neprospavanih noći i omekšanim strukom, definitivno sam manje fizički živahna nego prije osam godina, kad sam sina nosila po Londonu u nosiljci. Kad ovo dijete krene u srednju školu, ja ću biti u pedesetima; neću znati apsolutno ništa o kulturi mladih, izgurana iz svih društvenih mreža i vjerojatno ću izgledati kao neka vrsta jegulje. Ponekad pomislim na Jess Philips, koja je grmila kroz političku karijeru u svojim tridesetima, četrdesetima i pedesetima upravo zato što je majčinstvo “riješila” ranije. Ima puno argumenata i za to, naravno.

Ali opet, tko ikad pohvali žene što su mudro odlučile imati djecu mlade? Kad ste zadnji put pročitali naslov tipa: “Ako žene u kasnim tinejdžerskim i dvadesetim godinama imaju djecu, povećavaju si šanse za kasniji profesionalni uspjeh i fizički oporavak?”

Istina je: ne postoji “pravo” vrijeme za imati dijete, ili više djece. Vjerojatno ćete, kad-tad, biti kritizirani, promatrani pod povećalom ili otpisani, bez obzira na to u kojoj se dobi to dogodi. Što je, pretpostavljam, dobra priprema za život pun kritika, nadzora i podcjenjivanja koji roditeljstvo ionako donosi.

Ali prije nego završim, vratimo se na onu statistiku ONS-a, može? Dakle, standardizirana prosječna dob majki u ovoj zemlji je 31 godina, je li tako? U redu. Svi smo već čuli o ženama koje “odgađaju”, “kockaju se svojom plodnošću”, “stavljaju karijeru na prvo mjesto” i svim onim glupostima kojima nam pune glave.

Ali koja je ono bila prosječna dob očeva? 33,9? Gotovo 34? Upravo tako. Standardizirana prosječna dob oca u Engleskoj i Walesu više je od dvije godine veća nego za majke, sa svim zdravstvenim, karijernim i drugim posljedicama koje ta brojka nosi.

Ako muškarci čekaju dulje nego ikad da postanu očevi, bismo li možda (molim vas!) mogli prestati opsesivno buljiti u nečije maternice i, za promjenu, malo više proučiti tu činjenicu?

Vogue.co.uk