Isprobala sam karte za introspekciju koje, s pravom, postaju sve popularnije

Iako je od tada prošlo već sigurno desetak godina, vrlo se živo sjećam te nedjelje kada se naša ženska klika okupila u prijateljičinom stanu na Trešnjevci kako bismo zajedno kuhale. Veselile smo se kolektivnom uranjanju u kulinarske izazove, no ono što nas je držalo na rubu stolca krilo se ipak negdje drugdje, daleko od tanko narezanih tikvica, hummusa i vlastoručno zamotanih gyoza: u špilu šarenih tarot karata koje je naša domaćica netom prije nabavila. Tarot je za mene tada bio potpuna nepoznanica. Nisam znala što da uopće od njega očekujem – zabavnu distrakciju, poput horoskopa u dnevnim novinama, ili čeprkanje po sudbini koja je zacrtana negdje u zvijezdama. Hoće li mi reći kada ću upoznati visokog crnog muškarca, koliko ćemo imati djece i kad ćemo krenuti u renovaciju stana? Kako ću se nositi sa svim tim životnim “uputama” jednom kad ih saznam? Imala sam tisuću pitanja, i vrlo malo odgovora.

Povezano: Tarot je postao well-being ritual, saznali smo što nam karte zapravo pokušavaju reći

Naravno, karte mi nisu rekle da ću upoznati Brada Pitta u pošti na Črnomercu niti da ću u studenom na povratku s posla pasti s bicikla. Razlog zbog kojeg se te nedjelje sjećam toliko živo jest taj što mi se čini da se nikada nismo povezale smislenije i dublje. Karte su naše dvojbe usmjeravale prema odgovorima koji su konačno dobivali jasnoću, a nama su služile kao povod da se otvorimo jedna drugoj, da se aktivno slušamo, razgovaramo o svemu što nas tišti – bez predumišljaja i zadrške – i da primimo podršku i razumijevanje kojemu se možda nismo niti nadale. Od tog dana karte za tarot postale su moj omiljeni alat za povezivanje, s drugima, ali prvenstveno sa samom sobom. Putokaz u introspekciju koji će mi donijeti mirnoću, pokazati mi vrata tamo gdje nisam vidjela izlaz i, najvažnije, dati mi priliku da sama ispričam priču o svom životu. Neka mi oproste samoprozvane vještice i ini okultisti, ali tarot nikada nisam percipirala kao nešto mistično, fatalistički i opskurno. Dapače, umjesto u otkrivanju budućnosti, u Velikoj i Maloj Arkani sam vidjela priliku da sama sebi objasnim tko sam ja sada, što mi je zbilja važno i što me (stvarno) muči. Da se razumijem bolje, baš takva kakva u ovom trenutku jesam.

Što su karte za introspekciju?

Otkako je čovječanstva, ljudi žele razumjeti sebe i svijet koji ih okružuje. Tarot, koji se razvio iz kartaške igre za aristokraciju i tek se u 18. stoljeću počeo koristiti u svrhu proricanja, samo je jedan od načina da pronađemo utjehu usred životnih brodoloma i da nam pomogne pronaći smjer kada putanja postane zamagljena. Pod uvjetom da razumijemo da self-care prakse ne mogu zamijeniti psihoterapiju (ako je ona potrebna), ono što je važno jest da pronađemo onu koja s nama najviše rezonira. Ako se osjećamo bolje i od nje dobivamo ono što nam treba, posve je nebitno zove li se to nešto journaling, meditacija, yoga, čitanje tarota ili gledanje u zvijezde. I posve je nebitno što drugi o njima misle.

Povezano: 12 jednostavnih petominutnih self-care praksi

Self-care industrija u posljednje je vrijeme postala švedski stol, a domišljato oslikani deckovi tarot karata odavno više nisu jedine karte kojima se možemo obratiti kada nam se nad glavom zakovitlaju crne misli. Karte za introspekciju (koje ćete možda pronaći i pod nazivima karte za refleksiju ili mindfulness karte) trenutačno su posvuda, a njihova popularnost u stalnom je porastu. Na tržištu se mogu pronaći u različitim varijantama, od onih koje nude instrukcije za svjesno življenje u sadašnjem trenutku (nekad nam samo treba podsjetnik da dišemo!), preko onih ispisanih afirmacijama koje podižu raspoloženje, onih koje vas potiču na razne aktivnosti kako biste odvratili pažnju od anksioznih misli, do verzija koje vam nude pitanje ili samo jednu riječ kako bi vas potaknule da svoj problem sagledamo iz nekog drugog kuta. Sve one imaju istu namjenu, da posluže kao alat za uzemljenje, rastjerivanje tamnih misli i bolje upoznavanje samih sebe (a i drugih oko nas).

Kako se koriste karte za introspekciju?

Koji god tip karata za introspekciju koristili, princip je sličan. Ne morate zamračiti prostoriju i polijevati se voskom svijeća iz 17. stoljeća dok nosite dugu haljinu od crne čipke (možete, ako želite). Ja volim sjesti negdje u miru, bez distrakcija i u tišini, tek eventualno s nekom laganom instrumentalnom muzikom u pozadini. Nakon par dubokih udaha i uvjerena da mi misli ne vrludaju, dok miješam karte postavim namjeru – pitam se što želim dobiti od karata koje sam rasprostrla po stolu i upustim se u promišljanje o onome što me u posljednje vrijeme tišti, što mi okupira misli ili me čini izrazito anksioznom, toliko da se teško koncentriram na dnevne zadatke. Kada sam sigurna u to što me zanima, postavim im pitanje. Većina uputa za korištenje karata za introspekciju savjetovat će vam da odaberete jedno kartu iz špila, intuitivno, ja obično odaberem onu čija mi poleđina u tom trenutku izgleda najljepše. No možete odabrati i više njih, kako god osjećate da je u tom trenutku ispravno. Jedino što je važno jest da se vodite za svojim osjećajem i osluškujete svoju intuiciju.

Povezano: Kako vratiti fokus ako imate osjećaj da ste stalno rastreseni, otkrili su mi stručnjaci

Karte za introspekciju koje sam koristila su Gathering Cards Tatjane Grozdanić Begović, arhitektice koja ih je lansirala sredinom prosinca prošle godine kao alat za refleksiju, poticaj za kreativno razmišljanje ili pak povezivanje s drugima u otvorenom razgovoru i dijeljenju iskustava ili spoznaja. Svaka karta sadrži samo jednu riječ ili pak vrlo kratku rečenicu, a poleđina svake od karata oslikana je akvarelima u vizualno primamljivim nijansama.

Koje su prednosti karata za introspekciju?

Karte sam prvi put koristila na dan kada je moja anksioznost naprosto divljala. Američki blockbusteri o katastrofama doimali su se spram mojih misli kao dokumentarci o prijateljstvima pačića i mačića. Um mi se čitavog dana topio u beskrajnom crnilu, a niti jedna misao koja mi je prošla glavom nije bila niti iole svijetla. Znala sam što me muči – iz događanja koja tek trebaju uslijediti izvukla sam najkatastrofalnije moguće ishode. Bio je to savršen trenutak da upitam karte što misle o tim scenarijima. Dvaput sam izvlačila karte mantrajući isto pitanje i dvaput dobila istu poruku. Odgovor je bio upravo onaj za koji znaš da je ispravan, ali ga teško čuješ kada si anksiozan. Kao kad te samo treba podsjetiti da dišeš, karta me podsjetila da se moja anksioznost temelji na pukim izmišljotinama – ništa što me izjeda i tišti nije stvarno.

Povezano: Kako da znamo je li nemir koji osjećamo normalan ili je anksioznost

No osim što me karta navela da otvorim vrata koja nisam željela vidjeti, promišljanje o mom pitanju potaknulo me da se saživim s problemom, umjesto da od njega bježim. Pokušala sam ga sagledati racionalnije, što je odškrinulo zavjese barem mrvicu i pustilo u moje misli tračak svjetlosti. Kao i kod tarot karata, mogla sam sjediti sama sa sobom i uroniti u svoje misli, potpomognuta vodstvom koje mi je pružila jedna jedina, nasumično odabrana riječ. Ona svakako nije magična, no ako ste dovoljno otvoreni i voljni, može vam dati sasvim dovoljan zamah da sami sebi ispričate priču ili detaljnije promislite o opciji koja vam dosad nije pala na pamet. Karte su nešto poput štake koju primiš kada te boli noga, mali oslonac kada ti je teško, koji će ti dati malo podrške i nade da nije sve toliko crno kao što se čini. Osim toga, u vremenu kada smo svi uvijek dostupni, osim možda kada spavamo, samo sjediti, gledati u lijepe boje koje se razlijevaju na poleđini karata i razmišljati čini se kao pravi blagoslov.

Iako karte za introspekciju još nisam isprobala u okruženju prijatelja, sasvim sam sigurna da mogu biti i sjajan alat za bondanje, iskrene razgovore i dijeljenje iskustava. Život je često jednostavniji kada podijelimo ono što nas muči. Vrlo često shvatimo da drugi s nama dijele iste boljke i da možemo ponešto naučiti iz tuđih spoznaja. Također, možda je najbolje ne čekati da pomiješamo špil tek kada se uskovitlaju najcrnje misli. Jedna karta ujutro i par dubokih udaha mogli bi biti sjajan način da danu odmah damo neki svjetliji ton.