Nova Netflix hit serija miks je grčke mitologije i Successiona - i genijalna je

Probajte zamisliti kako bi izgledao svijet antičke mitologije danas; da u današnje doba svijetom, s Olimpa vlada Zeus, uz njega Hera i svi ostali bliži, daljnji i pridruženi članovi antičke mitološke obitelji. Više od sedamstotina bogova i božica, junaka i junakinja, nimfe, duhovi i nemani – svi oni čine zamršeni antički svijet. Tako da se očekivano nova tv serija koja se bavi upravo jednom ovakvim pričom zove – Kaos. A Kaosom vlada Zeus, u ovom slučaju Jeff Goldblum.

Charlie Covell, autorica koja potpisuje sjajnu The End of the F**king World, ovog puta donosi priču koja na prvi mah se čini kaotičnom, no nakon samo prve epizode gledateljima postaje jasno da se radi o višeslojnom i detaljnom preoblikovanju grčke mitologije koje je suptilno i složeno, duhovito, precizno, iznimno inteligentno, zabavno i mjestimice surovo. Antički mitovi su dignuti na jedan novi i drugačiji nivo. Njezin scenarij je na rubu da bude remek-djelo; stvorila je alternativni suvremeni svijetu u kojemu vlada panteizam, bogovi se miješaju sa smrtnicima, što rijetko na kraju izađe na dobro. Osam epizoda ove serije je dobra mjera akcije, humora te likova koji su kreirani tako da niti jedan ne djeluje nedovršen, površan, bez obzira koliko je bitan ili nebitan u velikoj slici stvari. Covell sve likove koristi kao studiju čovjeka: što znači biti čovjek, što znači imati moć, što znači patiti, biti zarobljen ili slobodan? Svi ti likovi, sve te studije uklopljeni su u jednu neizmjerno zabavnu priču, a u kojoj je glavni lik Zeus.

Zeus je promišljeno odjeven, njegovan, uvijek u bijelome (bilo da je trenirka, kratke hlače ili odijelo), savršene vanjštine u savršeno dizajniranom interijeru i eksterijeru. U modnom smislu, prostor u kojemu on privatno boravi je zapravo accessories njegovog pomno osmišljenog svakodnevnog looka. Kada se kreće, on ne hoda, on se šepuri. Ako bi paun bio personificiran u čovjeka, ovako bi izgledao, kao Zeus Jeffa Goldbluma. U trenutku kada doživi oskvrnuće na svoj rođendan ( koji je i nacionalni praznik!) sve njegove nesigurnosti i neuroze počnu izlaziti na površinu. Zeus je ranjiv. Ne, Zeus je ekstra ranjiv i do te mjere da svjedočimo, iz epizode u epizodu, kako se njegovo nezadovoljstvo rasplamsava poput požara. Jeffa Goldbluma sam navikla gledati u pomaknutim, pomalo luckastim ulogama. No ono što je zajedničko svima jest da je uvijek jako elegantno prikazivao svoje likove u hladnokrvnim stanjima. Ovo je prilično veliki odmak za njega i sjajno ga je izveo. Razvoj njegovih emocionalnih stanja dok kuje osvetu čovječanstvu je neprocjenjiv.

Istovremeno gledamo njegove odnose s ostalim likovima, s Herom, sestrom i suprugom, kraljicom bogova, s Dionizom, njegovim sinom i s Prometejom kojeg, zarobljenog na stijeni gdje mu orao čupa jetru, Zeus smatra jedinim bliskim prijateljem, iako ga je sam zarobio na stijeni. Prometej je i narator serije, što sve čini zabavnijim jer nam daje mrvice priče unaprijed, prije nego se dogode likovima. Istovremeno, na Zemlji, pratimo priču o Euridici i Orfeju, kojemu u nekim stvarima pomaže Zeusov sin Dioniz, bog koji voli ljude.

Na momente sam seriju vidjela kao American Gods meets Succession, a onda; radi se o dovoljno originalnoj temi i stilu pričanja da seriju ne bi trebalo ni s čime uspoređivati. Neću otkriti ništa više, priču neću spojlati s ovime, ali serija je puna luckastih detalja: nazivi cornflakes brendova su Spartan Crunch i Ahilejeva Peta, ulaz u podzemni svijet je kroz kantu za smeće, svi telefoni su fiksni (Zeus ostavlja poruke na automatskim telefonskim sekretaricama svojih neodgovornih rođaka, što stvara smiješan montažni niz), samo u zagrobnom životu postoji faks uređaj, Eddie Izzard u ulozi Laheze, jedne od tri Moira, provode vrijeme u baru, gdje se prilika za povratak voljene osobe iz mrtvih odvija kao svojevrsni pub kviz, Debi Mazar pojavljuje se kao dobra Meduza, s maramom vezanom oko zmija u njezinoj kosi… Ima toga još, ovo je samo djelić iznimno pametnih i zabavnih detalja. Mnogi su komični, s jasnim i točnim referencama na opise iz mitologije. Kaos je istovremeno komedija, tragedija, satira, drama i horor.

Mogu zamisliti originalno planiranog Hugha Granta u ulozi Zeusa, no čini mi se da bi ga sarkazam i ironija zarobili. Nervozni ritmovi i izvedba Jeffa Goldbluma zadržavaju dozu komičnosti kod lika, bez obzira na ozbiljnost teme. Definitivno jedna od njegovih najboljih uloga.

Photo: Netflix