Lekcija iz održivosti koja dolazi prije svih ostalih - kako produžiti vijek trajanja odjeće

Prvi korak da odjeći koju imamo u ormaru produžimo životni vijek, i tako usporimo ciklus kupovanja i bacanja, jest da se prema njoj odnosimo obzirno i pažljivo, da razmišljamo o uvjetima u kojima ju čuvamo, kako ju peremo i sušimo i koliko to često činimo.

Iako sam oduvijek nadugo i naširoko promišljala o tome kakav utjecaj moje navike imaju na svijet koji me okružuje, u svojoj dugoj karijeri samostalnog odijevanja uspješno sam dokrajčila nebrojenu količinu odjevnih predmeta u svojoj garderobi. Pulovere sam sustavno pretvarala u simpatičnu odjeću za petogodišnjake, bijele majice transformirala u prljavo roze, dokonstruirala fine haljine i glačalom redizajnirala tajice pretvarajući dijelove u amorfnu masu spaljene sintetike. 

Da, kada govorimo o individualnom doprinosu održivijem svijetu uvijek nabrajamo slične strategije, od okretanja cirkularnoj modi koja uključuje kupovinu second hand i vintage odjeće, davanja prednosti dizajnerima koji slijede zero waste filozofiju, naspram brendovima brze mode, te kreiranja kapsulne garderobe bazirane na kvaliteti i bezvremenskoj klasici, bez da se povodimo za trendovima čiju privlačnost prebrzo proguta prekratak rok trajanja. Zalažemo se i protiv konzumerističkog, stihijskog gomilanja koje ne prati stvarna potreba već prosta hirovitost bazirana na vječitoj zavodljivosti “novoga”, i biranje eco-friendly materijala koji, na kraju svog životnog vijeka, neće postati dodatni teret sustava koji ionako teško guta sve što smo dosad iskoristili i odbacili. I sve su to hvalevrijedne taktike, no ono što nerijetko činimo jest da, prije nego što započnemo s većim koracima, zanemarimo one male koje nam se čine naoko beznačajnima ili o njima pak uopće ne razmišljamo. 

Istina, važno je što kupujemo, kako i u kojim količinama, no ono što je možda još važnije jest kako se prema tome odnosimo.  da shvatimo da svaki materijal u našem ormaru slijedi neke druge zakonitosti kada je održavanje u pitanju i da se tih pravila pridržavamo. U super brzom svijetu, u kojem više ništa ne činimo polako, većina će na ove savjete vjerojatno nonšalantno odmahnuti rukom i zaključiti da za njih naprosto nema vremena. Zaključit će da nema smisla ulagati dodatni trud u nešto što se čini potrošnim i lako zamjenjivim, a samim time i gotovo bezvrijednim. No, ono što nam je važno uvijek zahtjeva trud, vrijeme, pa i to da na trenutak stavimo postrance svoju komociju. Jer, na koncu, stvari vrijede onoliko koliko ih mi sami cijenimo. 

Uputstva za održavanje koja stoje na etiketi nisu tamo tek tako. Njihova uloga je upoznati nas sa sastavom materijala i educirati nas kako komadu odjeće možete produžiti životni vijek. Iako je to ponekad nužno, perilicu prečesto nepotrebno palimo. Prosječna perilica za rublje u godini dana potroši više vode nego što ćemo je u čitavom životnom vijeku koristiti za piće, a ono što je važno napomenuti je i to da svako pranje donekle oštećuje tkaninu. Provjetravanje ili tretiranje tkanine steamer glačalom ponekad će biti sasvim dovoljno. No, ako je pranje nužno, važno je da se provede na ispravan način. 

SVlLA

Za delikatnije tkanine, naime, najbolje rješenje je uopće na paliti perilicu. Iako se za održavanje finih svilenih haljina ili bluza često preporučuje kemijsko čišćenje, svilu je najbolje prati ručno u hladnoj vodi, osušiti položenu na ručniku kako komad ne bi izgubio formu i izbjegavati sušenje na direktnoj svjetlosti koja će izblijediti tkaninu. 

VUNA&KAŠMlR

Vunu, koja je prirodno otporna na mirise, treba prati rjeđe. Najčešće je dovoljno samo ju dobro provjetriti ili ju preko noći staviti u zamrzivač. Da, ovaj savjet zvuči kao nešto što bi vam nakon nedjeljnog ručka prišapnula baka nakon što joj saopćite da ne znate prati veste, ali je i jedan od onih savjeta koje vrijedi poslušati. No, ako pletivo zbilja treba pomoć vode i deterdženta, a nekad stvarno treba, neka on bude delikatan, a voda mlaka. To će spriječiti da omiljeni džemper izađe iz perilice/sušilice u veličini veste za Barbiku, a sušenje na ručniku, umjesto na sušilu, spriječit će rastezanje i gubitak forme. Isto pravilo vrijedi i za one fine dolčevite od kašmira, a s obzirom na to da se tkanina dobiva od kozje poddlake, umjesto deterdženta odlično funkcionira šampon za kosu. 

PAMUK

Za razliku od svilenih i vunenih, pamučne odjevne predmete treba prati češće. Ako ih ne nosite direktno na koži, mlaka voda u perilici odradit će sasvim solidan posao, spriječiti blijeđenje boje i skupljanje materijala, a izbjegavanje sušilice također je dobar način za smanjivanje istog rizika. Ponekad će sasvim dovoljni biti i odstranjivači mrlja. 

LAN

Lan je jedan od najizdržljivijih i najotpornijih prirodnih materijala, čije održavanje ne zahtijeva previše truda, no vijek trajanja sasvim će sigurno produžiti pranje u mlakoj ili hladnoj vodi, držanje podalje od omekšivača, i izbjegavanje visokih temperatura pri sušenju koje će ubrzati slamanje vlakana i moguće skupljanje. 

POLlESTER

S obzirom na to da sintetičke tkanine danas zauzimaju najveći dio naših ormara, važno je napomenuti i kako tretirati poliester. Iako može tolerirati temperature do 60 stupnjeva, najbolje je zadržati se na 30-40, te izbjegavati sušilicu jer se materijal sam po sebi brzo suši. Najveći neprijatelj poliestera je vrućina tako da ga ne valja izlagati visokoj temperaturi glačala jer će ga doslovno otopiti. Da, naučila sam to paleći tajice. No, ono što valja imati na umu je da poliester pranjem otpušta čestice mikroplastike koja uvelike doprinose zagađenju i to čini najviše od svih sintetičkih materijala. Način da to barem donekle kontroliramo jest da koristimo posebno dizajnirane vrećice za pranje koje bi trebale spriječiti da mikroplastika otpluta u odvod.  

Osim pranja, kada je riječ o brizi za odjeću, valja imati na umu i druge stvari. Već opjevana svila, primjerice, nikako ne voli doticaj s dezodoransima, a niti s metalnim nakitom koji kao da je uvijek u misiji da razvuće delikatna vlakna omiljene nam haljine. Najdraži (i najskuplji) komadi u ormaru obično su i meta moljcima. S obzirom na to da se hrane keratinom iz prirodnih vlakana najviše se vole pogostiti svilenim bluzama, toplim vunenim puloverima i mekanim haljinama od kašmira. Srećom, danas na tržištu postoji mnogo sredstava koji bi trebali otjerati neumorne napasnike, no spriječiti da vam redizajniraju garderobu možete i pomoću cedrovine ili nekoliko vrećica lavande. Moljci bi se mogli okomiti i na kožne jakne, no spriječite li ih u tom naumu, posao s održavanjem kože ipak nije gotov. Iako je riječ o vrlo izdržljivom materijalu, kao i naša koža i kožni odjevni predmeti zahtijevaju hidratizaciju kako bi kolagenska vlakna zadržala čvrstoću. Izlaganje kože uvjetima kao što je suhi zrak ili sunčeva svjetlost mogu je oštetiti ali oprezno tretiranje parom (sa sigurne udaljenosti) i posebno dizajniranim balzamima sigurno će joj produžiti vijek trajanja i spriječiti pucanje. I dok je kožne jakne najbolje držati na vješalicama, pletiva je, da ne izgube formu, bolje slagati na police, a kako bi sve što u ormaru stoji obješeno zadržalo primarni oblik, umjesto plastičnih i metalnih vješalica, preporučuju se one drvene. 

Kako pažljivo brinuti o odjeći zahtijeva ponešto istraživanja, vrijeme i trud, no posve je sigurno da će se on isplatiti. Produžiti vijek trajanja odjeći koju već imamo korak je koji moramo poduzeti prije svih većih i drastičnijih promjena koje planiramo učiniti. Tek tada naš napor da učinimo nešto dobro na individualnoj razini počinje imati smisla.