Jonathan Anderson debitirao je za Dior

Dogodila se i jedna od najiščekivanijih revija ove godine: Jonathan Anderson debitirao je za Dior u Hôtel des Invalides u Parizu. Dok su stizali uzvanici poput Luce Guadagnina, Daniela Craiga, Josha O’Connora, Donatelle Versace, Rogera Federera, Sabrine Carpenter, Pharrella Williamsa, i posljednji, kao i obično, Rihanna i A$AP Rocky – svi od glave do pete u Diorovim lookovima, bilo je jasno da je pred nama kolekcija o kojoj će se govoriti sve do neke iduće modne premijere, poput one Glenna Martensa za Maison Margielu u srpnju ili Matthieua Blazyja za Chanel u listopadu. Naime, nakon što je sredinom ožujka objavljeno da napušta Loewe, pred Andersonom je bio ambiciozan zadatak: udahnuti novi život staroj slavi Diora, dizajnirajući sve tri linije modne kuće – mušku, žensku i couture.

Početci novih kreativnih direktora često znaju biti burni (prisjetimo se samo Michelea u Valentinu ili, desetljećima ranije, Toma Forda u Gucciju), no modna je publika Andersonu bila naklonjena i prije nego što je kolekciju uopće vidjela – pa čak i pozivnicu u obliku keramičkog tanjurića s tri jaja. Znali smo što možemo očekivati: dizajnerovu avangardu i ležernost, ovoga puta izvedene na profinjeniji, diorovski način. I doista, bio je to Jonathan kakvog volimo – ali s leptir-mašnom; onaj koji sada velike, dekonstrukcijom inspirirane cargo bermude nosi uz krojeni sako ili kariranu košulju, a moderni traper kombinira s retro prslucima.

Interijer je nalikovao galeriji: s lakiranim parketom, toplim zidovima u sivoj boji i samo dvije male slike mrtve prirode Jean-Baptiste-Siméona Chardina. Anderson je prostor nazvao „skromnim, ali lijepim“, označavajući svjesnu suprotnost današnjim pretencioznim pistama. Slijedila je kolekcija kao dijalog između buntovne opuštenosti i duboko ukorijenjenog Diorovog klasicizma. Anderson je svoju zaigranu slobodu suprotstavio formalnim kodovima modne kuće, dopuštajući da napetost – a ne harmonija – vodi svaku siluetu. Ovratnici su utjelovili tu dvostrukost: s jedne strane precizno zakopčani i oblikovani, s druge strane neuredno podignuti, kao da su uhvaćeni u pokretu. Hlače su se kretale između ležernih, gotovo pidžama mekanih oblika i strogo krojenih modela s visoko podvrnutim nogavicama, naglašavajući dizajnerovu opsesiju kontrastom.

U samom srcu kolekcije, jedan neočekivani trojac: besprekorno skrojen prsluk, oštro ispeglana košulja i široke traperice – suprotstavio je savršeni red Savile Rowa ležernosti uličnog stila, sažimajući suštinu kolekcije u jednom outfitu.

Čak ni dodaci nisu slijedili pravila: neke kravate bile su pravilno zavezane, dok su druge bile okrenute naopako, pozivajući na dvostruki pogled. Siluete su također zaobišle očekivanja – preveliki kaputi prekrivali su usko krojene hlače, da bi se zatim prešlo na skulpturalne sakoe uparene sa širokim nogavicama koje su se vukle po podu. Izbor tkanina podsjećao je na viktorijansku književnost – gusti twill i faille asocirali su na romane iz 19. stoljeća, ali ih je Anderson obojao kiselim, pop tonovima, kao da je džemper engleskog školarca potonuo u neonsku boju. Ultra-skraćeni prsluci, gotovo poput muzealnih artefakata, bogato izvezeni, koketirali su s prošlošću dok su odlučno kročili u sadašnjost.

Tjednima prije revije, Anderson je započeo ovaj vizualni dijalog: objavio je fotografije Andyja Warhola s Lee Radziwill i Jean-Michelom Basquiatom, s Dior logom, i teaser video s Kylianom Mbappéom – jasni signali da će ova kolekcija postaviti visoku umjetnost i popularnu kulturu na istu razinu.

Sa 67 modela, Anderson je balansirao između skromnosti i smjelosti, klasične strogoće i pomješane opuštenosti. Minimalna scenografija učinila je svaki ovaj potez vidljivim, a odjeća je time još više dolazila do izražaja – dokaz da dualnost, a ne kompromis, može biti najmoćniji oblik suvremenog luksuza.

Photo: Gorunway.com