Kako je John Green utjecao na razmišljanje cijele jedne generacije

Prije nekoliko dana, dok sam prelistavala nepreglednu zbirku serija i filmova na Netflixu, među kojima nisam mogla pronaći ništa što bih u tom trenutku poželjela gledati, uhvatila sam se kako razmišljam o filmovima koji su obilježili moju adolescenciju – poput The Perks of Being a Wallflower i LOL (kritičari ovog filma zasigurno nisu bile tinejdžerice!). Tako sam se prisjetila čitave pomame za filmovima o odrastanju u kojima barem jedan od glavnih likova ima neku rijetku, neizlječivu bolest. Za mene, a vjerojatno i većinu mojih vršnjaka, sve je počelo s The Fault in Our Stars, knjigom Johna Greena koja je kasnije ekranizirana. Roman i film o mladom paru oboljelom od raka postigli su ogroman uspjeh, a slične su teme ubrzo preplavile kino-repertoare i police knjižara. U to smo se vrijeme s melankolijom suočavali tako što smo je romantizirali kroz glazbu, filmove, knjige i objave na društvenim mrežama. Je li to bilo dobro za naše mentalno zdravlje? Rekla bih da ne, ali – kako kažu – you had to be there.

Za Johna Greena sam saznala još prije nego što su društvene mreže preplavili crni i bijeli oblaci s natpisom Okay? Okay., nakon nevjerojatnog uspjeha The Fault in Our Stars. Ne zato što sam bila nevjerojatno hip, nego zato što sam na poklon dobila knjigu s police bestselera, Looking For Alaska, koja mi je tada bila najbolja knjiga na svijetu. Čak i danas mi je teško opisati sva osjećanja koja je taj roman probudio u meni. Recimo samo da sam se uz njega i smijala i plakala kao kišna godina, pročitala ga tri puta, a tijekom odrastanja donijela podsvjesnu odluku da baš ja moram ponašati kao Alaska Young – što sam, naravno, shvatila tek kad sam se knjizi vratila nakon gotovo 10 godina. Iako toga tada nisam bila svjesna, Alaska me oblikovala, razvila moju ljubav prema bijelim radama i plavom laku za nokte, ali i neke pomalo toksične osobine s kojima sam se godinama borila kako bih ih iskorijenila.

Alaska je bila tragičan lik s kojim mislim da se mlade djevojke ne bi trebale poistovjećivati, ali bila je samo jedna od likova kroz koje smo romantizirali ne samo melankoliju, već i probleme s mentalnim zdravljem. John Green je zapravo imao tendenciju pisati ženske likove koji odgovaraju manic pixie dream girl arhetipu. Naravno, njegov cilj bio je prikazati kako je njih lako vidjeti samo kao ljepotice, predmete požude i zavisti njihovih vršnjaka, dok su one zapravo bile mnogo više od toga. Čitajući iz ugla naratora, koji je najčešće bio dečko do ušiju zaljubljen u njih – odnosno u ideal koji su povezivali s njihovim likom – ni čitatelj nije mogao odmah istinski razumjeti Alasku, obilje Katherina ili Margo Roth Spiegelman. Baš kao i oni, i mi smo ih gledali kao predivne i pametne djevojke kojima smo se divili, a bilo je potrebno mnogo godina odrastanja prije nego što smo zaista razumjeli njih i istinsku genijalnost Johna Greena.

Paper Towns, Twentieth Century Fox Film Corporation

Mislim da se Hazel Grace iz romana The Fault in Our Stars po tome razlikovala od drugih Greenovih junakinja. Ona je našla dečka koji ju je zapravo razumio, i cijela čar ove priče leži u tom razumijevanju i njihovoj iskrenoj ljubavi koja je iz njega proizašla. Nisam prava osoba koja treba govoriti o tome koliko i za koga je romantizacija bolesti u ovom romanu bila problematična, ali meni se tada dopala činjenica da za Johna Greena nijedna tema nije bila tabu, što se kasnije ispostavilo kao jedna od osobina po kojima se generacija Z razlikuje od prethodnih. Da, ova priča je bila nevjerojatno srceparajuća, ali mi smo je kolektivno objeručke prihvatili. S obzirom na to da je ova knjiga prodana u 23 milijuna primjeraka širom svijeta, pretpostavljam da je John Green nešto napravio kako treba.

John Green je ubrzo postao neka vrsta književnog celebritija, a ja i mnogi moji vršnjaci s nestrpljenjem smo iščekivali svaki novi roman, koje smo upijali u jednom danu. Nakon The Fault in Our Stars, ekranizirani su i Paper Towns i Let it Snow, dok je Looking for Alaska dobila seriju – koju nisam pogledala, jer nisam mogla dozvoliti da tuđa interpretacija ruši sliku koju u svojoj mašti čuvam godinama kao dragocjenost. Prošle godine izašla je i serija Turtles All the Way Down, adaptacija istoimenog romana. Iako ne mislim da bilo koji od ovih filmova ili serija može parirati knjigama na kojima su zasnovani, svakako svjedoče o nevjerojatnom utjecaju Johna Greena na kulturu i omogućili su da pisac zasluženo stigne do šire publike.

The Fault in Our Stars, Twentieth Century Fox Film Corporation

Međutim, mislim da je veliki dio utjecaja Johna Greena vezan za to što su njegovi romani stigli u pravo vrijeme. Kada sam kasnije, nekoliko godina nakon sveopće pomame za ovim romanima, entuzijastično predlagala i knjige i filmove mlađoj sestri i bratu, bila sam iznenađena jer na njih nisu imali isti učinak. Štoviše, ne samo da nisu pročitali više od jednog poglavlja Looking For Alaska, nego nisu pogledali ni filmove. Pomislila sam da jednostavno ne dijelimo iste interese, što je sasvim normalno, ali tada sam shvatila da ni sam John Green više ne piše romane o odrastanju za mlađe generacije, već se posvetio publicistici.

Tako dolazimo do prve knjige Johna Greena koju (još) nisam pročitala, a to je The Anthropocene Reviewed: Essays on a Human-Centered Planet. Ova zbirka eseja objavljena je 2021. godine i, kao većina Greenovih knjiga dosad, dobila je mnoštvo pozitivnih recenzija. Da je John Green odrastao sa svojom publikom i da knjige prate naše interese, koji se sasvim prirodno mijenjaju, potvrđuje i to što je njegova najnovija knjiga Everything Is Tuberculosis: The History and Persistence of Our Deadliest Infection, koja je objavljena ove sedmice, možda savršeno štivo za sve sada odrasle čitatelje, koji su kao tinejdžeri uživali uz Greena. Na neki način, riječ je o prirodnoj gradaciji – John Green odavno svoj rad posvećuje skretanju pažnje na teške bolesti, a u svojoj novoj knjizi kroz istinitu priču o čovjeku kojeg je upoznao 2019. godine čitateljima pojašnjava povijest tuberkuloze. Naravno, Greenovi najvjerniji obožavatelji već znaju da pisac gaji strast prema dijeljenju znanja, jer već godinama sa svojim bratom snima edukativne emisije na YouTubeu.

Prisećajući se velikog utjecaja koji je ovaj pisac imao na mene tijekom odrastanja, odlučila sam da je vrijeme da se vratim njegovim djelima. Iako su žanrovski različite, ako mi se nove knjige Johna Greena svide barem upola kao njegove prethodne, bit ću izuzetno sretna. A naravno, u slobodno vrijeme ću se vjerojatno podsjetiti i svojih starih favorita. Tko zna, možda otkrijem neke nove detalje koje do sada nisam primijetila.