Jelly Shoes - kako su omražene cipele iz djetinjstva postale simbol luksuza?

Postoji nešto neobično u osjećaju nostalgije. S protokom vremena, čak i one nekoć mrske stvari navuku kombinezon simpatičnosti. Srce nam zatitra pri pogledu na izblijedjele fotografije iz albuma, a tijelo preplavi ona neobjašnjiva mješavina čežnje i sjete, hraneći tako iluziju o minulim danima kao mjestu na kojem je kraljevala samo idila, a brige su bile samo koncept koji ćemo tek upoznati.

U mojim romantiziranim vizijama o djetinjstvu, gotovo uvijek stojim na plaži od kamenih oblutaka, obraza prljavih od sladoleda i razbarušene kose, a na stopalima nosim jelly shoes. Neobično je to, jer to nisu cipele mojih snova. Iako mi danas pri pogledu na njih um počne automatski vrtjeti filmove o bezbrižnosti i sreći, tek kada u svom maštanju o rajskom djetinjstvu utonem malo dublje, sjetim se da su mi te plastične sandale beskonačno išle na živce. Naime, skliska i mokra stopala niti tada nisu bila melem za dobro raspoloženje. I sva druga “ljetna” djeca osjećala su isto.

U vremenu mog odrastanja koncem osamdesetih (a ako me sjećanje dobro služi i početkom devedesetih), jelly shoes su bile modni simbol ljetnih praznika na jadranskoj obali, a u našem djeliću svijeta proizvodile su ih Jugoplastika i Borovo, nekadašnji stupovi jugoslavenske industrije. Najpopularniji model bio je onaj simpatičnog imena “trika-traka”, iako ih je ustvari bilo pregršt, a mogle su se nabaviti po cijeni od pet eura. Danas bi, posve sigurno, koštale više, no cijena bi im, imajući na umu sve promjene koje su se dogodile, i dalje bila vrlo pristupačna. No možda je ta konstatacija također zabluda. Jer danas dizajn kakav smo nosili nekoć više ne postoji, a slične inačice daleko su od onih kakvih se sjećamo iz vremena školskih praznika na ljetovanju kod bake.

Anna Brewster 2023, Getty Images

Iako povijest ne pamti točno podrijetlo jelly cipela, vjeruje se da one datiraju još od vremena nakon Drugog svjetskog rata kada su proizvođači počeli koristiti plastiku u zamjenu za kožu koje je na tržištu manjkalo. S ulaskom plastike u široku upotrebu, svoj su zamah počele doživljavati tijekom pedesetih i šezdesetih godinama, a slave dane popularnosti doživjele su početkom osamdesetih godina kada je Preston Haag Sr., bivši bankar u potrazi za novom karijerom, na njih nabasao putujući Južnom Amerikom. U Brazilu ih je tada proizvodila tvrtka Grendene, a Preston Haag Sr. sklopio je s njom ugovor koji je definirao distribuciju na tržištu SAD-a pod imenom Grendha shoes. Dovitljivi poduzetnik u njima je vidio novi modni must have za kupce dubljeg džepa, a neke od stilova potpisali su i Thierry Mugler, Dorothee Bis, Jean-Paul Gaultier i Fiorucci.

Stilovi su se mijenjali svakih šest mjeseci kako ih konkurencija ne bi stigla kopirati, a Preston Haag Sr. je Grendha shoes reklamirao i u Vogueu 1985. gajeći nadu da će sandala od mekane plastike završiti u zviježđu high fashiona. No taj status nije dugo potrajao, a zbog svojih svojstava model je izgubio na vrijednosti i utaborio se u niši pristupačne obuće koja je koštala pet dolara (a ponekad i manje). Iako je Prestonova ideja bila da Grendha shoes započnu svoj život i nastave bivati na sceni percipirane kao luksuzni modni dodatak, povijest ih je upamtila kao cjenovno pristupačnu i estetski diskutabilnu cipelu namijenjenu praktičnijem navigiranju kamenitim plažama.

The Row Pre-Fall 2024, Courtesy of The Row

No povijest je (iznova) pokazala da je Haag nažalost samo živio na krivom mjestu u krivo vrijeme. OK, možda ne na krivom mjestu, ali u krivo vrijeme svakako. Jer njegova želja da jelly shoes postanu luksuzni komad obuće naposljetku se obistinila. Na valu nekoć omražene obuće koja je ušetala u high fashion nišu, predvođena Crocs cipelama, dojahale su i jelly sandale. Iako su s njima eksperimentirala brojna dizajnerska imena poput Simone Rocha (u kolekciji za proljeće 2018.) ili pak Jean Paul Gaultier (u kolekciji za proljeće 2019), najviše je pažnje privukla inačica talijanske modne kuće Gucci koji je nostalgični stil iz devedesetih učinio luksuznim modnim predmetom. Pod imenom Double G Rubber Sandals Gucci je lansirao nekoliko različitih boja, a pažnju publike privukla je cijena od gotovo 500 američkih dolara. Od tada ih je modna kuća proizvela u različitim materijalima i bojama, većinom izrađene od gume. Kao što to obično biva s modom koja vremenom doživi prijelaz iz pristupačne u luksuznu, i cijena Gucci sandala neko je vrijeme sablažnjavala javnost, a onda je polemika došla svome kraju. No to nije označilo kraj usponu jelly sandala na putu prema zvijezdama. Svoju inačicu plastične cipele u pre-fall 2024 kolekciji  lansirao je i The Row, a cipele modela Mara zabljesnule su cijenom od 990 eura. Prodaju li se? Ne znamo. No Preston Haag Sr. je svakako dobro procijenio da jelly može uskočiti u nišu luksuza. Samo što se to očito nije moglo dogoditi osamdesetih.