Ekscentrični dom Jasona Schwartzmana i Brady Cunningham u Los Angelesu

Kada je Jason Schwartzman prvi put posjetio svoju kuću u Los Angelesu, znao je da je želi kupiti nakon što je pomislio: Nije ukleta. Moj način izražavanja je prilično neobičan, kaže on smijući se dok sjedi na kauču sa svojom suprugom Brady Cunningham. Ali nije postojalo mjesto u kući gdje sam se osjećao kao: ‘Oh, ne želim biti u ovom čudnom uglu’. Za mene, to je bilo jedino što se izdvojilo – nije bilo mjesta gdje bih se osjećao uplašeno.

Postmodernistička kuća, izgrađena je 1964. godine, uzdiže se visoko na brdu u Studio Cityju. Izvana, tijekom vedrog dana, može se vidjeti preko čitave San Fernando doline. Međutim, unutra ćete naći razne neočekivane, čudnovate elemente: sitar položen preko klupe u ulaznom hodniku, dok je komoda ispunjena figurama koje je paru poklonio Wes Anderson. (Jedna od njih je Fantastic Mr. Fox, glavni lik Andersonovog stop-motion filma kojem Schwartzman daje glas.)

Postoji vrlo malo zidova i vrata – otvoren plan interijera je karakterističan za arhitektonski stil postmodernizma, i oni koji postoje su daleko od tradicionalnih. Spavaće sobe, na primjer, imaju klizna vrata koja možete otvoriti po potrebi. Imam osjećaj da me djeca ne mogu čuti ako ih želim dozvati zbog nečeg, kaže Schwartzman. Ipak, ima svoje kutke, dodaje on. Jedan od njih je dnevna soba koju skoro u potpunosti ispunjava gigantski kauč sa šahovskim printom. Cunningham, dizajnerica interijera i kreativne konsultantske firme Wall for Apricots, dizajnirala je ovaj komad sama. To je kao ‘clubhouse’, kaže ona o prostoriji gdje njihovo troje djece često provode večeri gledajući filmove. Naša djeca dovode prijatelje, i svi nađu način da se ugodno smjeste na njemu.

U skrivenim ladicama ispod nalaze se materijali za umjetnost i zanat – koji su podjednako za djecu koliko i za Schwartzmana, primjećuje ona.

Zapravo, većinu namještaja je po mjeri napravila Cunningham, uključujući njihovu orahovu trpezarijsku stolicu i žuti konzolni stol u spavaćoj sobi inspiriran velikim klavirom. Marzipan Pianette – komoda koja se otvara i otkriva model Hohner Clavinet Pianet iz 70-ih skriven unutra – bila je zajedničko djelo Cunningham i Schwartzmana, koji voli glazbu. Ako je komad namještaja od drugog dizajnera, Cunningham mu često da svoj prepoznatljivi pečat: na primjer, sofa Nicoletti Salotti je presvučena cvjetnim dizajnom. Oboje volimo pronalaziti stare stvari i modernizirati ih, kaže ona.

Kada je počela s dekoriranjem kuće, Cunningham su privukle pastelne boje, pa tako mnoge sobe sada zrače bogatim nijansama narančaste te žutim tonovima. Postmodernističke kuće, sa svojim tvrdim podovima i staklom, mogu djelovati vrlo hladno, pa sam željela to sve oplemeniti toplim bojama, objašnjava ona.

Schwartzman je više improvizirao s dizajnom interijera: kada uđete u njihovu kupaonicu za goste vidjet ćete njegove crteže po zidovima. Njegove slike su izložene širom kuće, a također se pobrinuo da neki od instrumenata uvijek bude nadohvat ruke. (Pored sitra i pianina, naći ćete gitare, veliki klavir, bubnjeve i ukulele.) Kaže da Cunningham podržava njegovu kreativnost, ali srećom zna postaviti granicu: kada je poželio da njihov kameni dimnjak postane stijena za penjanje, ona je blago odbila ideju iz sigurnosnih razloga. Sve su to zaista zabavne ideje! Ali realno… Cunningham je ovdje ostavila misao u zraku. Ona sprečava da ovo sklizne u ‘Pee-wee’s Playhouse’ teritorij, dodaje Schwartzman smijući se.

Prije nekoliko godina, par je kratko razmišljao o selidbi. Kuća je prvobitno imala samo dvije spavaće sobe, i nakon dolaska trećeg djeteta, pitali su se je li njihova obitelj prerasla ovaj prostor. Mjesecima su Schwartzman i Cunningham razgledalvali desetine kuća širom Los Angelesa. Ali svaki put su došli do istog zaključka: Nismo željeli otići, kaže Cunningham.

To je djelimično zbog arhitektonskog nasljeđa: postmodernističke kuće su vrlo tražene u LA-u. Jako je teško pronaći lijepe kuće poput ove na tržištu, kaže Cunningham. Ali najviše od svega, emocionalne veze su ono što ih je zadržalo ovdje. Bila je 2008. godina kada su Schwartzman i Cunningham, tek zaručeni odlučili preseliti iz New Yorka u Los Angeles. Živjeli su u malom stanu od 56 kvadrata. Jedne večeri, nakon dugog transkontinentalnog leta, s agentom za nekretnine su se zaputili Laurel Canyon Boulevardom i u planine Santa Monice kako bi prvi put posjetili ovu kuću. Primjetili smo ove jako visoke prozore, i imala je taj nezamenjiv šarm, kaže Cunningham. Bilo je tako uzbudljivo što ćemo možda moći sebi priuštiti nešto poput ovoga.

Godinu dana kasnije, nakon što su kupili svoju prvu zajedničku kuću, par se tajno vjenčao u svom dvorištu uz prisustvo samo najbliže obitelji i prijatelja. Pokrili su bazen kako bi napravili improvizirani oltar, a bend je svirao u uglu. Mi smo jako sentimentalni što se tiče ove kuće, dodaje Cunningham.

Sada kada je obilna, višegodišnja renovacija koju su započeli 2021. godine završena, planiraju ovdje ostati što je duže moguće dok njihova djeca odrastaju u mlade odrasle osobe. Možda neće biti potrebe za stjenovitim zidom za penjanje, ali kažu da će nastaviti dodavati i prilagođavati kuću prema različitim potrebama (ili čudnim željama) koje se pojave. Volim vidjeti kako se kuća mijenja zajedno s nama, dodaje Schwartzman.