Što možemo naučiti od Jane Goodall o održivoj modi?

U srijedu, 1. listopada, dr. Jane Goodall preminula je prirodnom smrću u 91. godini života. Tjedan dana prije smrti, slavna zoologinja i primatologinja govorila je za Vogue Business o važnosti empatije, o tome što ljudi mogu naučiti od životinja kojima je posvetila život te o tome kako bi željela biti upamćena.

U srpnju 1960. godine, s 26 godina, Goodall je otputovala u ono što je danas Nacionalni park Gombe Stream u Tanzaniji kako bi proučavala čimpanze u njihovom prirodnom staništu. Njezina otkrića – da čimpanze koriste oruđe, da imaju osobnosti i da osjećaju emocije poput ljudi – promijenila su način na koji gledamo na životinjsko carstvo. U drugoj polovici svog života Goodall se gotovo neprestano posvetila putovanjima, šireći poruku nade, prikupljajući sredstva za zaštitu čimpanza i ohrabrujući novu generaciju znanstvenika.

Ova ju je misija odvela izvan zone komfora. Prošle je godine pokrenula kolekciju nakita u suradnji sa stručnjacima za laboratorijski uzgojene dijamante Brilliant Earth, a suradnja je nedavno obnovljena. U svibnju se pojavila u epizodi podcasta Call Her Daddy s Alex Cooper, poznatog ponajprije po razgovorima o seksu i vezama, a ne o znanosti. A još prošlog tjedna sudjelovala je u razgovoru uz kamin s njujorškom modnom dizajnericom Diane von Furstenberg tijekom New York Climate Weeka.

Goodall je bila potpuno posvećena osiguravanju svoje ostavštine, koristeći svaki alat koji joj je bio na raspolaganju kako bi prikupila sredstva za nastavak rada Jane Goodall Institute i zaštitu čimpanzi u dalekoj budućnosti. Njezina druga suradnja s Brilliant Earth bila je primjer toga. Kolekcija uključuje reciklirano zlato i laboratorijski uzgojene dijamante napravljene od ugljikova dioksida uhvaćenog iz atmosfere. Tu je i medaljon s ugraviranom golubicom i grančicom masline, simbolom njezine doživotne posvećenosti miru, kao i narukvica urezana poput lista banane, jednog od „alata“ za koje je otkrila da ih čimpanze koriste. “Svaki komad postaje svakodnevni podsjetnik da svatko od nas ima sposobnost napraviti razliku, bez obzira koliko mali čin bio”, rekla je Beth Gerstein, suosnivačica i izvršna direktorica Brilliant Earth.

Pred samu aukciju nakita srela sam se s Goodall u uredu iznad glavne trgovine Diane von Furstenberg u New Yorku, uređenom životinjskim printovima. (Kasnije, tijekom razgovora uz kamin, von Furstenberg je priznala da je prilikom njihovog prvog susreta morala na brzinu ukloniti stolicu presvučenu kožom zebre prije nego što je Goodall, posvećena veganka, ušla u prostoriju.) Tijekom našeg razgovora, Goodall je podijelila neke od svojih najdubljih životnih lekcija. Mnogo toga što održiva moda može naučiti dolazi upravo iz nasljeđa ove pionirke.

Vogue: Veliki dio svog života proveli ste izvan mreže, daleko od potrošačkih industrija poput industrije nakita. Zašto ste odlučili surađivati s Brilliant Earth?

Goodall: Nisam zainteresirana za nakit. Mnogo nakita je nevjerojatno skupo, a to nisam ja. Tim iz Brilliant Earth to zna. Ali čula sam za ovu kompaniju koja koristi reciklirano zlato i pretvara ugljik-dioksid, koji bi inače završio u atmosferi, u laboratorijski uzgojene dijamante, a brend mi je dao priliku da govorim o nekim stvarima koje sam vidjela.

Letjela sam iznad područja ilegalne eksploatacije zlata u Brazilu i nikada nisam bila toliko šokirana. Vidjela sam deforestaciju, eroziju i šume koje se pretvaraju u pustinju, ali ono što se događalo u Amazoni, u tim prekrasnim bistrim rijekama koje hrane razne životinje, ptice i autohtone zajednice, ne znam kako opisati: žuta boja žive kojom izvlače zlato iz sedimenta. Uništavali su sav biodiverzitet. Bila sam užasnuta. Zato sam odlučila prihvatiti ovu suradnju.

Druga suradnja Goodall sa Brilliant Earth obuhvaća reciklirano zlato i laboratorijski uzgojene dijamante napravljene od uhvaćenog ugljika. Courtesy of Brilliant Earth

Vogue: Industrija nakita je vrlo složena, a mnoge tvrdnje o održivosti u njoj nailaze na skepticizam. Kako ste se kretali kroz to dok ste pripremali kolekciju?

Goodall: Jedan od najvećih problema na planeti je otpad, pa što više možemo reciklirati, to bolje. Ako se zlato koristi i prodaje, hajde da ga recikliramo i damo mu novi život. Osim toga, većina rudarenja zlata širom svijeta je ilegalna, a od kaosa koji to izaziva okreće mi se želudac. To je najgore uništavanje okoliša koje sam ikada vidjela. Laboratorijski uzgojeni dijamanti, napravljeni od CO₂ uhvaćenog prije nego što uđe u atmosferu, također su izuzetno važni.

Vogue: Održivost često zahtijeva mnogo nijansi, što potrošačima nije uvijek jednostavno shvatiti. Što ste naučili kroz svoju karijeru zagovaranja o tome kako prenijeti složenu poruku s maksimalnim učinkom, a da je pritom ne pojednostavite previše?

Goodall: Pa, obično to radim tako što pričam priče i povezujem ih s osobnim iskustvima koja sam imala.

Vogue: Dakle, cilj je priču učiniti ljudskom?

Goodall: Da, točno.

Vogue: Promijenili ste način na koji gledamo šimpanze i razumijemo prirodni svijet. Što ste naučili iz tog rada što bi moglo biti korisno širem pokretu održivosti?

Goodall: Dijelimo 98,8 posto našeg DNK s čimpanzama, pa je njihovo ponašanje i gestovna komunikacija vrlo slično našem. Kada sam 1962. došla na University of Cambridge, rekli su mi da sam sve pogrešno radila u svojoj dvogodišnjoj studiji: trebala sam čimpanzama davati brojeve umjesto imena; nije se smjelo govoriti o njihovom umu, ličnostima ili emocijama, jer su to, navodno, osobine jedinstvene za ljude. No, moj tadašnji suprug bio je filmaš, i njegovi su filmovi počeli kružiti, potvrđujući sve što sam rekla o čimpanzama. Nisam popustila, jer me moj divni učitelj – moj pas – naučio da su ti profesori zapravo griješili.

Ti isti profesori govorili su mi da ne možeš biti pravi znanstvenik ako osjećaš empatiju prema svojim subjektima, što je dovelo do tolikih okrutnosti. Elon Musk je nedavno rekao da je empatija jedan od najvećih problema s kojima se suočava Zapad [u razgovoru u podcastu s Joe Roganom u ožujku]. Kakva luda izjava. Znanost je postupno morala prihvatiti da ljudi nisu odvojeni od ostatka životinjskog carstva, već da su njegov dio. Kada danas razmišljam o očuvanju, nije mi toliko stalo do vrste koliko do pojedinaca. Taj mali oposum negdje ima ličnost i osjeća sreću, tugu i bijes.

Vogue: Vaša istraživanja i zagovarački rad mnogo su puta bili prisutni u medijima, a sigurna sam da je dio tog izvještavanja bio vjerodostojniji od drugog. Kako vi gledate na svoje naslijeđe?

Goodall: Pokrenula sam program za mlade pod nazivom Roots and Shoots kroz Jane Goodall Institute, koji sada postoji u 76 zemalja. Svaka grupa bira tri projekta: jedan koji pomaže ljudima, jedan koji pomaže životinjama i jedan koji pomaže životnoj sredini. Nadam se da je taj program, kao i razmišljanje o životinjama na drugačiji način, jesu moje nasljeđe. Ali, naravno, da biste imali nasljeđe, potrebni su vam fondovi koji će osigurati da se rad nastavi. To je sada moj zadatak.

Vogue: Što ste naučili iz tog procesa? Kako navesti ljude da se brinu o onome što je vama toliko važno?

Goodall: Priče, iz srca. Naravno, u posljednje vrijeme, sa svim što se događa u svijetu, nije baš najbolje vrijeme za prikupljanje sredstava.

Najnovija kolekcija sadrži motive iz karijere dr Goodall, uključujući golubicu i maslinovu granu, kao simbol njene posvećenosti miru. Courtesy of Brilliant Earth

Vogue: Tijekom vašeg nedavnog gostovanja u podcastu Call Her Daddy, rekli ste da je jedan od najvećih problema s kojima se sada suočavamo gubitak nade.

Goodall: Ako izgubimo nadu, postajemo apatični. Ako nema nade, čemu onda sve? Ali nada vodi k akciji, a akcija inspirira druge da i sami djeluju.

Vogue: Što vas inspirira da ostanete puni nade?

Goodall: Priroda je vrlo otporna. Postoje mjesta koja smo uništili, a koja su se uspjela obnoviti, uz malu pomoć. Druga stvar je neslomljivi ljudski duh, ljudi koji se suočavaju s problemima koji izgledaju nemoguće i ne odustaju. No, najviše nade mi ulijevaju mladi ljudi. Kada djeca jednom shvate koji su problemi i kada im damo moć da djeluju, ništa ih ne može zaustaviti. Prepuna su energije i entuzijazma.

Vogue: Primijetila sam nesklad između načina na koji ste vi živjeli – u prirodi, među životinjama i uglavnom bez interneta – i načina na koji se danas odgaja toliko djece. Kako možemo premostiti taj jaz i dati djeci najbolje šanse da postanu utjecajna?

Goodall: Znanstveno je dokazano da vrijeme provedeno u prirodi koristi i mentalnom i fizičkom zdravlju. U Japanu liječnik može propisati boravak u prirodi kao lijek na recept, što je posebno važno za malu djecu. Ponekad je to samo park ili mali dio vrta u kojem mogu nešto uzgajati. Postoje programi u kojima djeca koriste građansku znanost kako bi mapirala prirodu oko svojih škola, pa znaju koja se ptica prva pojavila ili kada leptiri monarsi odlaze. Što god da je u pitanju, djecu treba izvesti van i upoznati s prirodom.

Vogue: Jednom ste rekli da, kada živite u šumi, lako vidite kako je sve povezano. Ove je nedjelje tisuće ljudi sletjelo u New York zbog Climate Weeka, ali grad djeluje toliko odvojeno od prirode i problema koje pokušavamo riješiti.

Goodall: Priroda je svuda oko nas, ako je tražimo, čak i u New Yorku – dovoljno je primijetiti oblake i drveće. Dok sjedim ovdje, vidjela sam nekoliko ptica kako lete pored ovog prozora. Možda bismo se trebali okupiti u Central Parku.

Vogue: Možda, da. Što bismo mogli promijeniti u načinu na koji se okupljamo kako bismo razgovarali o rješenjima, a da priroda ostane u prvom planu naših odluka?

Goodall: Kada sam ušla u ovu prostoriju, svjetla su bila upaljena. Zamolila sam tim da ih ugase, jer moja svjetla su vani. To su te male stvari. Imate li na svom događaju plastične boce za vodu? Imate li kante za reciklažu? Kada organizirate veliku konferenciju, kakvu hranu nudite? Pomažete li ljudima da razumiju vrijednost prelaska na prehranu baziranu na biljkama?

Nedavno sam šetala aerodromom u Denveru i pored mog izlaza odigravala se mala drama, pa sam zastala i promatrala. Bio je to mužjak vrabac koji se udvarao ženki. Ženke se vole hraniti, a na zemlji je bila mala mrvica koju je mužjak pokušavao uzeti da razveseli svoju dragu, ali svaki put kada bi poletio, netko bi prošao sa svojim telefonom. Nisu ni primijetili. Dakle, ključno je da usporite i primijetite što se događa oko vas.

voguebusiness.com