Bila sam na izložbi Jamesa Turrella u Parizu i shvatila zašto ga zovu „master of light"

James Turrell je mađioničar svjetla, kipar percepcije, majstor prostora koji ne stvara samo umjetnost, već kreira atmosferu u koju ulaziš, udišeš je, dopuštaš joj da potpuno promijeni način na koji vidiš svijet oko sebe. Njegov rad nije o promatranju, već o doživljavanju, o osjećaju kako se boja, svjetlo i sjena ne mijenjaju samo u prostoru oko tebe, već i u tvom tijelu. A trenutno sve to možete doživjeti u galeriji Gagosian Le Bourget u Parizu na izložbi pod nazivom At One.

Doći do ove galerije bilo je svojevrsna avantura. Smještena u industrijskoj zoni, izvan užurbanog centra Pariza, Gagosian Le Bourget nije lako pronaći. Nakon više presjedanja u pariškom javnom prijevozu, konačno sam se našla pred golemom industrijskom zgradom, ali ni tada nije odmah bilo jasno gdje se ulazi. Promatrala sam minimalističku arhitekturu i osjećala blagu nesigurnost dok sam tražila pravi ulaz, ali čim sam konačno zakoračila unutra, znala sam da sam na pravom mjestu.

Prije nego što bih se mogla potpuno prepustiti Turrellovu svijetu svjetla, morala sam potpisati suglasnost – upozorenje je bilo jasno: neki od radova mogu izazvati fotosenzitivnu epilepsiju. Osjećaj blage nelagode polako je prerastao u uzbuđenje, jer je ovo ipak česta procedura kod izložbi koje manipuliraju svjetlom. Uz to, fotografiranje je bilo strogo zabranjeno, što je dodatno nagovještavalo da je ovo iskustvo namijenjeno samo oku i umu, bez posredovanja ekrana.

Krenula sam kroz dugačak bijeli hodnik, a svaki je korak povećavao iščekivanje. Prva prostorija. Prva svjetlosna instalacija. Žuti romboid ili, službeno, Raethro, Yellow. Na prvi pogled djelovao je manji nego što sam ga zamišljala, ali nisam mogla odvojiti pogled od njega. Svjetlo nije bilo samo nešto što osvjetljava prostor – ono je postajalo sam prostor, vibriralo, pulsiralo, mijenjalo intenzitet i utjecalo na moje osjetilo vida na način koji nisam mogla objasniti.

Moja ruka je instinktivno posegnula za telefonom. Prva reakcija kada se nađeš pred nečim upečatljivim u muzeju ili galeriji jeste da to zabeležiš fotografijom. Ali tada me je prekinula misao: “Ne, stani, postoji razlog zašto ne sme da se fotografiše.” Ispred tog žutog čuda bila sam ostavljena sama sa sobom, sa svojim mislima, bez mogućnosti da se sakrijem iza objektiva. 

Rođen 1943. godine, James Turrell započeo je karijeru kao pilot, što zapravo savršeno ima smisla kada se sagleda njegov kasniji rad. Nakon što je diplomirao perceptivnu psihologiju na Pomona Collegeu, svoju je pažnju usmjerio na svjetlo, tretirajući ga kao gotovo fizičko prisustvo u svojim djelima. Njegovi Skyspaces – minimalističke komore koje uokviruju nebo i pretvaraju ga u sveprisutno platno – kao i čuveni Roden Crater, višedesetljetni projekt transformacije neaktivnog vulkana u nebeski opservatorij, predstavljaju njegov magnum opus.

O svom radu Turrell kaže: „Moja želja je postaviti situaciju u koju te odvedem i dopustiti ti da vidiš. To postaje tvoje iskustvo.“

Photo: Gagosian Gallery press

Njegova izložba, At One, donosi, između ostalog, i dvije monumentalne instalacije nastale 2024. godine: All Clear i Either Or. All Clear, djelo iz serije Ganzfeld, uranja posjetitelje u prostor ispunjen obojenim svjetlom, izazivajući Ganzfeld efekt, koji narušava percepciju dubine i perspektive. Either Or, iz serije Wedgework, istražuje odnos svjetla i prostora, manipulirajući percepcijom arhitektonskih granica. Svjetlo iz susjedne prostorije privuklo me naprijed. Tamo me dočekalo djelo All Clear. Prostorija do koje vode stepenice naizgled djeluje maleno, a čak i nestvarno, isprva nisam shvatila da unutra treba ući. Prije nego što sam ušla, čuvar mi je rekao da izujem cipele. Učinila sam to i, zajedno s još nekolicinom posjetitelja, zakoračila u prostor ispunjen svjetlom, prostor bez rubova, bez granica, bez vremena.

Bez riječi i s minimalno pokreta, stajali smo i gledali. U glavi mi je odzvanjalo samo: wow, wow, wow. Svaka promjena svjetla donosila je novi osjećaj, novu misao, novu dimenziju iskustva

Pored ovih instalacija, u sljedećoj prostoriji, izložba uključuje izbor njegovih ključnih radova, arhivske materijale, holograme, modele, grafike i planove za Roden Crater, otkrivajući složeni inženjerski proces iza njegovih kreacija.

Turrella volim jer usporava sve. U svijetu koji neprestano zahtijeva našu pažnju, on nudi suprotno – trenutak pauze, prostor da jednostavno postojiš. Njegova praksa nije samo igranje sa svjetlom; on svjetlo podređuje svojoj volji. Zamislite da uđete u prostoriju u kojoj nebo djeluje bliže, boje imaju težinu, a vaše poimanje vremena nestaje. To je iskustvo koje ne može biti preneseno samo riječima – njegova umjetnost zahtijeva prisutnost.

Photo: Gagosian gallery press