Jack Savoretti za Vogue Adria o koncertima, glazbi, emocijama i što ga uzemljuje

Britansko-talijanski kantautor Jack Savoretti, poznat po hrapavom, emotivnom glasu i intimnoj glazbenoj poetici, nedavno je oduševio publiku na dva važna koncerta: svom premijernom beogradskom nastupu u MTS dvorani 8. srpnja, te koncertu na Ljetnoj pozornici u Opatiji 10. srpnja, kojim je otvorio MusicFest 2025. Prema izvještajima, beogradska publika bila je zarobljena spojem “poetskog pripovijedanja i soulful melodija”, potvrđujući njegovu reputaciju istinskog glazbenog pripovjedača. U Opatiji, pod otvorenim nebom, Jack je “osvojio publiku” svojom izvedbom, otvarajući koncert pjesmom Non ho capito niente uz klavir, a završivši hitom Candlelight. Savoretti je time potvrdio ne samo vlastitu glazbenu karizmu, već i sposobnost da svaku publiku učini dijelom svoje priče, bilo u dvorani, bilo na ljetnoj pozornici.

Uoči koncerata nekako je bilo prirodno pitati ga kako se osjeća zbog dolaska u našu regiju. Prošle je godine rasprodao šibensku Tvrđavu tako da mu susret s Jadranom nije novost, no dolazak u Beograd (gdje smo i vodili ovaj razgovor) za njega je bio uzbudljiv, kaže. “Oduvijek me fascinirala balkanska glazba, kao i većina europske. Neki od mojih najbližih prijatelja dolaze iz ovog dijela svijeta i veselim se konačno upoznati njihovu domovinu iz prve ruke.”

Photo: Aleksandar Crnogorac

Rođen kao Giovanni Edgar Charles Galletto-Savoretti 1983. godine u Londonu, djetinjstvo je proveo između Švicarske i Engleske, a njegova glazba često reflektira taj kozmopolitski duh, istovremeno intimna i iskrena, a mene osobno često podsjeti na soundtrack za neki film. Jack se nadovezao: “Oduvijek sam pronalazio većinu glazbe kroz filmove. The Graduate je bio moj prvi omiljeni film, a filmovi poput Reservoir Dogs, La Dolce Vita i Un Homme et une femme jako su utjecali na prethodne albume koje sam radio. No, novi album koji sada snimam doista izgleda kao trenutak punog kruga – vraćam se zvukovima i temama iz svog adolescentnog doba i ranih dvadesetih, tako da me trenutačno inspiriraju filmovi iz tog razdoblja.”

Karijeru je započeo početkom 2000-ih, a široj publici postaje poznat albumom Written in Scars (2015), kojim potvrđuje svoj status jednog od najautentičnijih kantautora europske scene. Slijedili su uspješni albumi poput Singing to Strangers (2019), snimanog u legendarnom studiju Ennia Morriconea u Rimu, koji je dosegao prvo mjesto britanske top-liste, nešto što je rijetkost za izvođače koji pjevaju na engleskom, ali sanjaju na talijanskom. Njegov posljednji album Miss Italia, poseban jer se direktno obraća talijanskim korijenima. “Miss Italia nije bio album koji sam odlučio napraviti, to je bio album koji sam morao napraviti. Nakon što sam izgubio oca, nisam želio izgubiti i talijansku kulturu koju mi je prenio, pa sam osjetio potrebu da joj se još više približim umjesto da od nje pobjegnem. Ono što mi je najviše pomoglo u tom procesu bila je upravo talijanska glazba. Ovo je moje pismo zahvale kulturi u koju sam imao sreću roditi se”.U jednom od svojih stihova Jack ističe kako je “glazba njegova terapija”, to me potaknulo da mu postavim pitanje što ga još održava prizemljenim. “Moja djeca i supruga jako su dobri u tome da mi drže noge čvrsto na zemlji. Uvijek sam radije birao poniznost nego skromnost, a djeca su sjajna u tome da te nauče poniznosti.”

Photo: Aleksandar Crnogorac

Svaki njegov koncert putovanje je kroz sofisticiranu mješavinu folka, popa i soul zvuka, baš kao što se njegova bogata diskografija prostire od ranog folk akustičnog izraza do europski inspiriranih albumskih priča. Njegov album Europiana dokaz je inspiracije putovanjima i raznolikosti koju nose. S obzirom na turneje i život između nekoliko država, pitam ga gdje je dom na kraju? “S 41 godinom otkrio sam da je dom osjećaj, a ne nužno mjesto. Trenutačno, gdje su moja djeca – tamo je moj dom. S glazbom je isto tako, osobito kad je riječ o europskoj glazbi – ona me uvijek čini da se osjećam kao kod kuće.”

Svaki je album za njega pomak, u inspiraciji, iskustvu, atmosferi i, kaže mi parafrazirajući Mayu Angelou, kako ih sve nosi sa sobom. “Svi, iz prošlosti i sadašnjosti, svi koji su me doveli do ovdje, idu sa mnom kad stanem na pozornicu.” Na njegovim koncertima gotovo nikad ne izostane povezanost publike i njega koja se stvori prirodno, kroz emotivnu glazbu i naraciju koju prenosi. Pitam ga i što mu ta prava povezanost znači, u ovom ubrzanom svijetu društvenih mreža. “Znači sve. To je jedina stvar koju nam društvene mreže, ironično, ne mogu dati. One pružaju lažni osjećaj povezanosti, ali da bi je doista osjetio, moraš biti stvarno prisutan,  i to je glavni razlog zašto još uvijek volim ovo što radim.”

Photo: Aleksandar Crnogorac

Za kraj, dobro raspoložen, otkriva nam kako završava novi album i nada se “velikim najavama već u rujnu i listopadu”. Unatoč bogatoj i raznovrsnoj glazbenoj karijeri koja ga vodi po cijelom svijetu, Jack prije svega ostaje prizeman obiteljski čovjek. A kada bi mogao provesti jedan slobodan dan bilo gdje na svijetu, bez telefona i obaveza, “bilo bi to na nekom udaljenom otoku negdje u Sredozemlju, sa suprugom i djecom — to je sve što mi treba”. Mi se nadamo da ćemo ga ipak ponovno sresti na nekom koncertu u našoj regiji.