Ivana Španović o autentičnosti, predrasudama i novoj suradnji s velikim svjetskim brendom

Biti najbolji zvuči puno jednostavnije nego što jest. Često dobivamo i dajemo savjete da kada nešto radimo, trebamo to učiniti najbolje. Međutim, u ovu malu riječ treba stati puno toga. Biti najbolji znači poznavati sebe do te mjere da nas osobne slabosti i pogreške ne razočaraju ili obeshrabruju, ali i da nas prednosti ne uzdižu previsoko. Ne odustati, iako ponekad postoje dani kada se ne osjećamo kao ništa, čak ni najbolje, i podrazumijeva vjeru u vlastita načela čak i kada je teško. Sve to i još mnogo toga nasljeđuje atletičarku Ivanu Španović, koja svakom gestom, profesionalnošću i savršenom mjerom koju poznaje potvrđuje da pitanje ljepote nije vezano samo uz izgled i fizički izgled, već se tiče i nekih mnogo profinjenijih dubina i vrijednosti koje prepoznaje i podržava L’Oréal Paris.

Kako L’Oréal Paris već godinama slavi izvanredne žene koje svojim primjerom inspiriraju druge da rade na sebi, pozivaju na promjene, potiču samopouzdanje i dobrovoljno daju svoje vrijeme da svojim zajednicama ostave pozitivan primjer, nije neobično da je Ivana Španović nova regionalna ambasadorica ovog brenda. Ivana je samosvjesna, uspješna, solidarna, što je višestruko dokazala na natjecanjima na kojima uvijek prva pomaže protivnicima, te je ustrajna u svojim ciljevima i odlukama. S druge strane, L’Oréal Paris je brand posvećen osnaživanju žena koje svojim postupcima, ponašanjem i iskrenošću pokazuju čitav spektar izuzetno vrijednih osobina i kvaliteta, pa je njihovo partnerstvo prirodan i logičan korak. L’Oréal Paris osnažuje i potiče žene da vjeruju u sebe, budu autentične, dođu u položaje koji im pripadaju i budu prijeko potrebni agenti promjena. To dokazuju odabirom ambasadora koji utjelovljuju te kvalitete, ali i svojim proizvodima koje stalno poboljšavaju, nastojeći odražavati njihovu snagu i autentičnu ljepotu, kao i podržavati žene na svakom koraku.

Stanje ženskog sporta daleko je od idealnog, jer mu se još uvijek posvećuje znatno manje pozornosti i da općenito djevojke iz djetinjstva grade zazor od sporta koji “nisu za njih”. Sve te predrasude Ivana s njezinim uspjesima i L’Oréal Paris je tu da pomogne da se njezin glas još više čuje i doprinese promjenama u načinu na koji se tretira uspjeh žena. Da bi se djevojke i djevojke poistovjećivale s uspjehom i mislile da i one to mogu doživjeti ako se bave sportom, moraju to vidjeti. I to ne samo u vijestima i sportskim emisijama, već i na svim drugim manje očekivanim mjestima s kojih dolazi inspiracija. L’Oréal Paris to vrlo dobro zna, a budući da se kao brend temelji na ideji izgradnje mreže međusobne solidarnosti i podrške na putu stjecanja samopouzdanja, pružiti ruku Ivani i dati joj više prostora da je pruži svima onima koji je trebaju. Upravo o osnaživanju žena i kako to izgleda u sportu, ljepoti koja pomaže i odmaže, nesavršenostima i kako umiriti unutarnjeg sabotera koji se s vremena na vrijeme pojavljuje u svima, razgovarali smo s Ivanom.

Počnimo od početka. Kako razmišljate o sportu, koja je njegova najljepša strana i u kojoj mjeri to može biti prostor za osnaživanje djevojaka, djevojaka, žena? Vidite li to kao mjesto za istraživanje?

Apsolutno da. Mislim da je svako polje u kojem žene imaju prostora za dodatni rad na sebi u svakom mogućem smislu veliki prostor. Iako sport svima ne pada na pamet prvo kao mjesto za osnaživanje, možda zato što u sebi ima natjecateljsku, natjecateljsku notu, mislim da je zapravo odličan za osnaživanje, jer su u sportu svi na istom. To je poanta. Ako ste na natjecanju, sve žene oko vas su tamo s istom željom i ambicijom, a mi smo svojim radom sve postigli. To je možda najljepše od svih.

U kojoj mjeri se žene međusobno podržavaju i osnažuju u sportu? Istina je da postoji konkurentnost, ali osjećate li i neku vrstu mikro-zajednice i podrške?

Svi smo ovdje iz iste ljubavi prema istoj stvari. Razumijevanje koje postoji između svih njih je nevjerojatno. Svi dolazimo iz različitih mjesta, sredina, s drugih polazišta, radimo s različitim ljudima, ali na kraju smo žene koje su jedna drugoj najveća podrška u tom trenutku. Za mene je ovo najljepša strana sporta – da se na kraju, u želji da se pojedinačno uzdignemo i postignemo nešto osobno, zapravo kolektivno podržavamo. Zato što vam je potrebna tuđa podrška i da se netko drugi s istim ambicijama kreće prema istim ciljevima. Postoji iskreno razumijevanje i podrška koja prelazi u mnogo više, u prijateljstvo koje daje dodatnu lijepu notu svemu.

Da, mislim da je to izuzetno važno. Kada prolazite kroz iste probleme, poteškoće, izazove, ali i radosti, to pridonosi međusobnoj povezanosti, ali i istinskom razumijevanju.

Kad razumijete s čime se netko bori, takva podrška koja se pruža upravo je onakva kakva bi trebala biti, jer razumijete s čime se netko suočava i čemu teži. A onda znate dati pravi savjet, to čak ne mora biti savjet, zapravo, prije ohrabrenja, što je vrlo važno.

A kad smo već kod izazova, koliko su ti oni značili za samopouzdanje?

Meni je najljepša stvar u mojoj karijeri to pitanje zašto ona toliko dugo traje. Mnogo je manje dana uspjeha od onih koji se ne računaju u tom ukupnom zbroju. Ali svi ti neuspjesi, iako ih ne mogu u potpunosti okarakterizirati kao takve, već kao pokušaje, također su iznimno važni. Stalno govorim o važnosti timskog rada bez obzira na to što sam u sportu koji je individualan. Da, na kraju ovisi samo o meni kakav će biti rezultat, ali da bih došla na najvišu razinu, moram raditi s ljudima koji svaki u svojoj domeni nastoji biti najbolji. To nas ohrabruje da uvijek dajemo najviše od sebe. Nema puno prostora za manevriranje i loše raspoloženje, da ti se nešto neda. Kada postoji jasan cilj i ljudi oko vas s kojima ste povezani, mnogo je lakše ići prema njemu.

Koliku ulogu ima samopouzdanje u konačnom uspjehu? Fraze “kada se osjećate dobro u vlastitoj koži”, “kad ste vi”, “kada vam je ugodno u vašem tijelu”, ali istina je, čini mi se da kada se stvarno osjećate dobro u sebi, to utječe na sve. Što vam to zapravo znači i koliko mislite da doprinosi konačnom rezultatu?

Igra veliku ulogu. Morate vjerovati u sebe čak i kad je teško. Moja omiljena izreka je: Biti hrabar kad nisi hrabar, opet je hrabrost. I stvarno je. Tko je raspoložen za istu stvar, svaki dan, na isti način? Jednostavno nisi. To nije prirodno. I zbog toga motivacija sama po sebi nije baš održiva. Učiniš nešto, postigneš, prevladaš jer vidiš da možeš i što onda? Tu disciplina pomaže. Postoje neke stvari koje treba učiniti na taj dan. Mislim da takav stav puno pomaže.

Imaš rutine koje ti nešto znače?

Naravno. Ja sam stvarno radoholičar i uvijek volim napraviti korak dalje, ali kvaliteta je uvijek iznad kvantitete, rutina mi uvijek postaje sve bolja i bolja, a za sve uspjehe mislim da te rutine nevjerojatno znače i pomažu. Pronaći svoj sistem da budeš okej sa stvarima koje ti se možda i ne rade i pronaći komfor u stvarima koje možda i nisu najudobnije.

Budući da smo sada u studiju u kojem se šminkate i spremate za fotografiju i usred ste procesa dodatnog uljepšavanja, kakav je vaš odnos s konceptom ljepote? Ponekad to može biti otegotno i najčešće nosi teret sa sobom, jer ga netko drugi tumači, a ipak postoje oni kojima je to strašno važno i kojima to uopće nije, pa se pitam kako to doživljavate?

To je zanimljivo pitanje, pogotovo u sportu. Tu postoji neka dodatna perspektiva. Pitanje ljepote često se spominje u ženskom sportu. Žene rade isto što i muškarci, ali opet se o njihovom izgledu govori mnogo više i češće. Ono što mi se, s druge strane, u tome sviđa je što je to i prostor za isticanje autentičnosti kod sportašica i sve više dobija na značaju. Sve više postaje prihvatljivo i okej da budeš našminkana, isfenirana, nosiš nakit, imaš duge nokte, budeš istetovirana ili šta god već želiš da uradiš sa svojim tijelom. Ja sam se uvijek zalagala za to, i evo konačno je to sad okej, a trebalo je oduvijek da bude okej i normalizirano, međutim baš dugo nije bilo tako i to je bila meta kritika. Normalno je željeti izgledati lijepo. Izađete na teren i znate da će se vaš izgled ocjenjivati i komentirati. Već samim time si izložena nečemu što ne bi željela. Budući da je to slučaj, onda barem učinimo to izlaganje onako kako ti želiš da se osjećaš dobro, jer da, da se vratimo na prethodno pitanje, pomaže, puno utječe na samopouzdanje i važno je imati ga u trenucima kada trebate dati sve od sebe. To mi je osobno jako važno. Bez obzira na podršku koja dolazi s tribina, kad nastupam na natjecanju, važno mi je, kad pogledam sebe, biti zadovoljna onim što vidim, a to mi je sasvim dovoljno.

Apsolutno, žene su općenito mnogo izloženije pogledima sa strane. Tu je i ovaj izraz na engleskom jeziku “male gaze” jer je žensko tijelo stalno meta tuđih mišljenja, procjena, kritika. O ženskom izgledu se sve više govori. Kad niste dovoljno dotjerani, kad ste previše dotjerani, uvijek postoji neko mišljenje o tome što bi “trebali” raditi i kako bi trebali izgledati. Stvarno me zanima što ste spomenuli autentičnost fizičkog izgleda jer postoji nekoliko sportašica u novijoj povijesti od Flo-Jo do Sha’Carrie Richardson koje izgledaju vrlo autentično i opet zbog toga dolaze kritike.

Naravno, postoje mnoga mišljenja, ali uvjerena sam da nijedna od tih djevojaka ne mijenja percepciju sebe zbog tuđih mišljenja. Ako joj je ugodno, osjeća se dobro, ima samopouzdanje kojem teži, mislim da mišljenja drugih ljudi teško mogu utjecati, iako negativni komentari, naravno, nisu ugodni. Ali iskreno, stvarno sam sretna što se vrijeme mijenja i što sportašice sve više njeguju autentičnost u svom vanjskom izgledu bez obzira na komentare.

Slažem se, međutim, ponekad problem dolazi od mini-sabotera iznutra koji nam govori što nije dovoljno dobro, što popraviti i tako dalje. Kakav je vaš odnos s pogreškama i nesavršenostima? Koliko teško griješite, koliko ste strogi prema sebi?

Nikako, iskreno. Stalno govorim, “Tijelo je samo tijelo.” To je moj alat, to je moj posao, a moj posao je zahtijevati i očekivati puno od njega i puno ulagati u njega, a ja se trudim da ne budem previše stroga prema sebi. Mislim da je vrlo važno ono što kažu: “Nije važno ono što jedete, već ono što vas jede”, i stvarno vjerujem da treba kontrolirati i samokritiku i negativne misli. Važnije od onoga kako izgledate je ono što radite za sebe kako biste se osjećali dobro u vlastitoj koži. Kad je riječ o nesavršenostima, mislim da su to najljepše stvari. Mislim da volimo ljude zbog nesavršenosti koje imaju, jer ih to čini ljudima, a netko ne doživljava naše nesavršenosti na taj način. One su specifične, autentične i kao takve dio tebe. Prije ili kasnije shvatimo da smo dali puno vremena ne tako važnim stvarima.

Kad spomenete to “što vas pojede”, pitam se, kako se nosite s tim trenucima kada vam se to dogodi? Kako prevladati nesigurnosti?

Imam svakakve trikove. Glavno je ne suzdržavati se kad osjetim potrebu govoriti o situaciji, problemu. Taj iskren odnos s ljudima i normalna komunikacija najbolja je stvar za svaku vezu. Unaprijed oslobađa od glavobolje, kako ne bi razmišljali o stvarima nakon toga. Druga stvar su moji ljudi. Moja obitelj, moji prijatelji. Oni su zapravo moje utočište od svih nesigurnosti, jer u svakom trenutku znam s kim mogu razgovarati i uvijek mi daju pravu, nesputanu podršku. Vidim svaku emociju na licu i sa mnom svi stvarno znaju na čemu su. Nikada nisam osjećala potrebu, niti sam mogla sakriti stvari i biti netko tko nisam, pa je stoga život na početku puno olakšan. Treće je vrijeme koje provodim sama sa sobom. To mi znači nevjerojatnu mnogo. Bilo da slušam glazbu, ili samo šutim, ili nešto drugo, neprocjenjivo mi je da se mogu vratiti iz down faze s obje noge i biti centrirana i u sebi, i u trenutku.

Znaš li pohvaliti samu sebe?

Nedavno smo se smijali tome. Kad sam osvojila Svjetsko prvenstvo, svi su dolazili, slali poruke, govorili: “Bravo, čestitam”, a ja sam rekla: “Hvala, ali mogla sam i bolje.” Trener mi je odmah rekao: “Je li moguće i što je točno bolje? “Možeš li reći hvala, sretna sam?” (smijeh) Ne znam što bi mi promijenilo mišljenje, ali to sam ja. Međutim, kako starim, shvaćam koliko sam imala sreće u svojim životnim situacijama i pokušavam biti zahvalna na tome, jer imam mnogo razloga biti zahvalna na svemu što se dogodilo. Znam koliko mi je važno da su ljudi oko mene sretni i zadovoljni i koliku im podršku mogu pružiti, pa sada polako učim to dati sebi.

Teško je, društvo djeluje po principu da ništa nije dovoljno, uvijek se može dogoditi nešto drugo. Teško je sebi odati priznanje. Zato mi je fraza “vrijedim”, poznati slogan i poruka marke L’Oréal Paris, koja je tijekom godina postala simbol osnaživanja žena, vrlo lijepa i iznimno važna. Kada si zadnji put rekla sebi, “Zaslužujem to”, ili si se tako osjećala?

Bilo je mnogo situacija, pogotovo kada se nešto dogodi, tako da osjećate blago razočaranje. Možda to nije dobra riječ, ali kad je prekretnica kada se osjećate umorno od stalnih pokušaja, neuspjeha. Onda se morate vratiti na neko vrijeme i kad ponovno učinim nešto dobro po prvi put iz te faze, osjećam navalu ponosa što mogu reći: “Dobro je, dobro sam, sve je u redu.” Prolaze i loši trenuci i lijepi trenuci, samo u potonjem više uživate. Ali na kraju, trenutak je trenutak i ionako prolazi i mislim da je poanta biti zahvalan i ponosan na sebe s vremena na vrijeme.

Postoji li određeni trenutak kojeg se sjećate kad pomislite na ovu rečenicu?

Definitivno 2017. To je zbog onog poznatog broja na Svjetskom prvenstvu, kada nisam pobijedila. Bilo je stvarno grozno, kao da mi je nešto oduzeto. Naravno, ništa ne pripada nikome, ali to je bilo očito da se to trebalo dogoditi, a nije, i jednostavno sam morala čekati šest mjeseci da službeno napravim nešto što sam sigurno znala i mislila, a onda, kad je potvrđeno da sam u pravu, da to nije slučajnost, onda sam bila izuzetno ponosna na sebe. Zapravo, bila sam najponosnija na sebe što sam bila uporna. Ništa se ne mora dogoditi pod svaku cijenu, ali ponekad su potrebni trenuci da nas vrate i podsjete na to.

Uz sve što ste učinili i što ste, zapravo ste uzor djevojkama i djevojkama koje se žele baviti sportom, a možda i šire. Postoji li nešto što biste željeli vidjeti da se promijeni kada je u pitanju zdravlje žena? Nešto gdje vidite prostor za dodatni rad i popravak sustava, društva?

Uvijek ima mjesta za dodatni rad. Voljela bih da ljudi shvate da same želje i namjere drugih dolaze s najboljeg mjesta, ali mogu se slabo projicirati na pojedinca. Trener želi najbolje za sportaša, roditelji žele najbolje, ali sve to može stvoriti nepotreban pritisak, gdje dijete s osam, deset, petnaest godina nije sposobno razumjeti i procesuirati. Tu nastaje problem, jer izgaraju u želji da shvate nešto što se očekuje, a uopće ne razumiju što je to. Mislim da svima nedostaje strpljenja, svi žele nešto trenutno, stalno smo bombardirani sa svih strana, a u suštini za sve treba vremena. Svatko ima potrebu potvrditi druge, a to je malo zabrinjavajuće. Zato mislim da je jako važno tko su ljudi s kojima se okružujemo, s kim radimo, na koga se ugledamo i mislim da moramo iskrenije razgovarati o stvarima. Ne radi se samo o lijepim slikama i tko je gdje bio i kako je uspio, već važno i sve iza čega se ne govori, a to se ljudima čini dosadnim ili nezanimljivim.

Misliš na stvari koje “skrivamo” kako bismo poslali idealnu sliku o sebi?

Tako je, problemi s kojima se svi moramo nositi u obiteljskim, poslovnim, partnerskim odnosima. Trebamo iskreno razgovarati o tome što nas boli, što nas muči. Svijet nije savršen, a nismo ni mi. Samo zato što sam sportašica ne znači da sam robot, imam teške i dobre dane. Sport je jedno razdoblje mog života, najljepše, ali to je faza i važno mi je da budem zadovoljna osobom koja postajem i stvarima koje ću zadržati nakon završetka sportske karijere. Mislim da svi imamo puno toga za raditi na sebi, učiti o sebi, a mnogima je, nažalost, danas dosadno jer traje i teško je, ali stvarno se isplati.

Foto: Franjo Matković
Moda: Ana Nikačević
Production: Igor Milakov
Šminka: Marko Nikolić for L’Oreal Paris
Kosa: Zvezdana Svetozarević
Video: Veljko Lalović i Danilo Pantović