Generacija Z odabrala je svoju, neočekivanu, feminističku ikonu

Tinejdžerica u dječačkoj odjeći, kršćanska mučenica iz petnaestog stoljeća. Zendaya u Versace oklopu na Met Gali 2018. godine. Androgini idol Chloe Sevigny s walkmanom na konopu omotanom oko kostima Ivane Orleanske na našem tinejdžerskom Tumblr feedu, ili Fiona Apple fotografirana od strane McNallyja. Godine 1999. bila je to Milla Jovovich s odvažnom frizurom i rumenim obrazima. Videi koji raspravljaju o životu Ivane Orleanske pod hashtagovima “povijest” i “mentalno zdravlje” pojavljuju se na TikToku. Djevojke se snimaju kako plaču misleći na njezinu smrt. A nedavno je Baz Luhrmann najavio da će režirati biografski film o njezinu životu, čime će njezin status romantične junakinje popularne kulture biti zacementiran. U raskošnom oklopu, držeći mač promjena, Ivana Orleanska postaje zaštitnica generacije Z. Morbidnost, često otpisana kao područje gotike, sada je u prvom planu naše celebrity kulture. Opsjednuti smo mladim mučenicima. Kako je još Charlie Fox opisao u This Young Monster, da bi slavna osoba postigla besmrtnost, mora “živjeti brzo, umrijeti mlada i ostaviti lijepo tijelo”. 

Zendaya, Photo by Theo Wargo/Getty Images for Huffington Post

Rođena tijekom stogodišnjeg rata između Engleske i Francuske, Ivana Orleanska je s trinaest godina počela imati vizije. Te su vizije tumačene kao znak od Boga, a samo nekoliko stotina godina kasnije, Ivana Orleanska postaje: katolička svetica koju je Katolička crkva osudila kao heretkinju; junakinja republikanaca i monarhista, Vichyja i Pokreta otpora, desnice i ljevice. Stvarno je teško, čak i nemoguće biti ikona svih strana, i još bitnije – svih suprotstavljenih strana.

To je djelomično zato što je stvarna Jeanne d’Arc bila toliko kompleksna i neuhvatljiva osobnost. Njezine poruke s neba bile su krajnje individualne i specifične: samo ona, i nitko drugi, mogla je spasiti Francusku od Engleza i dovesti pravog kralja na krunidbu. Poznajemo je kao Jeanne d’Arc tj. Ivanu Orleansku, no ona nikada nije koristila to ime: sebe je nazivala Jeanne la Pucelle tj. Ivana Djevica. Ta riječ je tada označavala njezin status, da nije udana, da je starija od djeteta, ali da još nije žena. Ona prava, iskonska Jeanne d’Arc nije jednostavno uklopiva kao feministička ikona ženskog jedinstva ili demokratskih prava. Postigla je ono što je trebalo biti nemoguće za osobu njezina spola i društvenog statusa u Francuskoj, u 15. stoljeću. No, za njezine suvremenike njezin uspjeh nije dokazao da su prepreke (tada) spola i društvene klase pogrešne, već da njezina inspiracija nije s ovog svijeta, već je dolazila s nekog višeg mjesta, bilo iz raja ili iz pakla.

Kako bi nam bila jasnija uloga Ivane Orleanske danas, moramo se upoznati s jednom drugom snažnom ženom, Kristinom iz Pizana (Christine de Pizan). Christine je bila srednjovjekovna feministkinja i prva profesionalna književnica, jedina (donekle) cijenjena u to mračno, srednjovjekovno doba. Njezina djela često su isticala prava i sposobnosti žena, kritizirajući mizoginiju u tadašnjoj književnosti i društvu. Najpoznatija je po djelu Knjiga o gradu žena (Le Livre de la Cité des Dames), u kojem prikazuje žene kao dostojne poštovanja i hvali njihovu mudrost, snagu i hrabrost. Ova knjiga smatra se jednim od prvih feminističkih tekstova.

Photo: Albert Lynch, Jeanne d’Arc, Wikimedia Commons

Christine de Pizan ima značajnu vezu s Jeanne d’Arc jer je bila jedna od prvih koja je prepoznala njezinu povijesnu i simboličku važnost. Christine je napisala Pjesmu o Ivani Orleanskoj (Ditié de Jehanne d’Arc), odajući počast njezinim vojnim uspjesima i izražavajući divljenje njezinoj hrabrosti i vođenju u borbi protiv Engleza tijekom Stogodišnjeg rata. Bila je to posljednja Christineina poznata pjesma, a također je i jedno od prvih književnih djela koje je proslavilo Ivanu. Njezina pjesma odražava koliko je Ivana inspirirala ljude tog doba, ali i važnost koje su oba lika imala u kontekstu ženskih prava i borbe protiv rodnih stereotipa. Mogla bih zaključiti da nije bilo Christine, ne bismo znali za Jeanne d’Arc, a to bi uvelike utjecalo na njezino mjesto u kulturi danas. Nekako ne mogu ne primijetiti da je moralo biti tako, da je iza jedna snažne žene morala biti druga snažna žena. S godinama, Jeanne d’Arc je također prikazivana kao Amazonka, jedna od djevičanskih ratnica iz grčke mitologije ili kao personifikacija herojskih vrlina: čednosti, pravde i hrabrosti u jednom idealnom primjeru.

A kada je stigao prvi val feminizma, tražio je inspiraciju u povijesnim figurama, posebno se povezujući s Francuskinjama ili istaknutim ličnostima Francuske revolucije. Taj doseg u francusku prošlost i povijest došao je do Jeanne d’Arc. Sarah Moore Grimké, istaknuta američka sufražetkinja prevela je njezinu biografiju i tako Ameriku upoznala s ovom iznimnom ženom. Jeanne d’Arc je tada bila feminističko lice s postera diljem svijeta, od Europe do Amerike. Ona se povlačila i vraćala na spotlight feminističke scene kroz cijelo dvadeseto stoljeće.

@broski_mikrob You people need to get a brain #joanofarc #thesmiths #morrissey ♬ I love Morrissey – Sally the Phantom

No što se desilo sada, da je opet u fokusu, ovog puta generacije Z? Krenula bih od očitog, vanjskog, reprezentacije i što ona predstavlja. Jeanne d’Arc oblačila se kao muškarac. Ošišala je kosu i borila se na bojnom polju. Izašavši iz tradicionalne uloge koja je bila predviđena za žene, utrla je put ženama da izađu iz okvira svojih ograničenih rodnih uloga i sudjeluju u društvu na način na koji su to dotad imali privilegiju samo muškarci. Njezini su postupci inspirirali žene da budu moćne, da zahtijevaju pravo glasa, sudjeluju u sektorima kojima su dominirali muškarci, postanu političarke i poslovne žene, budu obrazovane kao ravnopravne i biraju vlastite sudbine (vjerojatno nije uopće imala pojma da će feminizam crpiti inspiraciju iz nje).

Stalni tijek promjena u identitetu Jeanne d’Arc govori više o našoj sklonosti mitologiziranju sebe nego o bilo čemu istinitom u vezi s njezinim kratkim, tragičnim životom. Ona je prazno platno na koje milijuni mladih žena mogu projicirati svoju romantičnu viziju sebe, plemenite u svojoj patnji i koje (metaforički) umiru za neki cilj, baš poput nje. Istovremeno, Jeanne d’Arc ostaje vječni simbol feminističke akcije.