Što pisci čitaju? Ivana Bodrožić - 5 knjiga koje mijenjaju perspektivu

Život je poput velikog, opsežnog romana, pun priča i prevrata. Iako smo u njemu mi glavni likovi i sve se vrti oko nas, da bi naša priča bila dobra, da bi naš život imao smisla, treba ga pokušati sagledati i živjeti iz više različitih perspektiva.

Svakome se desilo da su u određenim trenucima života otvorili oči, promijenili svoje čvrste, nepokolebljive (barem smo tako mislili!) stavove, i to je OK. Treba skrenuti s čvrsto zadanog puta, otkrivati nove i drugačije stvari, doživjeti razna iskustva, dobra i loša, sva ona koja će nas na kraju krajeva oblikovati u puno biće, osobu. Umjetnost je tu da nam pomaže otkrivati istinu i – sebe. A osim emocija koja razne umjetnosti pobuđuju ili nas tjeraju da promišljamo o temama i stvarima, one mogu mijenjati perspektive, posebno kada pričamo o Youth generacijama i njihovim percepcijama. Kao što mi je uvijek zanimljivo gledati koje radove umjetnici imaju u svojim prostorima ili što modni dizajneri nose, tako me oduvijek zanimalo što pisci čitaju? Spisateljica Ivana Bodrožić napisala je neka djela koja su meni mijenjala perspektivu, posebno posljednji roman Sinovi, kćeri. Ovaj roman donosi jednu tešku i ozbiljnu obiteljsku priču o zatvorenosti, zaključanosti, ispričanu kroz tri perspektive, da bi na kraju čitanja shvatila da nosi jednu veliku snagu promjene, one osobne i one društvene. Upravo zato sam pitala Ivanu Bodrožić koja su to književna djela koja je pročitala i koja su njoj promijenila perspektivu i – zašto? Ovo su njezini odgovori:

Iznad svega, Richard Powers

Roman kojemu je teško odrediti samo jednu temu kojom se bavi, a ja bih ga nazvala totalnim romanom. Mijenja uvid u odnos čovjeka i prirode, razbija našu iluziju o tome kako smo neovisni i samodostatni, intelignetniji od ostatka prirode, ali to čini tako maestralno da beskrajno uživate u umjetničkoj izvedbi i ujedno strepite nad svijetom u kojem se nalazite.

Photo: Fraktura, Richard Powers: Iznad svega

Godine, Annie Ernaux

Do čitanja ovog romana nisam znala da je moguće pisati iz pozicije prvog lica množine koje povremeno prelazi u treće lice jednine, a biti u stanju ispričati toliko dirljivu i posve intimnu priču o jednoj ženi, o vremenu koje prolazi i ostaje samo u slikama onoliko dugo dok ih mi sami pamtimo. O pisanju koje ga jedino može sačuvati.

Photo: OceanMore, Annie Ernaux: Godine

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor Frankl

Stari, ali možda i danas revolucionaran pogled na psihoterapiju i mentalno zdravlje od strane neuropsihijatra koji je, preživjevši Auschwitz, ustanovio logoterapiju. Prošavši najradikalnija ljudska iskustva uvjeren je da pronalazak smisla u životu i samonadilaženje mogu nadvladati svaku traumu. Knjga kojoj se vraćam svakih nekoliko godina.

Photo: Planetopija, Viktor Frankl: Čovjekovo traganje za smislom

O vremenu i vodi, Andri Magnason

Knjiga hibridnog žanra u kojoj je autor pronašao jezik kojim govori o klimatskim promjenama u kontekstu naših života, naših predaka i potomaka, tako da nas se tiče i dira duboko više od bilo kakvih brojki. Refleksije o izgubljenoj prošlosti i nesigurnoj budućnosti u formi ljubanog pisma ledenjaku.

Photo: Planetopija, Andri Magnason: O vremenu i vodi

Djetinjstvo, Mladost, Ovisnost, Tove Ditlevsen  

Iznimna trilogija u žanru autofikcije jedne od najistaknutiji danskih spisateljica 20. stoljeća. Nastala davno prije Knausgaardove Borbe i sličnih, vrlo popularnih romana našeg vremena. Mijenja predodžbu o tome da je autofikcija žanr našeg vremena, ali budući da ju je napisala žena, baveći se temama ljubavi, otuđenja, majčinstva, životom književnice i ovisnošću, tek desetljećima nakon nastanka dobiva zaluženu valorizaciju.

Photo: Lector, Tove Ditlevsen: Djetinjstvo, Mladost, Ovisnost