S Karlom Welch o crvenom tepihu Oscara, 20 godina dugoj karijeri, vintageu i feminizmu

Nikad nisam zvala Los Angeles. Dobro, nije da mislim da u Los Angelesu telefoni zvone drugačije i glasovi odzvanjaju pjesmom, samo nisam nikad iskoristila prednosti moderne telefonije i razgovarala s nekim s druge strane oceana. Ono što me morilo je vremenska razlika. Ne bih li u sjećanje prizvala sve lekcije iz zemljopisa o dužinama, širinama i vremenskim zonama, promarširala sam dnevnim boravkom uzduž i poprijeko kao profesor Baltazar na pet šalica espressa, a onda mi je palo na pamet da i za to vjerojatno postoji neka domišljata i izuzetno pametna aplikacija. Da, aplikacija se zove Google. Ako je u Zagrebu 19 sati, u Los Angelesu je jutro. Zatomila sam svoju iracionalnu fobiju od telefoniranja nepoznatim ljudima koja me nemilosrdno prati u stopu još od malih nogu i brže bolje, dok se ne predomislim, naredila telefonu da zvoni. S druge strane, u jutrom obasjanom Los Angelesu miljama daleko od mog dnevnog boravka, nakon par sekundi zvonjave Karla Welch podiže slušalicu. “Hi Tina, how are you?”, govori mi smireno i prijateljski, kao da sva hektičnost tog trenutka ne postoji, a sav tornado mojih emocija koje bih inače jednostavno nazvala tremom, gube se kao da ih nikada nije ni bilo.

Nekoliko je dana prije Oscara, a Welch, kao jedna od najutjecajnijih stilistica današnjice, ima, naravno, pune ruke posla. Na jednom od najvažnijih crvenih tepiha sve treba biti savršeno, a da Karla itekako dobro zna kako pod svjetlima reflektora ostaviti dojam dovoljno govori to što su zvijezde koje odijeva za tako glamurozna događanja uvijek na listi najbolje odjevenih. Ništa drugačije nije bilo niti na 96. ceremonijalnoj dodjeli Oscara koja je 10. ožujka okupirala Dolby Theatre. America Ferrera zablistala je u ružičastoj, custom Atelier Versace haljini s metalik odsjajem, a na Vanity Fair partyju u stylinzima Karle Welch oduševile su i zvijezde poput Olivije Wilde, Tracee Ellis Ross, Grete Gerwig… Kada bismo krenuli nabrajati sva celebrity imena u čiji je styling, tijekom gotovo dva desetljeća rada, svoju kreativnost uplela Karla Welch, ovaj bi se tekst pretvorio u odiseju. Jedna od najzapaženijih suradnji svakako je ona s Justinom Bieberom kada je za njegovu svjetsku turneju “Believe” 2012. kreirano čak 60 custom komada odjeće. U svom pozamašnom portfoliju bilježi i kolaboracije s renomiranim brendovima kao što su Louis Vuitton, Valentino, Apple, Max Mara, Nike, Adidas i mnogi drugi. Editorijale koje potpisuje kao stilistica i kreativna direktorica protežu se kroz stranice svih cijenjenih modnih publikacija, osnivačica je i vlasnica brenda xKarla, te suosnivačica tvrtke The Period Company. No koliko god njezina modna i poduzetnička karijera bile zadivljujuće, ono što osvaja je njezino neumorno zalaganje za jednakost, održivost u modnoj industriji, za ženska i trans prava, kao i njezina borba za iskorjenjivanje menstrualnog siromaštva koju, posve ispravno, smatra krizom ljudskih prava. Naravno, razgovarali smo o svemu tome.

Kada gledamo grandiozna događanja poput dodjele Oscara i promatramo sve te čudesne kreacije na crvenom tepihu, ti prizori uvijek se doimaju kao da su obavijeni nekom nedostižnom dozom glamura. Možete li nas odvesti iza kulisa? Što sve stilist treba imati na umu kada odijeva zvijezdu za tako glamuroznu prigodu kao što su Oscari?

Nema ništa glamurozno u poslu stilista za Oscare. Glamur dolazi u trenutku kada gledamo što smo napravili i uživamo u tome. No iza toga krije se mnogo, mnogo posla. Naravno, obično počinjemo s odabirom haljine, a kada je riječ o zvijezdama koje idu na Oscare, odluka o haljini zapečaćena je mjesec dana prije samog događanja. Tjedni prije dodjele nagrada rezervirani su za fittinge, možebitne prepravke kako bi haljina pristajala kao salivena, traženje nakita, traženje savršenih cipela, pa nakon toga slijedi još malo fittinga. Naravno, tu su i after party fittinzi. Mnogo mojih klijenata ide i na veliki Vanity Fair party, mnogo je tu manevriranja.

Premda ga možda takvim ne doživljavamo, stiliziranje je ustvari vrlo osobno i nadilazi puko slaganje odjeće po nekim vizualnim kodeksima. Da bi finalni rezultat bio dobar, a kamoli izvanserijski, ono što je potrebno je uspostaviti odnos s osobom koja se prepustila vašoj prosudbi, steći povjerenje, upoznati se na dubljim razinama…

Da, vrlo je osobno jer je riječ o ekstenziji njihova imidža. Posao koji stilisti rade pomaže im da svijetu objasne tko su i kako žele da ih svijet doživljava. Pripreme za sezonu nagrada dug su i zahtjevan proces, morate kreativno biti usklađeni. A barem u mom slučaju, stilist je kapetan. Morate biti sigurni da ste razmislili o svakom detalju, poslali reference za frizuru i make-up, sve što je na tijelu klijenta pomno se razrađuje. Sve do boje laka za nokte. I o tome razmišljamo. Koja je prava nijansa i kakav bi oblik noktiju najbolje odgovarao. Razmišljamo o svemu. Naravno da se u tom procesu zbližiš s klijentom, i upravo je to ono najljepše.

Kada gledamo Americu Ferreru na press turneji filma “Barbie”, odmah je jasno da ona niti u jednom trenutku ne izgleda “barbikasto”. Je li njezin izgled rezultat toga što se ustvari poznajete izuzetno dobro i “tipična” Barbie uniforma bi na njoj izgledala nekako strano?

Donijeli smo odluku da ne želimo da America izgleda kao Barbie, ali smo u isto vrijeme ispričali priču o snažnoj, samopouzdanoj ženi, a za mnoge je ljude Barbie upravo to. Za mene, Barbie je sve ono što želiš biti. Tako da smo odabrali “Boss Barbie”.

Fenomenu vintage revivala svjedočimo već neko vrijeme, moda je prepuna referenci na neke davne modne ere, a vintage već sezonama caruje i na crvenim tepisima. Što mislite o svim tim lookovima koji iz arhive danas izlaze pod svjetla reflektora?

Obožavam to! Bavim se stylingom gotovo dvadeset godina i uvijek sam koristila vintage odjeću. Prije mnogo godina, za CFDA nagrade, odjenula sam Oliviju Wilde u haljinu koju je Anjelica Huston nekoć nosila u Cannesu. Jako mi se sviđa ta ideja, volim vidjeti da ljudi nose haljinu više od jednog puta. U svijetu ima toliko umijeća i ljepote, divno je kada se ona rekreira.

Slažem se, i sama sam “slaba” na vintage.

Zbilja? To je sjajno. Imam poprilično veliku vintage kolekciju tako da moji klijenti ponekad nose moju odjeću.

Koji vam je omiljeni komad koji imate u kolekciji?

Obožavam Ossie Clark haljine, mislim da njih nosim najviše. Također, imam zbilja predivnu Saint Laurent haljinu koju nikad nisam odjenula, moram pronaći prigodu da to ispravim.

Kako se moda promijenila otkako ste počeli raditi?

Toliko je kreativnosti u odijevanju danas! Sviđa mi se kreativnost kao odgovor na ujednačeno odijevanje, posebno kada je netko toliko vezan za jedan brend da ga nosi iznova i iznova, izgubi se magija. Obožavam vidjeti mlade stiliste, ali i nove talente, koliko su kreativni oko odjeće koju nose na crvenom tepihu. Nekoć su svi bili mnogo oprezniji jer nisu željeli završiti na listi “najgore odjevenih”. Volim ljude koji za to ne mare i idu za onime što osjećaju. Također, volim i odnos koji imam s dizajnerima i povjerenje koje mi daju da u njihovu odjeću stiliziram svoje klijente. Sve je to vrlo uzbudljivo.

S obzirom na to da kroz svoj MasterClass poučavate kako “pronaći osobni stil”, i iako već naslućujem odgovor, moram pitati je li stil nešto što se može naučiti ili je naprosto nešto što je “zadano”, nešto s čime se rađamo?

Ne, naravno da se može naučiti. Ne želim da itko misli da je riječ o nečem nedostižnom. To bi bilo pomalo snobovski. Da, neki ljudi se rađaju s tim, no ako te nešto zanima, i taj interes kultiviraš, možeš se mijenjati i možeš učiti. Neki ljudi su prirodno super stylish, no to ne znači da je nemoguće doseći taj stadij ako voliš modu i njeguješ osobni stil. Ono što je sjajno kod ljudi koji imaju stila je taj “odmetnički” duh, ta sloboda koju si dopuštaju u izražavanju. Mnogo ljudi čezne za tim da bude “najbolje odjeveno”, no za mene najviše stila imaju oni koji su naprosto slobodni, to je elegancija. To je za mene stil.

Da, stil je ustvari samopouzdanje, kako zračiš, kako se osjećaš u odjeći koju nosiš.

DA!

Suosnivačica ste The Period Company, tvrtke koju ste pokrenuli kako biste svijetu ponudili cjenovno pristupačne menstrualne gaćice, no ono što mi je posebno zanimljiva je misija, želja da iskorijenite menstrualno siromaštvo i da, zamjenjujući jednokratne menstrualne potrepštine, menstruaciju učinite održivijom.

Za nas, dva su osnovna stupa tvrtke. Kao što ste rekli, jedan od njih je održivost. Znamo da se jednokratni proizvodi koje koristimo nikada ne razgrade u okolišu, živimo s milijardama tona plastičnog otpada. Drugi stup se odnosi na menstrualnu nejednakost i menstrualno siromaštvo koje se može iskorijeniti na održiv način. Ako nekome tko nema pristup menstrualnim potrepštinama date paket uložaka, osigurali ste ga za dvije menstruacije, no ako mu pružite održiviju opciju, bile to menstrualne gaćice ili ulošci za višekratnu upotrebu, to znači da ste se mu dali mogućnost da ne brine o tome mnogo godina. Kada nam ljudi kažu da je to nemoguće učiniti jer je preskupo, mi kažemo da je riječ o opciji koja je daleko isplativija. Mnogi ljudi smatraju da menstrualno siromaštvo ne predstavlja krizu ljudskih prava, ali ona to jest. Ona utječe na svaki aspekt života, bilo da djevojka zbog nje mora napustiti školovanje ili odlučiti da se ne bavi sportom, ako autonomija koju nema nad vlastitim tijelom narušava njezino ljudsko dostojastvo, to može rezultirati mnogim drugim stvarima, tinejdžerskim trudnoćama, čini ju podložnijom seksualnom nasilju… Što se mene tiče, menstrualne potrepštine bi trebale biti besplatne. I trebale bi biti održive. No dok se to ne dogodi, radit ćemo na tome. Trenutno radimo na jednom sjajnom projektu, surađujemo s nevladinim organizacijama da osiguramo menstrualne potrepštine za milijun djevojaka. To je tek početak, ali je ustvari velika stvar. Ako možeš dati milijun djevojaka dostojanstvo i autonomiju, kontrolu nad njihovim tijelima, možeš promijeniti svijet.

Iz pozicije nekoga tko se ponosno naziva feministicom, i silno joj je stalo da svijetu činimo čim manju štetu svojim postojanjem, neopisivo mi se sviđa ta Vaša aktivistička strana.

Moj stilistički posao i platforma koju imam omogućili su mi da radim značajne stvari, a to je vidljivo i kroz The Period Company. Ljudi znaju reći da te stvari nisu povezane, no moda mi je dala mogućnost da se angažiram i u drugim stvarima koje smatram važnima. Imam platformu i imam glas, jasno je da ću ga iskoristiti.

Smatrate li da javne osobe imaju odgovornost koristiti svoj glas, zauzeti se za boljitak marginaliziranih, iskoristiti svoje pozicije u svrhu dobroga, biti glas onima čiji se glas ne čuje?

Smatram da je to odgovornost svih ljudskih bića, ne samo javnih osoba. Ljudi su umorni i ne žele uopće izaći na izbore, no kada razmišljam primjerice o glasanju, svoje biračko pravo koristim tako da razmišljam o marginaliziranim skupinama. Svi to mogu učiniti. Ne mislim da svi ljudi trebaju koristiti svoje platforme, ali ja ću uvijek koristiti svoje platforme. Mislim da, kao član društva, moraš u njemu participirati i nadam se da u sebi imaš dovoljno svijesti i empatije da staneš uz druge.

Je li odijevanje politički čin?

Moda je politička. Naša tijela su politička. Kada nas društvo ne tretira kao jednake, naša tijela postaju politička. Primjerice, ako pokazujemo svoje grudi, to je politički čin kojim poručujemo društvu da od nas ne odmiče poglede. Neki to smatraju vulgarnim, no ja mislim da je riječ o političkom činu.

Jesu li Vam ikada spočitnuli da bi bilo dobro da niste toliko glasni?

Da, na samim počecima moje karijere često su mi govorili da budem oprezna, no ja nisam previše marila. Zašto bih? Ako sam u poziciji u kojoj sam privilegirana, tu privilegiju ću iskoristiti.

Mnogo godina rada je iza Vas, na što ste u svojoj karijeri najviše ponosni?

Ponosna sam što sam se uvijek trudila da različite žene budu predstavljene, bez obzira na veličinu odjeće koju nose ili na njihove godine. Imam toliko raznovrsnu bazu klijenata! Također, ponosna sam i na to što i dalje imam tako živopisnu karijeru. I što i dalje dajem intervjue. (smijeh) Naravno, i što sam uopće ostvarila karijeru u modi.

Biste li danas nešto učinili drugačije?

Ne. Koja je poanta u tome? Svako iskustvo naučilo me nečem vrijednom.