Ibiza prije rave revolucije kroz objektiv Davea Swindellsa

Zamislite otok gdje vrijeme gubi smisao, a svaka noć postaje beskonačna eksplozija svjetlosti, zvuka i čiste slobode. To je bila Ibiza 1989. – posljednja sezona prije nego što su legendarni klubovi poput Ku i Amnesije morali pokleknuti pred pravilima i natkriti svoje plesne podije. Bilo je to vrijeme kada se činilo da je sve moguće: glazba nije imala granica, žanrovi su se stapali u euforične setove DJ-a poput Alfreda i Joséa Padille, a svaki izlazak bio je avantura u nepoznato. Plesalo se pod zvijezdama, dok je zrak bio ispunjen mirisom slane morske vode i nečim što bi se moglo nazvati čistom, sirovom slobodom. Osjećaj? Kao da ste dio tajnog društva koje je znalo ono što ostatak svijeta tek treba otkriti – da glazba nije samo ritam, već zajednički jezik, pokret otpora svakodnevici i proslava trenutka u kojem svi postaju jedno. Bio je to vrhunac jednog doba, prijelomna točka prije nego što je otok postao globalna atrakcija, a noći počele imati granice. Ibiza 1989. bila je čista ekstaza, uhvaćena između slobode i nadolazeće komercijalizacije. Treće izdanje kultne knjige Davea Swindellsa, koja je već dvaput rasprodana, još je jedna, možda i posljednja, prilika za putovanje kroz vrijeme, ravno u srce legendarnog noćnog života party otoka. Zavirite unutar i izvan zidova slavnih klubova i barova: Ku, Amnesia, Pacha i, naravno, kultnog Café del Mar. 

Čovjek koji je živio noć

Ako postoji netko tko je utjelovio duh klupskog života, onda je to Dave Swindells. Kao urednik nightime rubrike u magazinu Time Out London od 1986. do 2009., proveo je godine bilježeći hedonističke trenutke na plesnim podijima diljem svijeta. No, neke od njegovih najikoničnijih fotografija nastale su tijekom tjedan dana provedenog na Ibizi 1989. – na zadatku za 20/20 Magazine.

Amnesia

Amnesia je, primjerice, tada bila mnogo manja – imala je četiri bara, za razliku od današnjih 16, i to je bilo ljeto kada je naređeno da klubovi moraju izgraditi krovove do 1990., kako bi lokalni stanovnici napokon mogli mirno spavati. Tako da osim što je to bio prvi posjet Davea Swindellsa otoku, bila je i posljednja prilika da uhvati duh Ibize prije nego što su Ku i Amnesia morali natkriti svoje otvorene plesne podije, a valovi britanskih turista počeli pristizati na obalu.

Amnesia

“Naša ideja bila je otkriti zašto su Ibiza, njezin noćni život i balearski ritmovi koje su tamo puštali DJ-evi imali toliko snažan utjecaj diljem Ujedinjenog Kraljevstva – i što bi Ibiza mogla otkriti o budućem smjeru kulture plesne glazbe”, kaže Dave.

Amnesia

Café del Mar

“Tek kad sam stigao na Ibizu, shvatio sam koliko je zapravo bizarno što se scena, inspirirana toplim noćima Baleara, cvjetovima bugenvilije i zimzelenim biljkama oko udobnih chill-out zona, u Londonu pretvorila u mračne, zadimljene špilje obasjane stroboskopima, gdje znoj kaplje sa stropa.”

Café del Mar

“Na Ibizi 1989. lako je bilo povjerovati da je sve moguće: da su klubovi potajno miješali MDMA prah u koktele, da glazba može preskakati između žanrova i biti uzbudljiva poput čiste magije, da ćeš uvijek pronaći još jedan klub ili bar u kojem možeš nastaviti dok god imaš snage.”

Ku

“Nije bilo važno koliko imaš godina, tko te privlači ili koliko novca imaš – ako si došao zbog fieste i glazbe, bio si dobrodošao. Naravno, pomoći će ako si znao kako se obući za ulazak u Pachu, a samo su bogati mogli priuštiti stol s pogledom na plesni podij.”

Ku

Pacha

Pacha

“Uvijek je postojala tajna uvala ili plaža na kojoj si mogao stvoriti svoju vlastitu zabavu…”

Pacha

Swindells se prisjeća i nezaboravne scene s terase Amnesije, gdje je britanski posjetitelj s naslovnice uhvaćen u savršenom jutarnjem svjetlu: “Kad je grupa španjolskih clubbera stigla pred ulaz, spustio sam se na sve četiri i provukao za njima. Boom! Unutra sam! Djevojka na fotografiji bila je talijanska princeza, s ekipom koja je imala vodene pištolje napunjene tekućim E-jem – bilo je totalno ludo. Bez sumnje, to je bila najbolja noć mog života.”

Dio ovih fotografija već je bio objavljen u sada već nedostižnoj knjizi Spirit of Ibiza, koja je postala rijetki kolekcionarski primjerak s paprenom cijenom. Ali to je bio tek djelić onoga što je Swindells zabilježio. Nova knjiga donosi četiri puta više fotografija, veća je, dublje ulazi u tematiku, a uredili su je Dave Swindells i IDEA, i rezultat je najstiliziranija knjiga o Ibizi svih vremena. Ovo nije samo povijest klupske scene – ovo je vizualna kapsula jednog doba kad su se glazba, moda i sloboda sudarili u savršenoj oluji. To je više od knjige. To je poziv na ples – sjećanje na trenutak kad je noć trajala zauvijek.