Kako novi film Hurry up tommorow razotkriva The Weeknda

The Weeknda sam počela slušati s 12 godina. Yikes, znam – prerano. Ali vjerujem da je upravo to iskustvo oblikovalo moj glazbeni ukus danas. Prva pjesma koju sam čula bila je Wicked Games, i od tog trenutka započela je moja fascinacija – ili bolje rečeno opsesija Abelom Tesfayeom i svijetom kojeg je kroz svoju glazbu stvarao. Bio je misteriozan, nedodirljiv, lomljiv, a opet opasno karizmatičan. Njegove emotivne ispovijesti i to konstantno balansiranje između boli i hedonizma – to nije bila samo glazba, to je bio soundtrack mog odrastanja. Dok su drugi slušali pop hitove i učili koreografije Lady Gage s YouTubea, ja sam gutala The Trilogy i osjećala kao da sam pronašla dnevnik koji je netko greškom objavio online – preintiman, previše sirov, ali baš zato nemoguće privlačan.

Nakon premijere serije The Idol, javno mišljenje o The Weekndu postalo je izrazito podijeljeno. S jedne strane, mnogi su mu zamjerili pretencioznost i gubitak autentičnosti, dok su drugi tvrdili da se samo usudio otići tamo gdje se rijetki usude. No, s filmom Hurry Up Tomorrow, Abel je odlučio zatvoriti posljednje poglavlje priče o personi “The Weeknd”. Moj dojam je da ovaj film nije samo još jedan projekt – on je oproštajno pismo fanovima, završni čin jedne ere.

Reakcije na film ponovno su podijeljene – dok ga jedni ismijavaju kao cringe i preambiciozan projekt koji ne zna što želi biti, drugi ga brane kao duboko osoban i emotivan završetak za one koji su ostali uz njega od početka, za one koji razumiju simboliku i značenje iza svake scene. Ovo nije film za sve – rekla bih da je ovo film za fanove koji znaju razliku između Abela i The Weeknda. A kako se ponosno volim svrstati u te fanove, čini mi se da nam je Abel tu dao još jedan intiman, ako ne i najintimniji, prikaz sebe. 

Film ispunjen osobnom simbolikom

Od samog početka, Abel se nalazi u vrtlogu emocionalnog kaosa, između insomnije, raspada identiteta i iscrpljenosti turnejom. Njegov menadžer Lee (Barry Keoghan), gura ga preko granica. Za njega Abel nije osoba – on je show i novac. Lee simbolizira tamnu stranu Abelove persone “The Weeknda”, onu koja žudi za slavom, drogom i moći. S druge strane, Anima predstavljena kroz fantastičnu Jennu Ortegu, utjelovljuje njegovu unutarnju borbu i čežnju za autentičnost. Nije stvarna osoba, već odraz njegove psihe. 

Film je prepun malenih easter eggova, koje biste zasigurno prepustili ukoliko niste zabrinjavajuće opsesivni fan poput mene. U jednoj od najznačajnijih simboličkih scena, Abel se nađe u tunelu. Nije jasno je li riječ o snu, halucinaciji ili metafori njegove psihe, ali jedno znamo: to nije stvarnost. Tunel nema izlaza – zarobljen je. Tamo susreće i lik Valerie – enigma za koju već znamo od The Trilogy kada je slomila Abelovo srce. Ovdje utjelovljuje njegovu grižnju savjest i sve promašaje koje je napravio pretvarajući se u The Weeknda.

Poseban trenutak u filmu dolazi kada Abel ostaje bez glasa tijekom nastupa, što simbolizira gubitak identiteta i sposobnosti da izrazi ono što osjeća. Ovaj trenutak referira na stvarni događaj s koncerta na SoFi stadionu 2022. kada je doživio sličan emocionalni slom. 

Kasnije u filmu, Abel i Anima bježe iz arene i dolaze do Santa Monica boardwalka, mjesta koje simbolizira povratak djetinjstvu i izgubljenoj nevinosti. Vrhunac radnje dolazi u hotelskoj sobi gdje ga Anima veže za krevet – ne da bi ga kaznila, već da ga natjera da se suoči s vlastitim demonima. To je metaforički čin – Abel je zarobljen u personi iz koje ne zna izaći, a Anima ga prisiljava da to konačno učini. Na samom kraju, Anima napravi jedan simboličan čin koji se čini kao projekcija Abelove podsvijesti i djeluje onako kako on emocionalno priželjkuje: želi sve izbrisati i započeti ispočetka. Film završava kako je i započeo – pred ogledalom, ali ovog puta ne gleda u lik koji je stvorio, već u pravog sebe.  I dok možda nije za svakog gledatelja – pogotovo za one koji nisu najbolje upoznati s The Weekndom, za fanove, ovo je jedinstveno i emotivno filmsko iskustvo koje zatvara jedno veliko poglavlje. Sada kada je priča The Weeknda završena, ono što slijedi pripada samo Abelu – kakav god on bio u budućnosti.