Imaju li horor filmovi sada - žensko lice?

Ova godina će biti u znaku užasa, vriska i jeze. Ne, ne osvrćem se na društveno-političko stanje regije i svijeta, iako bi se i tu svašta moglo kazati. Nakon što sam pogledala seriju Baby Reindeer koja je prikazala koliko daleko užas ljudskog uma u stvarnosti može ići, nastavila sam tim putem, mogla bih reći bez straha, neustrašivo, no izgleda da će strah i jeza biti dominantni osjećaji u kinima. Filmovi koje ćemo ove godine gledati u kinima svakako će biti hororci. No, ovog puta sa ženskim predznakom. Od glavnih uloga koje ćemo gledati na filmskom platnu pa do glavnih i ključnih ljudi u stvaranju filma – žene će voditi riječ.

Glumica Sidney Sweeney je popriličnu pažnju skrenula na sebe s najavom filma Immaculate u kojemu glumi časnu sestru koja, između ostalog, preuzima autonomiju nad svojim – tijelom. Ništa ne bi bilo čudno da ovu glumicu mediji i javnost već neko vrijeme ne ističu kao nešto drugačije i radikalno u reprezentaciji ženskog tijela. Da, Sweeney je lijepa žena koja se ne boji istaknuti svoje tjelesne atribute, no ako bolje razmislimo radi se o vječnom, vraćajućem idealu ženske ljepote: plavuša, nježnih crta lica, velikih očiju, punih usnica, pravilnog nosa, tijela u obliku pješčanog sata… Izgleda da je standard ili ideal ljepote koji se provlači kroz cijelu ljudsku povijest sada napravio puni krug tako da je postao nešto drugačije i subverzivno. Cijeli ovaj fascinantnan narativ oko tijela glumice pokazuje koliko je ideal ženske ljepote još uvijek ili više opterećen. U ključnim trenucima filma Sweeney postaje neprivlačna i tu je ta njezina snaga glumice i čar njezine izvedbe. Koliko ona zapravo svoje tijelo i izgled koristi u korist filma i izvrće ga istovremeno u ljepotu i ružnoću. Hororac su mnogi kritičari najavili kao – zastrašujuće lijepim, a Sweeney je istovremeno u filmu pokazala koliko snažno može uništiti i srušiti tu konzervativnu mušku sliku ženstvenosti.

Ako ste se pitali tko je Caitlin Cronenberg samo obratite pozornost na prezime. Radi se o režiserki koja potpisuje horor film Humane, i iako izbjegavam isticati rodbinske veze, njezin otac je David Cronenberg, ili kako ga u Hollywoodu zovu King of Venereal Horror ili Baron of Blood tako da ne iznenađuje činjenica da je Caitlin nastavila sličnim putem. U filmu Humane gledat ćemo Jayja Baruchela, Petera Gallaghera i Emily Hampshire u glavnim ulogama, postava zvuči dobro. Film za sada dobro kotira po projekcijama za kritičare, medije i festivale i ono što mi je zanimljivo jest da ga ne uspoređuju s radovima Davida Cronenberga. Caitlin Cronenberg ima svoj specifičan izraz, očigledno dovoljno snažan i upečatljiv da je izbjegla često neizbježno uspoređivanje s ocem koji je ipak, definirao žanr.

Uz najavljene filmove Tarot (režirala ga je i napisala Anna Halberg) i I Saw the TV Glow (režirala ga je i napisala Jane Schoenbrun), u kina ove godine dolazi i možda najiščekivaniji The Watchers autorice Ishane Night Shyamalan koji priča priču o mladoj umjetnici koja zapne u prostranoj šumi u zapadnoj Irskoj gdje, nakon što pronađe sklonište, ostane zarobljena s tri stranca koje svake noći proganjaju tajanstvena stvorenja. Ovo je film sa snažnim ženskim predznakom jer je u glavnoj ulozi Dakota Fanning, dok ga je režirala i napisala Ishana Shyamalan, režiserka koja svoju filmsku karijeru započinje upravo s horor filmom. Ovo je njezin, naime debi film. Mnogo interesa je film pobudio, što je razumljivo s obzirom na to o čemu se radi, tko glumi i tko je autorica filma. I ovdje, kao i kod filma Humane, kći velikog filmaša M. Nighta Shyamalana zauzima svoje mjesto u filmskoj industriji, no nekako ne bih rekla da obje režiserke nastavljaju očevim stopama. One zauzimaju svoje mjesto, svoju autonomiju, same i samostalne, snažno, hrabro, riskirajući. Ženskim principom, ako ćemo razmišljati u tom smjeru. Hororci sada imaju žensko lice, mene je samo strah (ili se veselim tome?) da će biti – još strašniji.