Odgledala sam trenutačno najgledaniju seriju na Netflixu čiji će vas kraj šokirati

Jedna žena leži krvava na haubi, duboko u šumi, u posljednjim trzajima. Druga žena stiže kući drhteći od straha i počinje manično čistiti stan od, pa, svega. Kada sam počela gledati His & Hers, odmah mi je postalo jasno da će ovo za mene biti tipičan primjer hate watchinga, o kojem je moja britka kolegica nedavno pisala. Riječ je, naime, o fenomenu gledanja serije ili filma isključivo kako bi se do kraja doživjelo, točnije uvjerilo, koliko je loš. Ovo je doslovno ta serija. Ne gleda se samo zbog priče, likova ili napetosti, nego zbog komentara u stvarnom vremenu, zajedničkog zaprepaštenja i nemilosrdnog seciranja kada krenu odjavne špice. Otuda proizlazi i kontradiktorna činjenica da je internet trenutačno opsjednut ovom serijom, prva je po gledanosti na Netflixu, ali su istodobno stručne kritike izrazito loše. O čemu se zapravo radi?

His & Hers, temeljena na hvaljenom romanu Alice Feeney i adaptirana za televiziju u režiji Williama Oldroyda, napeti je misteriozni psihološki triler prepun ubojstava, tajni i laži. Čitajte između redaka: varijacija na temu koju smo već bezbroj puta gledali. U središtu priče je novinarka iz Atlante, Anna (Tessa Thompson), koja se pokušava vratiti svojoj karijeri baveći se šokantnim slučajem ubojstva u svom rodnom gradu, kao i impulzivni detektiv Jack (Jon Bernthal), koji vodi cijelu istragu. No ubrzo shvaćamo da su ovo dvoje strastvenih protivnika zapravo otuđeni supružnici, kao i da su sa samim slučajem ubojstva povezani na (ne)predvidive načine. „Postoje dvije strane svake priče, što znači da netko uvijek laže“, govori naratorica, što zvuči sjajno, iako zapravo nije istina, i može vas odvesti na pogrešan trag.

Povezano: Što je novo na streaming platformama u siječnju?

Netflix

His & Hers je priča o ljudskoj patnji, događajima koje bismo voljeli zaboraviti, pokušajima da oprostimo sebi nakon što povrijedimo druge i o tome što bijes može učiniti kada se pažljivo njeguje i svjesno koristi. Društvo nas pritišće da nastavimo dalje nakon strašnih događaja i dok mnogi u tome uspijevaju, drugi biraju drugačiji put. A taj bijes, u konačnici, može biti snažan motivator, za različite ideje i postupke.

Sukladno tome, uz neizrecivu tugu, glavni motiv serije je osveta. Gotovo svi likovi otrovani su ovim emocionalnim opijatom: Anna dok ulazi u aferu s mužem svoje suparnice, Richardom, Jack u napadu na svoju ljubavnicu Rachel, koja je ujedno i žrtva s početka ove priče, njegova sestra Zoe, alkoholičarka koja prezire svoje vršnjakinje iz djetinjstva, a do samog kraja serije ispostavit će se i mnogi drugi likovi (ne, neću vam spojlati taj bizaran epilog). U svakom slučaju, potencijalni osumnjičeni za počinjeni zločin se gomilaju, uključujući i Rachelinog muža Clydea. Pogotovo jer je žrtva svima njima učinila mnogo više pakosti nego što smo mogli zamisliti i svi bi mogli imati motiv.

Netflix

Sa svojih šest epizoda, serija ima sve elemente kriminalističke priče koja se bindža u jednoj večeri: jeziva ubojstva, osobne veze, napetu i tragičnu prošlost, skandalozne afere i strastvenu kemiju, ali oni nikada nisu dovoljno ekstremni, originalni ili zabavni da bi parirali, primjerice, The Hunting Wives. Iako su Thompson i Bernthal impresivni u svojim ulogama, zaplet je prepun apsurdnih obrata. Problem je u tome što William Oldroyd, redatelj koji je stekao reputaciju hvaljenim psihološkim trilerima Lady Macbeth i Eileen, ni u jednom trenutku ne odlučuje koliko ozbiljno želi pristupiti priči koju pripovijeda. Ponekad ironična, ponekad ozbiljna, serija na kraju ne funkcionira ni kao samosvjesna crna komedija, ni kao dirljivo istraživanje traumatičnih iskustava, zbog čega izostaje empatija gledatelja prema bilo kojem liku.

Velik je problem to što glavne uloge ne funkcioniraju kao stvarni ljudi. Njihovo ponašanje i postupci previše su iskrivljeni u odnosu na okolnosti. Ne radi se o tome da su to pogrešno ljudski likovi koji donose loše odluke, zanimljivi i kompleksni dijelovi njihovih osobnosti nisu dovoljno istraženi, pa njihove priče djeluju nedovršeno. Narativne nedosljednosti čine ih krhkima i neozbiljnima, što oštro kontrastira mračnim temama serije dok očajnički pokušava komentirati društvene teme poput trajnog utjecaja vršnjačkog nasilja, seksualnog zlostavljanja, pritiska vršnjaka i klasnih razlika. Svaki od obrata samo stvara nove rupe u zapletu i oblikuje scene koje kasnije nemaju smisla u retrospektivi.

Netflix

Također, u pokušaju da zaobiđe predvidljiv kraj i ne postane triler kakvim se na prvi pogled čini, finale naglo postaje šokantno, ali ne wow šokantno. Poruka da onaj koji se čini potpuno nebitnim i zanemarenim u priči može biti ključan, nedvojbeno se nazire, ali na isforsirano dramatičan način koji čak i najsjajnije trenutke serije baca u sjenu gorkog dojma sapunice.