Kako mi je heklanje pomoglo u smirivanju živčanog sustava?
Bojana Jovanović17 siječnja, 2026
17 siječnja, 2026
Kad je riječ o aktivnostima koje me smiruju, nisam sigurna da bih imala nešto posebno pametno podijeliti s vama. Mogu reći da sam se posljednjih nekoliko mjeseci istrenirala da jednom dnevno imam ritual ispijanja čaja s okusom manga koji zaista obožavam, iako mi sam ritual pripreme i ispijanja čaja nije nimalo drag. Ne volim stvari koje se čekaju, za koje je potrebno točno određeno vrijeme da bi bile savršene i to je vjerojatno razlog zašto nikada nisam razvila neke rituale i aktivnosti koje me opuštaju, a da u njima istinski uživam. Volim gledati seriju, jesti podgrijanu kinesku hranu od jučer, nakon toga uvijek slijedi partija skrolanja po svim mogućim društvenim mrežama i pokušaj, često neuspješan, da se ranije ode na spavanje. Nakon nekoliko tjedana prakticiranja ove, za moj živčani sustav prilično agresivno sabotirajuće rutine, shvatila sam da sam u mnogim kasnonoćnim lutanjima internetskim poljima više puta naišla na wellness trend kojem mnogi kreatori predviđaju dominaciju u 2026. godini, a čiji je cilj regulacija živčanog sustava.
Povezano: Trend koji mi je pomogao smanjiti umor na kraju radnog tjedna
Povezano: Feel-good serije koje će vam popraviti raspoloženje ako vas blagdani baš ne vesele
Regulacija živčanog sustava, u ovom kontekstu, zapravo znači davanje tijelu i mozgu alata da se stabiliziraju, smire i bolje reagiraju na stresne ili emocionalno zahtjevne situacije. To nije samo opuštanje u klasičnom smislu, već aktivno upravljanje vlastitim emocionalnim i fiziološkim stanjem. Živčani sustav je poput orkestra: kada je svaki odjel preglasan ili prenapet, rezultat su kaos, anksioznost, nervoza i nemir. Regulacija živčanog sustava praksa je koja pomaže da se ton tog orkestra uravnoteži, da tijelo i um budu u skladu, da impulzivne reakcije ne preuzmu kontrolu i da emocije postanu manje nagle i intenzivne.
Povezano: Pridružila sam se sve popularnijem načinu opuštanja i otkrila novi wellbeing moment u danu
U praksi to može izgledati ovako: vrlo spori, ponavljajući pokreti, poput heklanja, vezenja, pečenja kruha ili crtanja, usmjeravaju pažnju na jednu radnju, smanjuju stimulaciju i upijaju živčanu energiju koja bi inače odlazila u stres. Disanje, meditacija, rituali poput ispijanja čaja ili čak pažljivo planirane šetnje, sve su to aktivnosti koje pomažu tijelu da prijeđe iz stanja stalne uzbune u stanje smirenosti i opuštenosti. Učinak je, među ostalim, veća otpornost na frustracije, bolja kontrola impulsa i osjećaj da emocije ne preuzimaju svaki trenutak.
Povezano: Svi i dalje pričaju o sourdough hlebu, imamo najjednostavniji recept
Da mi je netko rekao da ću jednog dana doista uspjeti savladati vještinu koju je moja baka cijeli život pokušavala naučiti me, sigurno bih rekla da su slučajno skočili u neku paralelnu stvarnost jer mi heklanje nikada nije bilo posebno zanimljivo. Barem ne dovoljno da izdvojim više od deset minuta pretvarajući se da razumijem korake i upute kroz koje me baka pažljivo vodi. Klimala bih glavom dok bih jednom nogom već bila izvan kuće, a krajičkom oka pratila palac koji već lista Instagram storije dok baka još nije ni završila rečenicu. “Neki drugi put!”, uzviknula bih, a da nisam ni čula jesam li dobila odgovor. Znate već kakvi su tinejdžeri. Danas, više od deset godina kasnije, bilo je potrebno samo puno umora, poremećen san i manjak koncentracije da shvatim kako te granny aktivnosti uopće nisu tako dosadne kao što se nekada činilo jednoj sedamnaestogodišnjakinji. U svoju obranu, sve što je tada bilo aktualno i što mi je okupiralo 99 posto misli bili su chokeri, fluorescentne majice, cipele s ogromnim đonovima i kako usavršiti cut crease tehniku.
Povezano: U granny chic stilu, u fokusu je torba koju smo obožavale kao male

sipipixa
Danas je heklanje postalo nešto sasvim drugo. Sada, kada sjednem s koncem i iglama, svijet oko mene automatski usporava. Ne postoji Instagram, ne postoje serije, ne postoji popis obaveza koji me prati u svakom trenutku. Postoji samo ritam, petlja po petlja, boja koja polako raste u oblik, zvuk konca dok prolazi kroz iglu i tišina u kojoj mozak napokon može odahnuti.
Shvatila sam da upravo u toj monotoniji, koje sam se pribojavala više nego ičega, leži čar. Živčani sustav se smiruje jer više ne mora procesuirati milijun impulsa odjednom. Fokus je na jednom, malom zadatku, što mi omogućuje da osjetim kontrolu nad sobom, a ne da me osjećaji i stres odvlače u kaos. Postaje neka vrsta tjelesne meditacije, ruke rade, a um počinje disati. Kada završim krug, imam osjećaj kao da sam na neki način resetirala vlastiti živčani sustav. Heklanje me naučilo strpljenju koje prije nisam imala i pokazalo mi da se smirenost ne događa preko noći. Moram se posvetiti trenutku, usporiti disanje, biti prisutna. I, možda najvažnije, naučila sam da je u redu da stvari traju koliko traju i da je ponekad u redu nemati sve pod kontrolom.
Povezano: Substack tekstovi koji su mi vratili vjeru u internet (i fokus dulji od 3 sekunde)
Na kraju, heklanje nije samo stara vještina koja bi moju baku satima držala zauzetom u razdobljima dok čeka da krene nova epizoda turske serije. To je mali, tihi pobunjenički čin protiv kaosa svijeta koji stalno traži moju pažnju, a ako me poznajete, znate i da mi je jako važno stvari promatrati kao male pobune i male pobjede. Konac po konac, učim da se živčani sustav ipak treba odmoriti, regulirati i regenerirati barem jednom u nekoliko tjedana, a ja svakodnevno pobjeđivati samu sebe dok pokušavam ostati prisutna. Tko bi rekao da je spas od stresa skriven u igli i koncu?