Je li Haider Ackermann uspio "zavesti" Toma Forda?

Mnogi dizajneri vode modne kuće koje i dalje nose imena svojih osnivača: Dior, Chanel, Givenchy, Gucci, Saint Laurent – svi oni su bili stvarni ljudi. Odatle potječe ideja o „DNA brenda“. Kamen spoticanja, čini se, onaj je kada brend biva toliko udaljen od svog osnivača da mu samo ime postane apstrakcija. Zato, pri svakom debiju novog kreativnog direktora za određenu modnu kuću, volim gledati prvi red – ako je tu netko iz obitelji ili bližih prijatelja osnivača, smatram da je sve što se događa approved. Bila sam mirna dok je Pierpaolo Piccioli vodio Valentino jer su Garavanijevi ljudi poput Giancarla Giammettija i Georgine Brandolini uvijek bili uz njega. Otkad je na scenu stupio Alessandro Michele, briše im se svaki trag.

Ovih dana u Parizu bilo je nekoliko dugoiščekivanih debija. Prvi je bio izvrsna kolekcija Juliana Klausnera za Dries Van Noten, a drugi Haidera Ackermanna za Tom Ford. Ford ne samo da je bio u prvom redu, već je i osobno izabrao Ackermanna za ovu ulogu. I dok je njegov prethodnik, Peter Hawkings, tijekom svog mandata stvarao gotovo identične replike Fordovog rada – i odijevao se poput njega – Ackermann ga je interpretirao na svoj način.

Naime, pristupanje Fordovom naslijeđu moglo je značiti oslanjanje na njegove legendarne komade – svilene košulje, baršunasta odijela, čuvene Gucci G-string gaćice koje danas na resale tržištu dostižu vrtoglave cijene. No, Ackermann me na sreću demantirao i odabrao drugačiji put. Počeo je sa šest potpuno crnih kožnih lookova, zatim prešao na luksuzne kapute u tonovima ledeno bijele i camel nijanse, te muške košulje i kravate koje se lako mogu zamisliti i na ženama.

U sredini kolekcije, niz satenskih odijela u upečatljivim bojama poput žute i mint zelene, u kombinaciji s ljubičastim košuljama i hlačama, potvrdio je Ackermannovu nenadmašivu igru bojama, asimetričnim drapiranjem i fluidnošću silueta. Look 45 – smaragdno zelena svilena haljina, te asimetrična žuta haljina inspirirana šezdesetim godinama, viđena na Alex Consani u looku 37, garantirano će izazvati borbu među stilistima za to tko će prvi odjenuti Ackermannov Tom Ford na crvenom tepihu.

Iako nema “seksa na izvol’te”, kako je to bilo u Fordovoj eri, Ackermann nam itekako daje nagovještaje senzualnosti, zavodljivosti i žestine, umotane u najchic kožu i antilop. Oštri krojevi poslužili su kao mjesto spajanja s naslijeđem, a tu je i opsesija držanjem tijela – Ford je bio poznat po svom uspravnom stavu, gdje je odijelo štit, a Ackermann istupa s futurističkom, gotovo skulpturalnom siluetom. Raznolikost modela na pisti dodatno je naglasila poruku da, iako se Tom Ford nalazi u luksuznom segmentu mode, njegova odjeća nije rezervirana samo za odabrane – već za svakoga tko u njoj pronalazi nešto svoje.

Svi znamo da ponekad treba vremena da se neka nova era brenda ustali. Čak ni Fordu se nije dogodio instant uspjeh – radio je u Gucciju nekoliko godina prije nego što je njegova kolekcija za jesen/zimu 1995/96. doživjela povijesni preokret. Ackermann je imao znatno više sreće: na kraju revije, Tom Ford je ustao i zagrlio ga, čime je kolekcija naišla ne samo na momentalno odobravanje, već i obožavanje. Ali Haider Ackermann je to i zaslužio: u vremenu kada modna industrija neprestano juri za senzacijom, pokazao je da je najprovokativnija stvar koju danas možete učiniti – biti dosljedno dobar.

„Nadam se da sam vas uspio zavesti“, rekao je nakon revije, a odgovor je i više nego jasan.