Tihana, Filip i Ivana iz Grupe su za nas odabrali svoje omiljene 'all time' dizajnerske favorite

Kad se u šetnji Zagrebom zavučem između Martićeve i Meštrovićevog paviljona, redovito prođem tom kratkom, ali tako posebnom ulicom Popa Dukljanina (to ime mi uvijek nekako zvučno simpatično odzvanja u glavi). U tom trenutku pogled prema izlogu showrooma od Grupe gotovo nikad ne izostane. S obzirom na to da Ivana Pavić, Tihana Taraba i Filip Despot, trojac koji se druži još od fakultetskih dana i već gotovo 20 godina uspješno vodi međunarodno priznati studio s fokusom na rasvjetu (rekli su mi javiti sve o nadolazećoj velikoj obljetnici), duboko cijene dobar dizajn, nije iznenađenje što je showroom mjesto gdje prepoznatljiv minimalizam njihovih lampi živi u dinamičnoj sinergiji odabranih povijesnih klasika. Ovog puta ušla sam i unutra jer smo dogovorili snimanje za našu novu rubriku Objet D’Art, u kojoj ćemo s nekima od naših najvećih kreativaca i kolekcionara iz regije razgovarati o komadima iz njihovih privatnih arhiva koji za njih imaju posebno značenje.

Grupa se nedavno vratila iz Milana s velike međunarodne izložbe Euroluce, u sklopu Salone Del Mobile. Pitam ih kako je bilo s obzirom na to da su predstavili dvije nove specifične kolekcije, Okolo i Onda. “Posebne su jer smo se okušali s materijalima s kojima dosad nismo radili, Okolo u sjenilu ima tkaninu, Onda je napravljena od puhanog stakla”, govori mi Filip pri čemu Ivana dodaje da je novost i staklo u boji. “Kažu nam da smo se s novim kolekcijama odmaknuli od čiste geometrije, dodali smo boje, omekšali oblike…” Saznajem i kako je prilikom izrade kolekcije bilo upitno kakav će rezultat postići, ali su na kraju oduševljeni. “Kada izrađujete ručni rad, koji mora moći podnijeti velike količine, želite biti sigurni da partner s kojim radite može osigurati konzistentnost i kvalitetu, i to smo upravo dobili”, završava misao Filip. Dok čekamo lipanj i rujan kada će nove kolekcije biti dostupne, vratili smo se trenutku i ugodnom jutarnjem druženju u sklopu kojeg je tek trebalo saznati koji su im predmeti na listi najdražih, a svaki od njih je imao i posebnu priču.

Čuti od Grupe koji su im neki od all time favorita iz privatne arhive, bila je znatiželja svoje vrste, kao i pitanje koliko kao dizajneri uopće razmišljaju svjesno o dizajnu koji ih okružuje, i utječe li na inspiraciju.

Filip Despot i dizajnerska remek-djela

“Dizajn je svuda oko nas, i definitivno nas podsvjesno inspirira, pogotovo ako imamo na umu da predmeti kojima se divimo nemaju samo tehničku već i estetsku svrhu”, govori mi Filip pri čemu nam pogledi sinkronizirano lete prema stolu i Jacobsenovoj pepeljari iz pedesetih. “Kad si u ulozi dizajnera koji istovremeno i financira proizvodnju, svjestan si koji su sve tehnološki procesi iza stvaranja predmeta, i onda se diviš tom najjednostavnijem dizajnu, poput ove pepeljare koja je napravljena od dva obična basic komada lima, koje kad okreneš isprazniš pepeljaru, gotovo banalno, a upravo je čar u tome”, govori Filip dok se razgovor seli i na ostala dva dizajnerska dragulja prisutna na stolu, koje redovito love na sajmovima tijekom putovanja. Također, pepeljare; prepoznatljiv primjerak s oprugama Achillea Castiglionija i kockice Brune Munarija (koje se i danas mogu kupiti u MOMA-i). “Obožavam taj talijanski dizajn”, komentira Tihana, a ja obožavam činjenicu da sam upravo otkrila cijeli jedan novi život i svijet dizajniranja tako običnog predmeta kao što je pepeljara, koja u ovom slučaju postaje malo dizajnersko remek-djelo.

“Stvar je u tome da ti svi predmeti kada nisu u svojoj funkciji budu lijepi objekti. Recimo da lampa koja tijekom dana ne svijetli, bude svojevrsna skulptura. Tako je i s ovim pepeljarama. To nam je važno i kada stvaramo naše proizvode”, razmišlja Filip i u nekom dijelu razgovora o vječnom dizajnu, ističe Niku Kralja kao svog favorita, čiji ga “inovativni procesi i načini na koje vlada drvom, postiže lijepe forme, elastične, prozračne, sklopive”, i dalje oduševljavaju. “Ova sklopiva stolica s potpisom Kralja je klasik, to znamo, postoji i ova nesklopiva verzija, ali ova pletena je zbilja unikatna. Vjerojatno je nastala kao prototip u pletenom izdanju koje nikad nitko nije vidio. Malo je drugačijih proporcija, svaki je detalj mrvicu različitiji od ova druga dva modela. To su ti neki komadi koje vidite negdje i skužite da imaju zanimljivu vrijednost.”

Ivana Pavić i Simona koja pamti samo sretne dane

Ivana se odmah odlučila za Simonu s potpisom Bernarda Bernardija. “Baš sam nedavno razmišljala koliko me Bernardi prati u životu. Prije nego što sam krenula na faks, išli smo na pripreme na Otvoreno učilište, i tamo je cijeli interijer bio opremljen ovim namještajem. Još od tamo pamtim ovu stolicu, a Bernardi je bio i pokretač Studija dizajna u Zagrebu. Sjećam se i interijera hotela Marko Polo gdje mi je mama kupovala sladoled dok sam bila mala. Kasnije sam saznala da je Bernardi bio s Korčule, kao i ja. Prvu Simonu sam dobila za svoj 40 rođendan od ekipe iz studija, a drugu sam kupila i imam je kod kuće – djeca su non-stop visila u njoj, čak i spavala kad su imali pet godina. Napravljena je originalno za opremanje interijera Zračne luke “Zagreb”, 1966., a nakon toga je krenula industrijska proizvodnja. Osim ove, postajala je verzija s ojastučenim rukonaslonima, i bez njih. Baš je komad. Bezvremenska je. Čista, a opet robusna, i moderna.”

Tihana Taraba i duhovita Bird Chair

Tihani je srcu prirasla stolica-ptica odnosno žičana Bird Chair, koju je Harry Bertoia zamislio pomalo duhovito. “Postoje dvije varijante pri čemu je originalno zamišljena s tkaninom, no meni je ova draža”, govori mi Tihana koja ju je dobila kao poklon za rođendan od svoje ekipe iz Grupe (e sad sam se već počela pitati što si dizajneri međusobno poklanjaju za rođendane, odgovor je stigao sam od sebe). “Vidjela sam je negdje u Brusselu, u nekom od brojnih vintage dućana, i odmah mi se svidjela, Ivani i Filipu sam to i dala do znanja”, dodaje duhovito i ističe kako joj se često svidi nešto što nije nužno njezina uobičajena estetika. “Volim kad su stvari pomalo duhovite, kad imaju neki šarm, kad su unikatne kao ova stolica koja izgleda kao ptica. Uvijek gravitiram prema toj estetici, koja je zapravo dobar fit s našim minimalizmom, u showroomu ga lijepo nadopunjuje. Zato volimo kombinirati staro i novo.”

Završavamo druženje uz misli kako su ljudi prije bili svakodnevno okruženi tim genijalnim dizajnom, klasicima kojima se danas divimo, s obzirom na to da su državne institucije, javni prostori poput aerodroma i slično, redovito opremani dizajnom poznatih dizajnera (i ne bi uopće bilo loše da ga čuvamo kao Danci koji su ga utkali u svoj nacionalni DNK). Razmišljamo i koliko je samo vrijednih stolica završilo na pločniku kao nakupina viškova dok je netko čistio tavan. I to su neki od puteva kako Ivana, Tihana i Filip dolaze do svojih all time favorita.

Tihana, Filip i Ivana

Što mislite da sam radila na putu natrag do ureda? Nadala se da ću naletjeti na neku hrpu krupnog otpada. You never know. Ali nisam imala sreće. Drugi put.

Photo: Sanja Jagatić