Najbolja LP domaća izdanja, a koja nam se stalno vrte na gramofonu

Dobru glazbu je stvarno užitak slušati u živo. Osjeti se energija izvođača, stopljena s energijom publike, i ako su, ako smo “na istoj valnoj dužini”, znam da će koncert biti odličan. Bilo kakvo drugo slušanje je u redu, ali nekako ne može zamijeniti to slušanje u živo. Osim LP izdanja.

Ne mogu kazati da su ona jednako dobra ili bolja od koncerta u živo, ali poseban je osjećaj slušati glazbu s ploče. Zvuk je više organski i bez obzira na žanr, raspoloženje ili bilo kakve druge vanjske faktore i utjecaje, slušanje glazbe s ploča daje jednu intimističku dimenziju glazbi.

Niti jedan medij se ne može s time mjeriti. Digitalna izdanja su OK, ali u usporedbi s pločom su prepročišćena i nema tog osobnog odnosa publike i izvođača. Ne na toj razini kao što je s pločom. Sami ritual vađenja ploče, gledanja u cover, promatranja vizuala koji je osmislio dizajner, umjetnik ili ponekad autor, glazbenik sam, meni je tek prvi korak ka glazbi. Stavljanje ploče na gramofon, pa… kao da sudjelujem u stvaranju glazbe (iako sam u potpunosti glazbeni analfabet i ne bih znala notu odsvirati da mi život ovisi o tome) i onda ona kreće, izlazi zvuk iz zvučnika i drugačiji je. Isti, a drugačiji. Bolji. Ovo su albumi domaćih i regionalnih glazbenika koji mi se stalno vrte na gramofonu.

kao zao kor, Klinika Denisa Kataneca

Drugi album Klinike Denisa Kataneca je spoj nespojivog, suprotnosti, kontrasta. Drugi je to album benda i mislila sam da će biti teško nastaviti uspjeh prvog odličnog albuma “Jada Jada”. No, na sreću, prevarila sam se. Ovaj drugi je možda nešto najbolje što smo čuli na domaćoj, a i regionalnoj sceni. Glazbu je teško opisati, a da ne krenemo u nabrajanje više žanrova. Tu je mješavina noisea, peihodeličnog avant-folka, shoegazea, popa i, u nekim trenucima, eksperimentalne glazbe. Nakon ovog drugog albuma, sve me je strah kakav će treći biti. Veselim mu se.

kao zao kor, Klinika Denisa Kataneca

Peso Neto, Peso Neto

Suvremeni jazz bend Peso Neto objavio je istoimeni album krajem 2023. godine. Pavle Miljenović (gitara), Hrvoje Galler (analogni sintesajzeri i klavijature) i Edi Cipal Grubišić (bubnjevi) čine bend koji dok svira kao da vas teleportira u neko drugo, mnogo finije, elegantnije doba. Kao da slušate suvremenu klasiku i jazz 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Jako fina i pametna glazba koja dominira gramofonom, jer ju jedino tako i želite slušati.

Peso Neto, Peso Neto

Parallel Mirror, Miha Kralj

Legendarni pionir slovenske elektronske glazbe, Miha Kralj, prije godinu dana je (a nakon cijelih trideset i osam godina!) izdao novi album s kojim je još jednom pokazao zašto je svojevremeno nosio nadimak jugoslavenskog Jean-Michela Jarrea. Ne znam kako inače slušati takav album, nego na ploči. Sve drugo bilo bi – krivo.

Parallel Mirror, Miha Kralj

Premalim stvarima, Igralom

Pet godina nakon jednog od najboljih albuma te 2018., nakon albuma “Sunovrat”, bend Igralom je objavio album “Premalim stvarima” i opet potvrdio svoju genijalnost. Spoj rock’n’rolla s world musicom, bluesom i istočnjačkim meloso, a sve obavijeno u americanu stvara jedan sjajan glazbeni vrtlog. Gosti na albumu su Vedran Peternel, Sara Renar i Tea Režek.

Premalim stvarima, Igralom

Jezero, Nina Romić

Najnoviji glazbeni uradak kantautorice Nine Romić, album “Jezero” osobna je priča o uronu ispod površine i pronalasku vlastitog svjetla. Album “Jezero” inicijacija je u proces samootkrivanja i svjedočanstvo je jednog takvog Nininog osobnog puta. Album “Jezero” nastao je u čarobnom ambijentu pokraj rijeke u mjestu Vodostaj, u blizini Karlovca – i to se osjeti u glazbi ovog albuma. Kroz deset intimnih i dubokih pjesama Nina Romić poziva slušatelje da zarone s njom na ovo glazbeno svjedočanstvo jednog intenzivnog i transformativnog osobnog razdoblja.

Jezero, Nina Romić

Beton, Kanda Kodža i Nebojša

Kanda, Kodža i Nebojša nastali su prije tridesetak godina te iza sebe imaju cijeli niz albuma, a novi se zove jednostavno “Beton”, po pjesmi s kojom album počinje. Zvukovno se najviše približavaju rocku melodičnog izraza, no ono zbog čega su posebno prepoznatljivi jest vokal Olivera Nektarijevića zbog čega ili kojeg zvuče posve drugačije od ostatka glazbene scene.

Beton, Kanda Kodža i Nebojša

USE, MRFY

Novu ploču “USE” slovenskog benda MRFY teško je uklopiti u bilo koji žanr, jer svaka pjesma ima drugačiji stil, strukturu i zvuk. Svaka stvar je novo otkriče, iznenađenje i kada završite sa slušanjem teško ćete se oduprijeti da ju ne pustite u još jedan puni krug na gramofonu.

USE, MRFY

Euforija, Buč Kesidi

Album “Euforija” je konceptualna kolekcija pjesama koja je bend instalirala na sami vrh najjačih imena ovih prostora, na krilima singlova “Nema ljubavi u klubu”, “Đuskanje ne pomaže”, “Nedjelja ujutru”, “TIHO” i “Subota”. “Euforija” je svojevremeno bila dostupna na regularnoj ploči, ali ove, 2024. godine je objavljena kao limitirani crveni vinil, kolekcionarski primjerak.

Euforija, Buč Kesidi

Samo hrabro i bezveze!, MORT

Album “Samo hrabro i bezveze!” nastao je zbog pandemije. Bend MORT, kao i mnogi drugi izvođači i glazbenici, imali su posve drugačije planove za 2020., no zbog lockdowna i nemogućnosti održavanja turneje po Balkanu bend se okrenuo stvaranju glazbe i rezultat njihovog lockdowna je jedan od najboljih albuma regije – “Samo hrabro i bezveze!”.

M.O.R.T. Photo: Marko Ristić

Leđa mala, Dimitrije Dimitrijević

Jedan od najboljih regionalnih albuma prošle godine, drugi samostalni album “Leđa mala” autora Dimitrija Dimitrijevića objavljen je i kao LP izdanje. U prodaji je kao LP od sredina veljače. Ovaj, drugi samostalni album je zaista drukčiji od prijašnjeg “Čar-pitanja”. Ipak postoji nekakva nit koja ih drži skupa. Teme koje album obrađuje su: rat, ljubav, ljudskost, mamurluk, nostalgija… Što se zvuka tiče, apsolutno je neuhvatljiv. Pokušat ćete ga “uhvatiti” stalnim okretanjem na gramofonu.

Leđa mala, Dimitrije Dimitrijević