Glenn Martens prije svog debija za Maison Margielu: "Pronaći ćemo drugačiji oblik raskoši"
Glenn Martens, koji sam sebe opisuje kao „dijete Margiele“, sutra će predstaviti svoju prvu kolekciju za ovu modnu kuću.
Luke Leitch8 srpnja, 2025
Glenn Martens, koji sam sebe opisuje kao „dijete Margiele“, sutra će predstaviti svoju prvu kolekciju za ovu modnu kuću.
Luke Leitch8 srpnja, 2025
Modne priče rijetko počinju u Burger Kingu. No upravo se tamo Glenn Martens zatekao krajem siječnja, u trenutku kada je postao kreativni direktor Maison Margiele. Kao i često kad je u elementu, Martens priču prepričava smijući se: „Kupio sam kuću u Normandiji, na selu. Bio sam tamo četiri dana – bez struje, bez grijanja, grijao sam se uz kamin i nisam se nijednom istuširao. U ponedjeljak navečer vozio sam se natrag u Pariz, prekriven čađom i sa slamom u kosi. Moj odvjetnik me nazvao u 20 sati i rekao: ‘Odmah stani!’ Zaustavili smo se kod Burger Kinga – i tamo sam potpisao ugovor s Margielom. Sljedeće jutro u 10 sati stigao sam u studio: ‘Dobar dan svima!’”
Sutra navečer u 19:30 po pariškom vremenu, Martens će predstaviti svoju prvu kolekciju za kuću osnovanu 1988. godine. Riječ je o Artisanal kolekciji – dijelu linije izrađene ručno u ateljeu, koju je Martin Margiela uveo 1989. godine, a koja je 2006. postala dijelom pariškog haute couture kalendara.
„Bit će prilično glasno,“ govori Martens. „Artisanal je oduvijek bio temeljni Margielin izraz, a ova prva kolekcija je moj trenutak da uspostavim vlastiti ton i ponovno se povežem s izvornim vrijednostima Margiele kroz svoju interpretaciju.“ Granica između teasera i spoilera prilično je tanka. Dovoljno je reći da je ono što mi Martens pokazuje u ateljeu jednako eksplozivno koliko i „glasno“. U njegovim kreacijama sudaraju se sirovost i raskoš, brutalnost i elegancija, stroga kontrola i ekstravagancija, tmurna atmosfera i vedra eksplozija – sve to unutar pažljivo oblikovanih silueta koje ostavljaju snažan dojam.
Martens kaže: „Ne tvrdim da je sve ostalo točno onako kako sam u početku zamislio, ali to je ljepota procesa — rezultat je bolji od mojih crteža.“ Kolekcija jasno odražava duh Margieline filozofije: davanje novog života svakodnevnim predmetima kroz kreativnu reinterpretaciju, ali i onu specifičnu „belgijsku notu“ koju Martens i Margiela dijele. I, naravno, tu su maske.
„Danas ih isprobavamo“, kaže Martens o jednoj skupini maski. „Zatim idu kod automehaničara s kojim surađujemo – on će ih zavariti.“ Maske su bile prisutne još u prvoj Margielinoj kolekciji za sezonu proljeće/ljeto 1989., a pojavljuju se i u mnogima nakon toga. One su služile kako bi pažnju preusmjerile s lica modela na samu odjeću, ali i kao simbol dizajnerove namjerne povučenosti, a ne anonimnosti.
Ovo odražava ono što Martens smatra temeljnim vrijednostima modne kuće kojom sada upravlja. Kaže: „Integritet odjevnog predmeta je početak svega – odjeća mora govoriti sama za sebe. Zato je Martin i skrivao lica modela maskama. Mislim da je to danas zanimljivo i donekle kontradiktorno, jer se u 2025. uspjeh modnih revija često mjeri i po angažmanu modela na društvenim mrežama. Ono što je meni, barem za sada, važno jest da se zaista fokusiram na odjeću – odjeća je uvijek na prvom mjestu. I nadam se da će upravo ona privući pažnju na društvenim mrežama… barem se nadam.“
„Pronaći ćemo drugačiji oblik raskoši i bogatstva, a nadam se da će netko malo smjeliji to i prihvatiti,“ kaže Martens. Photo: Courtesy of Maison Margiela
Martens se nada da će njegove kreacije probuditi želju i privući novu skupinu couture klijentica — publiku koju je prvi put imao na umu dok je 2022. kao gost dizajner kreirao za Jean Paul Gaultier. „Taj je projekt bio svojevrsna radionica u kojoj sam naučio mnogo o potrebama i željama couture klijentica… No, pretjerano isticanje bogatstva ne odgovara jeziku Margiele. Zato nećemo raditi haljinu vrijednu 75.000 dolara, ručno vezenih detalja ili slično, jer to ovdje jednostavno ne pripada. Umjesto toga, tražit ćemo novi oblik raskoši i bogatstva, i nadam se da će netko pomalo odvažniji to prepoznati i prihvatiti.“
Martens i njegov tim detaljno su profilirali žene za koje dizajniraju kako bi stvorili arhetip svoje publike. „Njoj nije važno što drugi misle,“ objašnjava Martens. „Možda nosi najljepšu haljinu od šifona ili kožni kaput, ali će bez problema izaći na kišu da stigne na večeru jer joj je čekanje taksija predugo. Bez zadrške će otići na izložbu i piti vino iz plastične čaše. Sama si mota cigaretu… Ljepota i seksipil u ovom slučaju dolaze iz stava.“
Osim stava, razotkrivanje opsega i funkcije kodova koji će oblikovati njegove kreacije za Maison Margielu bio je za Martensa kreativno složen zadatak. Prvi i najvažniji dio tiče se rada samog Martina Margiele. Kako Martens kaže: „Razlog uspjeha modnih kuća leži u njihovim osnovnim vrijednostima i kodovima, i to je ono što kao novi kreativni direktor moraš poštovati. Ono što je zaista lijepo jest to da ih potom usvojiš i na svoj način preneseš u svijet.“
Jedan od posebnih izazova kod Maison Margiele, nastavlja Martens, jest koliko je vizija osnivača utjecala na cijelu modnu industriju. „Smatram sebe dijelom Margieline generacije. Martin nije bio samo dizajner, on je svojevrsna škola koja je promijenila način razmišljanja mnogih… Iako su Japanci nešto ranije donijeli promjene, u Europi je upravo Martin bio taj koji je preokrenuo pravila igre — pokazao je da odjeća ne mora slijediti klasične obrasce. Tražio je novi pogled na ljepotu, konstrukciju i modu u cjelini. Ta je filozofija oblikovala rad mnogih dizajnera nakon njega, nekolicina je to usvojila izravno, dok su drugi bili suptilniji u tome. Ja sam oduvijek bio netko tko je jasno pratio taj način razmišljanja.“
To nas dovodi do pitanja originalnosti, vlasništva i identiteta. Martens se ponovno nasmije dok opisuje koliko je ponekad bilo kreativno izazovno zaroniti duboko u Margielin svijet. „Kad sam došao ovdje, zamolio sam svog stilista da iznese sve Martinove arhivske komade. Jer ih prije nisam vidio uživo, već samo u knjigama. I kad sam ih napokon vidio, bio sam razočaran sam sobom. Pomislio sam: ‘Bože moj, pa ja sam sve to samo kopirao dok sam radio u Y/Projectu!’“
Ako je Martensov trinaestogodišnji rad kao kreativnog direktora u pariškom indie brendu nesvjesno bio prožet Margielinim utjecajem, neki su se dizajneri puno svjesnije i promišljenije pozabavili kreativnim nasljeđem njegove nove kuće. „Margiela je bila inspiracija mnogim dizajnerima i brendovima, neki su se njome služili doslovnije, neki manje,“ objašnjava Martens. „Volim ovu kuću zbog njezina osnovnog DNK-a, no velik dio tog DNK-a već je bio gotovo u potpunosti ‘opljačkan’ — doslovno ‘opljačkan’, to je najbolji izraz. Moj je cilj vratiti neke od tih elemenata, i to na elegantan način, te pronaći svoj osobni pristup kako ih reinterpretirati.“
Glenn Martens drži Murphyja, svoje „tajno oružje“ u ateljeu Maison Margiela. Photo: Courtesy of Maison Margiela
Još jedan važan faktor za Martensa je golem doprinos Johna Galliana, koji je bio kreativni direktor kuće od listopada 2014. do prosinca 2024. Martens kaže: „Obožavam sve što je ovdje napravio… John je genij u svijetu couturea. Stvorio je svoj fantastični svijet, a produkt je bio usko povezan s njim. Nikada ne bih mogao biti John; nisam takav pripovjedač.“ Galliano je u Margielu došao tri godine nakon što je završio svoj trinaestogodišnji mandat u Christian Dioru, gdje je kreirao neke od najraskošnijih i najizražajnijih couture revija koje je moda ikad vidjela. Njegov jedinstveni izraz vrhunske francuske luksuzne kuće snažno se reflektirao i kroz njegov rad u Maison Margieli.
Martens time nagovještava da mu to pruža jedinstven smjer za budućnost dok kroči svojim putem. Kaže: „Mislim da je u Martinovo vrijeme ovaj svijet bio puno više nišan. Luksuz se tada više temeljio na ekskluzivnosti i neovisnom načinu razmišljanja. Danas je to također povezano s izvrsnošću obrta i krojaštva: To je Johnova zasluga i mi to moramo nastaviti razvijati, jer je to sastavni dio rasta ove kuće.“ S druge strane, Martens dodaje: „Ja sam prije svega osoba ulične mode. Smatram da je upravo ulica bila i polazište za Martina. To je nešto s čim se želim ponovno povezati.“
Jedan od ključeva za ponovno uspostavljanje te povezanosti, smatra Martens, leži u belgijskom identitetu koji dijeli s osnivačem. „Mislim da postoji nešto što je uistinu belgijsko. Belgija stvarno nije najljepša zemlja na svijetu – stalno kiši, industrijska je, bez prirode – nije lijepa… pa smo zato nekako prisiljeni tražiti ljepotu u neočekivanom. To je ono što Belgijci rade.“ Martens nastavlja: „Bilo da je riječ o Driesu Van Notenu koji pokušava spojiti najodbojnije boje i u tome iznenada pronađe ljepotu, ili o Martinu koji od plastične vrećice napravi luksuz, mislim da je to tipično belgijski stav. I to je nešto što bih jako volio vratiti u ovu kuću.“
Martens otkriva da je već prvog dana kada je došao u Maison Margiela, 28. siječnja, couture kolekcija bila potpuno dizajnirana. „Došao sam s cijelom kolekcijom, nacrtanom do najsitnijih detalja – sve boje, moodboardovi, sve je bilo spremno. Oni su je samo trebali razviti.“ Djelomično, kaže, to može zahvaliti vlastitom karakteru: „Imam taj kompleks dobrog đaka, uvijek sam prvi u razredu.“ Uz to, očekivao je i što će reći Renzo Rosso, za čiju OTB grupaciju (Only The Brave) Martens od 2020. radi kao kreativni direktor Diesela. „Znao sam da će Renzo htjeti da napravim ovu kolekciju, pa sam morao doći spreman.“
Upravo zato je Martens počeo skicirati kolekciju još i prije nego što su pregovori o njegovom nasljeđivanju Galliana bili dovršeni – na onom sudbonosnom stajalištu u Burger Kingu. Vikend prije Božića otputovao je u Veneciju i ondje, lagano pripit u hotelskom restoranu, počeo razrađivati ideje. „Imao sam sa sobom hrpu knjiga i krenuo lijepiti post-it papiriće kako bih označio temeljne elemente koji su dosad bili manje iskorišteni.“ Tijekom sljedeća dva tjedna, za blagdane, povukao se u kuću svog brata u rodnom Bruggeu, gdje je u miru zamišljao i crtao kolekciju. Vratio se kući jer je njihov djed, koji je prošle godine s ponosom primio pismo belgijskog kralja Philippa povodom svog 100. rođendana, netom preminuo.
Iako Martens često kritizira Belgiju zbog njezine skromne ljepote, nema sumnje da je Brugge, njegov rodni grad, jedno od najčarobnijih mjesta u Europi. Upravo u njegovoj atmosferi lako je prepoznati duh Maison Margiele. „Povijest Margiele za mene uvijek je bila prožeta melankolijom i poezijom“, kaže Martens. „Naravno, uvijek je tu i doza prkosa i ironije. No cijeli taj svijet uvijek mi je djelovao poput hodanja u sjenama gotičkih katedrala.“
Prvi tjedni na novom poslu mogu biti napeti – kako za novog šefa, tako i za tim koji ga treba slijediti. No, nedugo nakon što je predao svoju u potpunosti osmišljenu couture kolekciju, Glenn Martens doveo je u atelje Maison Margiela svoje “tajno oružje” – neodoljivog, karakternog border terijera po imenu Murphy. Tijekom našeg drugog razgovora, putem Zooma, Martens podiže Murphyja prema kameri, a pas ga odmah poljubi u nos. “Zapravo, svi su se odmah zaljubili u njega. Nabavio sam ga otprilike mjesec dana nakon što sam počeo raditi ovdje, i prati me gotovo posvuda – postao je prava zvijezda.”
Kako je već postalo svojevrsna tradicija tijekom naših susreta u Milanu za Diesel, a prije toga ponekad i u Parizu za Y/Project, Martens i ja završili smo razgovor uz dim cigarete kraj prozora. Govoreći o Dieselu, čiju kreativnu direkciju nastavlja, dizajner je djelovao samouvjeren da će uspješno uskladiti svoje vrijeme i energiju između zahtjeva milanskog modnog diva i svog novog pariškog utočišta vrhunske, nekonvencionalne visoke mode.
„Diesel je Diesel, znaš? To je generacija Z, ulični stil, rave, pop kultura… Ja više nisam u tom svijetu, sada radije pijem čaj u vrtu sa svojim psom. No volim vrijednosti Diesela, svoj jedinstveni pristup njima i potpuno se predajem tome. To ne znači da sve mora biti isključivo po mom, i to je sasvim u redu — zapravo, mislim da je to upravo zadatak kreativnog direktora kod brenda koji ne nosi njegovo ime.” To što je Martens tijekom svojih prvih važnih godina na čelu Diesela predstavio brojne sjajne kolekcije za Y/Project samo potvrđuje koliko uspješno može balansirati između dva zahtjevna posla.
Sad mu je, međutim, sva pažnja usmjerena na Maison Margiela. Naslonjen na prozorsku dasku u svojoj kućnoj bijeloj košulji, Martens promatra sunčanu Place des États-Unis i kaže: “Ovo je mjesto iz snova. Mjesto na koje je pravi san vratiti se kući. Naravno, dolazi i s velikim pritiskom, posebno zato što ne želim ništa zeznuti, a očekivanja su velika. Zato želim preuzeti punu odgovornost za svoj uspjeh ili neuspjeh. Vidjet ćemo.”