Nije odgovornost na Gisèle Pelicot mijenjati diskurs o silovanju, ali možda će to ipak učiniti

Hrabra, odvažna, inspirativna – toliko se riječi koristilo za opisivanje Gisèle Pelicot u proteklih nekoliko tjedana, a čini se da nijedna od njih nije posve adekvatna, zar ne?

Ja, na primjer, ne mogu zamisliti mentalnu otpornost koju je 72-godišnja Francuskinja morala imati kako bi svakodnevno sjedila u sudnici u Avignonu tijekom osam tjedana, dok su detalji o strašnim seksualnim napadima koje je proživjela iznošeni pred javnost. Nije ni čudo što je svaki dan dolazila uz ovacije i aplauz. Izraz “prijelomni trenutak” se često zloupotrebljava, ali pitam se jesmo li upravo sada svjedoci jednog takvog trenutka.

Mnogi od nas su se sigurno pitali bismo li mogli pokazati istu snagu da smo na njezinom mjestu i nadam se da nikada nećemo saznati. No, jedno je sigurno: svi bismo trebali biti fascinirani ovom ženom i njezinom odlučnošću da promijeni način na koji razgovaramo o seksualnom nasilju, nesebično i potpuno protiv svih očekivanja.

Činjenice iz njezina slučaja sada su dobro poznate, no to ga ne čini manje strašnim, noćnom morom. Gisèlein muž, Dominique, optužen je da je podmetao drogu u hranu svoje supruge i pozivao muškarce koje je upoznao online u njihov dom i spavaću sobu kako bi je oni silovali. Ona nije ništa znala sve dok joj policija nije pokucala na vrata prije četiri godine, naoružana video dokazima o napadima koje su pronašli na njegovim računalima nakon što je uhvaćen kako snima žene, ispod suknji, u supermarketu.

Uz njezina muža sudi se još 50 drugih muškaraca optuženih za silovanje Gisèle. Mnogi poriču da su znali da je bila nesvjesna ili tvrde da su mislili da je ona bila dio “igre”, da je pristajala na nju.

Do ovog tjedna, Gisèle Pelicot nije izravno govorila pred sudom, ali njezini su postupci već mnogo rekli. Njezino odbijanje da suđenje bude tajno značilo je da optuženi za silovanje nisu mogli strahovati iza zatvorenih vrata, zaštićeni od javnosti. Njezina odluka da odustane od anonimnosti učinila je mnogo kako bi razbila ideju da žrtve moraju nositi teret srama.

“Kada ste silovani, postoji sram, a nije na nama da se sramimo, to je na njima.” – Kazala je sudu u srijedu, kada je konačno svjedočila. “Željela sam da sve žene žrtve silovanja – ne samo one drogirane, silovanje postoji na svim razinama – mogu kazati: Gospođa Pelicot je to učinila, možemo i mi.”

Zaboravite na to da je ona najhrabrija žena, ona je najhrabrija osoba trenutno. Nije da je to njoj važno. “Istina je da čujem mnoge žene i muškarce koji kažu da sam vrlo hrabra”, rekla je sudu. “Ja kažem da to nije hrabrost, to je volja i odlučnost da se promijeni društvo.”

Možda će uspjeti. Narativ se već mijenja oko toga kako se “normalni” muškarci ponašaju u kulturi nepovredivosti i grupne toksične muškosti. Kako silovatelji nisu “monstrumi” koji vrebaju u tami, oni mogu biti vodoinstalateri, vozači kamiona, novinari, stolari, radnici na farmama i medicinski radnici, baš kao što su i muškarci optuženi za zlostavljanje Gisèle. Muškarci u dobi od 26 do 74 godine, mnogi sa suprugama i partnericama. Mogu biti oni tipovi muškaraca s kojima, kako je Gisèle kazala o svom mužu ovog tjedna, zamišljate “ostarjeti”.

“Profil silovatelja nije netko koga sretnete na parkiralištu kasno noću.” – Rekla je sudu u srijedu, nakon što su žene rodbine nekih optuženih iskoristile svoja svjedočanstva da ih nazovu “izvanrednim muškarcima”. “Silovatelj može biti i u obitelji, među našim prijateljima.”

I postoje druge teške istine s kojima se moramo suočiti. Ne mogu se oteti dojmu da, da je Pelicot prijavila svoja silovanja, godinama nakon što su se dogodila, možda ne bi bila saslušana na isti način. To što ju je policija upozorila na njih, s video dokazima, mijenja način na koji je doživljena kao žrtva – bez pitanja “zašto nije ranije progovorila?” ili “zašto je ostala?” koja dolaze uz mnogim slučajevima kada su “njezine riječi protiv njegovih”, a koja su zasjenila veći dio pokreta #MeToo. Ako želimo da ovo doista bude trenutak od presudne važnosti – i da odlučnost Gisèle Pelicot urodi plodom – ovo su razgovori koje trebamo voditi. Pod hitno.

Ne možemo očekivati da će jedna žena promijeniti kulturu silovanja preko noći. Nije to njezina dužnost ili odgovornost, i nadamo se da ne osjeća pritisak da bude zastupnica svih preživjelih, svuda. Nakon što suđenje završi, morat će ponovno sastaviti svoj život. Kako je rekla ovog tjedna: “Ja sam žena koja je potpuno uništena i ne znam kako se mogu podići iz ovoga.”

No, nadamo se da će spoznaja da je već promijenila diskurs (da ne kažem; spasila živote) dati joj dodatnu snagu u toj borbi: ova nesebična žena, koja nam ne duguje ništa, ali kojoj sada dugujemo toliko mnogo.