Ove jeseni čitam kao Rory Gilmore. 12 knjiga koje su se našle na mojoj listi
Sonja Knežević
24 rujna, 2025
Sonja Knežević
24 rujna, 2025
Voljela bih da mogu reći da kada prvi narančasti list dotakne tlo, u mojoj glavi počinje svirati prepoznatljiva melodija iz Gilmore Girls – sanjiva La La pjesma – ali istina je da ovu seriju gledam neovisno o godišnjem dobu. To je moja comfort serija, a epizode uključujem uvijek kada se osjećam preopterećeno i kao da su mi misli razbacane na sve strane. Teško je baviti se vlastitim mislima kada pokušavate razumjeti o čemu Lorelai i Rory razgovaraju tempom od 300 na sat.
Bilo kako bilo, mnogi ljude Gilmore Girls povezuju s jesenskim razdobljem i jasno mi je zašto. Mali grad, knjige i mnogo, mnogo kave zaista odišu jesenskom atmosferom. Ne znam je li se itko ikada usudio prebrojati koliko puta Gilmore djevojke spomenu kavu tijekom sedam sezona – moja pretpostavka je da broj teži beskonačnosti – ali mnogi ljubitelji čitanja odlučili su prebrojati sve knjige koje Rory pročita tijekom serije. Mišljenja su podijeljena, jer nije jasno trebaju li se u tu listu računati samo knjige koje je Rory stvarno čitala na ekranu – poput zbirke pjesama Allena Ginsberga u kojoj joj je Jess ostavio poruke na marginama – ili možemo računati sve knjige koje je ikada spomenula. U svakom slučaju, lista je pozamašna i broji preko 400 naslova. Da, zaista.
Ove jeseni odlučila sam si zadati mali izazov i čitati kao Rory Gilmore. Iako redovito čitam, ne vjerujem da bih mogla pročitati 400 knjiga u tako kratkom vremenu. Međutim, dobra vijest je da se Rory često odlučuje za klasike koje sam već pročitala, što značajno smanjuje moju listu. U nastavku izdvajam 12 knjiga koje čita Rory Gilmore, među kojima sam šest već pročitala, a šest planiram pročitati ove jeseni, u slučaju da se i vi odlučite predstojeću sezonu provesti u pravom Gilmore stilu.
Danas jednako popularan kao i u vrijeme kada ga je čitala Rory, Stakleno zvono, jedini roman Sylvie Plath, trebao bi se naći na polici svakog ljubitelja čitanja. Priča prati Esther Greenwood, pametnu, talentiranu i uspješnu mladu djevojku koja konačno dobiva posao svojih snova. Međutim, njezin stvarni život nije onakav kakvim se činilo da će biti dok je maštala o svojoj emancipaciji. Estherin duh polako počinje klonuti, a Plath njezin mentalni pad prikazuje na tako potresan i obuzimajući način da roman nećete moći ispustiti iz ruku. U ovom romanu Plath zapisuje svoju čuvenu metaforu o stablu smokve koja je potpuno osvojila online svijet, jer savršeno opisuje osjećaj rastrzanosti koji mnogi mladi ljudi doživljavaju kada tek stupaju u svijet odraslih, a baš poput Esther i Rory, shvaćaju da život nikada nije onakav kakvim ga zamišljamo.
Vjerujem da je roman 1984 Georgea Orwella klasik koji su pročitali i oni koji ne čitaju toliko intenzivno kao Rory Gilmore, ali na ovoj listi ga izdvajam kako bih, u stilu Jadena Smitha, rekla: „Možemo li razgovarati o političkom i ekonomskom stanju u svijetu?“ Uvijek relevantna, ova knjiga mi se posebno čini aktualnom u ovom trenutku, u kojem kao da živimo u distopijskom svijetu na koji nas je Orwell davno upozorio. Vjerujem da bi situacija u svijetu i u našem regionu na mnogo načina zaprepastila i samog pisca koji je davno pokušao zamisliti ove najcrnje dane. Ove jeseni 1984 mi zvuči kao savršen roman kojem se mnogi trebaju vratiti, a ako ga još niste pročitali, vjerujem da će vas oduševiti, a možda čak i prestrašiti, poput ogromnog, surovog ogledala društva.
Upozorenje: ako niste voljeli Roryin lik u kasnijim sezonama, možda će vas Emma, jedan od najsuptilnijih likova Jane Austen, oduševiti. Dvije junakinje dijele neke (po mom mišljenju oprostive) mane zbog kojih njihova priča uspijeva ostati uzbudljiva i zabavna do samog kraja. Baš poput Rory, Emma Woodhouse je razmažena, lijepa i tašta, ali i neosporno duhovita. Radnja ovog romana smještena je u malo, mirno mjesto (zvuči poznato, zar ne?), gdje se Emma iz dosade igra da je spajalica, spajajući neobične parove. Okej, Rory Gilmore to nikada nije radila, uglavnom zato što je sve zgodne dečke željela za sebe, ali definitivno zvuči kao aktivnost kojom bi se i ona bavila.
Ako jednog dana osvane dan kada nitko na svijetu ne preporučuje neki Márquezov roman, znajte da mene više nema. Neobično je što je nadrealizam daleko od mog omiljenog književnog pravca, ali svaku knjigu ovog pisca koju sam ikada imala priliku pročitati, pročitala sam u dahu, pažljivo upijajući svaku napisanu riječ. Da je postojao način da mi se ti romani ubrizgaju u krvotok, pristala bih. A Sto godina samoće, roman koji u seriji čita Rory, odlična je polazna točka za sve koji žele uploviti u čudnovati svijet Gabriela Garcíe Márqueza. Priča prati generacije obitelji Buendía u mističnom izmišljenom selu Macondo, i svaki trenutak je čaroban. Samo predlažem da dok čitate, uz sebe uvijek imate sliku Buendía obiteljskog stabla. Vjerujte mi, bit će vam potrebna.
Gledanje Roryne liste samo me podsjetilo na sve romane koje želim ponovno pročitati. Tko god da je smislio njezinu listu, imao je ukusa. Nepodnošljiva lakoća postojanja jedan je od onih romana koje želite čitati više puta u životu, analizirajući kako u različitim razdobljima reagirate na njega. Priča prati mladu ženu koja zaista voli muškarca rastrzanog između duboke ljubavi koju gaji prema njoj i svoje nepopravljive sklonosti preljubu i drugim ženama. S druge strane, roman donosi i priču o jednoj od njegovih ljubavnica i njezinom odnosu s ponizno odanim dečkom. To je pravi koktel međuljudskih odnosa, koji nikada ne polazi iz točke osude, već nastoji prikazati sve tendencije kao neosporno ljudske. Kundera vješto spaja udaljena mjesta, različite likove, razigrana promišljanja i zanimljive stilove, kreirajući jedno zaista zabavno i dirljivo djelo. A sada, kada malo razmislim o svim tim zapetljanim odnosima, moram priznati da su i oni vrlo gilmoreovski.
Da je Rory stvarna osoba, bila bi nekoliko godina starija od mene, ali na njezinoj listi se nekako našao roman koji je po mnogo čemu obilježio moju adolescenciju. Čvrsto vjerujem da je Prednosti jednog marginalca knjiga koju svako dijete treba pročitati, kako bi shvatilo da ni u jednom problemu nije samo, da je potpuno u redu ne biti poput svojih vršnjaka i da uvijek možete pronaći nekoga tko će vas mnogo voljeti. A ljubav nije samo romantična, ona se pronalazi i u obiteljskim odnosima, u čokoladici podijeljenoj na pola sa sestrom, u osobi koja vam čuva mjesto u klupi pored nje u školi. Prihvaćamo ljubav za koju mislimo da je zaslužujemo. Ove riječi iz romana bile su moja zvijezda vodilja kada sam bila mlađa, ali mislim da ih nikada nisam razumjela onako kako ih razumijem sada. Po mom mišljenju, ovo je još jedno remek-djelo na Rorynoj listi.
Iako je njezina polica bila puna klasika i fikcije, Rory Gilmore čitala je i publicistiku. Iako se ona baš i ne može poistovjetiti s naslovom, jer mislim da ju je u cijeloj seriji odbio samo jedan dečko, dok su svi ostali plesali oko nje i nudili joj svoja srca na pladnju, u njezinoj kolekciji našla se i knjiga Njemu baš i nije stalo. Da, riječ je o knjizi na kojoj je baziran hit film He’s Just Not That Into You. Vjerujem da su mnoge teze iz ove knjige i dalje izuzetno primjenjive, a mogle bi nam biti posebno korisne u eri situationshipa.
Rory Gilmore voljela je čitati memoare i biografije poznatih, snažnih žena. Memoirs of a Dutiful Daughter prva je knjiga iz autobiografske trilogije spisateljice i filozofkinje Simone de Beauvoir. U njoj opisuje svoje djetinjstvo i mladost u Parizu, odrastanje u konzervativnoj, buržoaskoj obitelji i svoj intelektualni razvoj. Jasno je zašto se ova knjiga svidjela Rory, jer autobiografija prati Simonein odnos s majkom, strogi katolički odgoj, buđenje svijesti o društvenim i rodnim nejednakostima, kao i prve korake u obrazovanju i prijateljstvima koja će je oblikovati. Međutim, za razliku od Rory, De Beauvoir je iskrena i introspektivna, te često analizira vlastite slabosti, što mislim da će se dopasti mnogim gledateljima koji su ostali nezadovoljni Roryninim konačnim razvojem.
Znate onu misao da o čovjeku najviše možete saznati tako što ćete pogledati njegove police s knjigama? U tom pogledu Rory Gilmore me mnogo iznenadila. Na listi knjiga koje je pročitala našlo se mnogo djela o serijskim ubojicama i velikim poznatim zločinima, koja će sigurno zaintrigirati ljubitelje true crime žanra. In Cold Blood je čuvena knjiga Trumana Capotea, koju mnogi smatraju prvim pravim primjerom non-fiction novel žanra. Capote u njoj rekonstruira brutalno ubojstvo obitelji Clutter u Kanzasu 1959. godine i sudbinu dvojice ubojica, Perryja Smitha i Richarda Hickocka. Knjiga je zasnovana na višegodišnjem istraživanju, razgovorima s lokalnim stanovništvom, policijom i samim ubojicama, a Capote ju je napisao u formi romana – s likovima i atmosferom, stvarajući književno intrigantno djelo temeljeno na grotesknim i zlokobnim činjenicama.
Goli ručak je najpoznatiji roman Williama S. Burroughsa i jedno od ključnih djela takozvane beat generacije. Također je naslov koji me iznenadio na Rorynoj listi. Knjiga je napisana u fragmentarnom, nelinearnom stilu, bez klasične radnje, a istražuje teme ovisnosti, kontrole, paranoje i društvenih represija. Radnja prati protagoniste koji putuju kroz halucinantne, često mračne i groteskne scene, susrećući se s različitim likovima, kriminalcima i drogama. Goli ručak je provokativan, satiričan i kritički nastrojen prema društvu, zakonu i moći. U vrijeme kada je objavljen, roman je izazvao brojne kontroverze i cenzuru zbog eksplicitnog sadržaja, ali je kasnije priznat kao revolucionarno djelo moderne književnosti koje je otvorilo prostor za eksperimentiranje s narativom i formom.
Roman Franny and Zooey mnogi smatraju jednim od najboljih djela J. D. Salingera, Rory je čitala i njegovu najpoznatiju knjigu Lovac u žitu. Sastavljen je od dvije povezane priče, Franny i Zooey. Knjiga prati mladog studenta i njegovu sestru, članove intelektualne obitelji Glass, dok se bore s pitanjima vjere, identiteta, smisla života i licemjerja u suvremenom društvu. U priči Franny, mlada studentica doživljava duhovnu i egzistencijalnu krizu, frustrirana prazninom i površnošću akademskog i društvenog svijeta (zvuči kao da bi joj netko mogao postaviti frustrirano pitanje: Why did you drop out of Yale?). U dijelu Zooey, njezin stariji brat pokušava je razumjeti i pomoći joj kroz razgovore koji otkrivaju filozofske, duhovne i emocionalne slojeve njihove obitelji.
A Heartbreaking Work of Staggering Genius je autobiografski roman Dava Eggersa, koji kombinira humor, eksperimentalni stil i emotivnu iskrenost. Knjiga prati Eggersa dok, u ranim dvadesetim, preuzima skrb nad svojim mlađim bratom nakon smrti roditelja, pokušavajući balansirati između odrastanja, gubitka i odgovornosti. Roman je poznat po igrama s narativom, komentarima u kojima pisac referira samog sebe, te kombinacijom fikcije i stvarnih događaja, što stvara jedinstvenu i intenzivnu priču o obiteljskoj ljubavi, odrastanju i identitetu. Samo mi nije jasno kako je Rory pročitala ovako intenzivnu priču i još uvijek mislila da je njoj najgore.