Izgubljeni u prijevodu ili kako generacije ratuju slengovima

Moram priznati da su mi svi članci o usporedbi i analizi jezika milenijalaca (rođeni otprilike 1981.–1996.), generacije Z (rođeni otprilike 1997.–2012.) i generacije Alfa (rođeni otprilike 2013. do danas) djelovali toliko umjetno i nespretno, kao da ih je pripremala osoba koja ne samo da nije pripadnik tih generacija, već nije ni s ove planete i nikad nije prisustvovala ljudskoj verbalnoj komunikaciji. Generacija Z često bi bila predstavljena kao glasna i oštra generacija koja skraćuje sve, koristi engleski jezik u svakoj drugoj rečenici i mrzi milenijalce jer su “cringe”. S druge strane, milenijalci bi bili oni koji se bore protiv vjetrenjača i moraju shvatiti da je njihovo vrijeme prošlo, dok se istovremeno trude ne postati “boomeri”.

Ako izostavimo dobnu diskriminaciju, koja je često prisutna u interpretacijama milenijalaca, i pogledamo kako je generacija Alfa najčešće predstavljena kroz potpunu diskreditaciju njihove sposobnosti da postanu funkcionalna ljudska bića ili kroz strah od toga što bi mogli postati, shvatit ćemo da stvari nisu tako jednostavne, iako su memovi i šale na tu temu gotovo uvijek zabavni.

Jezik svake generacije odražava društvene, kulturne, ekonomske i tehnološke uvjete u kojima su odrasli.

U ovom tekstu pokušat ću istaknuti određene razlike, sličnosti i razloge za promjene u svakodnevnoj upotrebi jezika među ove tri generacije, nastojeći izbjeći stereotipe i opća mjesta.

Milenijalci su odrasli u razdoblju značajnih tehnoloških promjena. Svjedoci su rasta Interneta, društvenih mreža i mobilne komunikacije, što je duboko utjecalo na njihov jezik. Njihov generacijski vernakular često odražava mješavinu preddigitalnih i digitalnih utjecaja. Na primjer, milenijalci često koriste izraze poput “adulting” kako bi opisali proces preuzimanja odgovornosti povezanih s odraslom dobi, što je koncept oblikovan njihovom ekonomskom stvarnošću odgađanja važnih prekretnica kao što su kupnja stana i financijska neovisnost.

Milenijalci također često koriste jezik koji naglašava osobna postignuća i samopouzdanje. Riječi poput “self-care” (briga o sebi) i “empowerment” (osnaživanje) su prisutne, odražavajući kulturni prijelaz prema individualnim uspjesima i svijesti o mentalnom zdravlju. Ovakav fokus je odgovor na ekonomske pritiske i nestabilnost na tržištu rada s kojima se ova generacija suočavala, kao i na raspad Jugoslavije te ratove 90-ih, što je stvorilo generacijsku traumu. Ovo je također reakcija na kulturu digitalne samoprezentacije koja se razvila uz društvene mreže.

Čini mi se da se milenijalci najviše suočavaju s potrebom da dokažu svoju relevantnost u odnosu na mlađe generacije koje im društvo nameće kao nadmoćne ili da pokažu svoju superiornost, dokazavši da još uvijek dominiraju u svim društvenim sferama.

Treba naglasiti da rat među generacijama nije stvaran i najprisutniji je na društvenim mrežama.

Razlike u jeziku, govoru, razmišljanju i poznavanju određenih pojmova postoje, ali ne kako bi stvorile jaz među generacijama, već kao odraz društvenih, kulturnih i semantičkih promjena koje su oduvijek prisutne.

Gen Z, kao generacija odrasla u digitalnom svijetu, koristi jezik koji je fluidniji, sažetiji i u velikoj mjeri oblikovan Internet kulturom, što odražava sklonost ka hiperneformalnom i kontekstualno ovisnom jeziku. Korištenje skraćenica, emojija i memova zapravo je sasvim točan stereotip. Kao pripadnica ove generacije mogu reći da za neke od najkorištenijih riječi generacije Z, na koje sam naišla istražujući Internet, nikad nisam čula, a kamoli ih koristila u govoru. Možda je to zato što pripadam starijim članovima generacije Z. Izraze poput “lit”, “savage” i “sus” možda sam koristila 2021., ali sigurno znam da ih ne bih željela vratiti.

Neke riječi poput “slay”, “tea”, “slap” ili skraćenice engleskih izraza koristim i sada, ali čini mi se da su sve te fraze postale dio mainstream Internet komunikacije i da ih svatko tko je kronično online ima u svom vokabularu, bilo u svakodnevnom govoru, bilo na online semantičkoj mapi. Jezik generacije Z obilježen je i željom za inkluzivnošću i socijalnom pravdom. Riječi poput “woke” i “cancel culture” ukazuju na angažiranost u društvenim i političkim pitanjima. Ovaj vokabular naglašava generacijski teret pitanja identiteta i društvenih promjena, motiviran povećanom sviješću o sistemskim nepravdama i željom za trenutnim, akcijskim diskursom.

Jezik generacije Z oblikovan je stalnom interakcijom s digitalnim medijima, što dovodi do stila komunikacije koji je istovremeno fragmentiran i hiperpovezan. Upotreba jezika često daje prednost učinkovitosti i povezanosti u odnosu na formalnost, odražavajući brzinu razmjene informacija u digitalnom dobu.

Prije nego što započnem s generacijom Alfa, moram reći da sam i ja nekad bila jedna od onih osoba koje su se pomalo plašile, ili bolje reći zazirale od pripadnika te generacije. Sve više mi se čini da taj strah nije bio uzrokovan time što su oni, kao djeca od 10–11 godina, previše strašni, već me podsvjesno plašila ta brza promjena pojma djetinjstva, ponašanja, interesa i, naravno, jezika. Mislim da će me milenijalci razumjeti; valjda su se i oni slično osjećali s dolaskom generacije Z, ali čini mi se da je generacija Alfa promijenila svijet u svakom smislu i da će to tek učiniti.

Ova generacija odrasta (i još uvijek se rađa) u doba u kojem je tehnologija još integriranija u svakodnevni život. Njihov jezik će se vjerojatno nastaviti razvijati u odgovoru na napredak umjetne inteligencije, virtualne stvarnosti i konstantni razvoj novih oblika tehnologije (već sada koriste neke riječi koje sam morala guglati). Jezik generacije Alfa vjerojatno će biti oblikovan digitalnim okruženjem koje briše granice između virtualnih i fizičkih interakcija. Riječi poput “sigma”, “rizz”, “skibidi”, “phantom tax”, “delulu” ili “mewing” postale su dio TikTok videa u kojima se “dekodira” sleng generacije Alfa. Međutim, kako kronično provodim vrijeme na TikToku, te mi riječi nisu potpuno nejasne ni nepoznate, a za one koje jesu – Google je uvijek odlična opcija, kao i TikTok komentari ispod videa, tako da bih rekla da nije tako teško razumjeti sleng generacije kojoj ne pripadam.

Njihova komunikacija će se, također, vjerojatno sve više oslanjati na multimodalne oblike izražavanja, integrirajući tekst, glas i vizualne elemente na načine koji dodatno pomiču tradicionalne jezične granice. No ovakav stil komunikacije neće zavladati samo kod najmlađih (naravno, ne mislim da će moja baka ikad koristiti termine poput “rizz”, “sus” ili “negative aura”, ali na kraju dana, zašto ne? To su samo riječi, tu su da ih koristimo) generacija koje su rođene u hipertehnološko vrijeme, već će sigurno postati sastavni dio svih nas.

Jer, ničije vrijeme ne može proći, potrebno je živjeti s vremenom i uzimati od njega najbolje. 

To je, svakako, lakše reći nego učiniti, ali ovdje smo sada i moramo se prilagoditi promjenama. Promjene su dio napretka svake individue, ali i civilizacije, pa izjave poput “u moje vrijeme je bilo drugačije” ili “u moje vrijeme to nije postojalo” nisu opravdanje za mržnju i odbacivanje određenih praksi ili diskursa, već su platforma za prevladavanje straha od nepoznatog i učenje novih stvari. Naše vrijeme je sada jer sada u njemu živimo!