Logo
Please select your language

Kin Euphorics
Society

Fermentira li bezalkoholna revolucija među mladima?

Nives Bokor

8 srpnja, 2024

Budim se. U klubu. Stojim, ne brinite. Okružena sam nekim nepoznatim djevojkama i mladićima čiji glasni smijeh, koji probija čak i vriskove Lil Jona iz zvučnika, implicira da sam bacila neku jako dobru foru. Ne prepoznajem ih. Oči mi u nevjerici lutaju klubom tražeći društvo s kojim došla, dok se usne ovim anonim-simpatusima smiju natrag jer… zašto ne? Pitam ih jesu li za još jedan dupli pelin. YOLO. 

Budim se. Doma. Jutro mi stišće oči, glavobolja gnječi misli. Krivi put. Boja. Tkalčićeva…. Shambala? Prijateljice koje me vuku da ne idem doma. Doma sam? Dobro je. 

Trenutaka poput ovih mogla bi nabrojati na prste, no samo kad bih skupila sve stanovnike grada Zagreba. Alkohol je kao i kod mnogih mojih vršnjaka, dugo bio sastavni dio života. Nekad se tih dana s guštom prisjećam, ali često ih se uopće ne sjećam. Ranih 2000-ih, za vrijeme mojih srednjoškolskih dana i početaka izlazaka, ne samo da je klubova bilo pregršt, za razliku od Zagreba sada, nego su bili i dupkom puni. “Zagrijavalo” se u studentskim domovima, ispred klubova. Alkohol je bio dodatni, najzabavniji, član društva. 

Alkohol me opustio, zagrlio osjećajem sigurnosti i samopouzdanja. Kada pijem, smješnija sam, sretnija sam, pa čak i ljepša. Kao da svaki gram manjka samopouzdanja nestane iz moje glave nakon druge čaše vina. Najbolja sam verzija sebe. U isto vrijeme, najgora sam verzija sebe. Ne razmišljam što pričam, mislim da sam smiješna, a nisam, ne obraćam pozornost na druge koliko bih trebala. Prenagla sam, ne procjenjujem dobro situacije koje drugi dan završe kao gorući sram.

No to nas nije sprječavalo da sljedeći vikend sve ponovimo. Nismo imali osjećaj da radimo išta krivo. Kako i bi. MTV i većina celebrity paparazzi fotki kojima smo bili okruženi, prikazivali su naše najdraže zvijezde kako partijaju ili izlaze vidno netrezveni iz klubova. Većini naših milenijskih zvijezda, fotka okinuta u policijskoj postaji al pari je današnjim selfijima. No čini se da mladost, a i starost, danas izgleda ipak nešto drugačije. 

Kako sam smanjila izlaske nešto prije korone, a pogotovo nakon korone, alkohol mi je postao sve straniji. Daleko od očiju, daleko od jetre. Većina mog društva ima isti obrazac. Rijetki će naručiti alkohol. Razumijem ih. Život mi je bolji bez njega. Bistrija sam. Produktivnija sam. Naspavanija sam. Koža mi je bolja. Bolji je seks. Sretnija sam. Zaključila sam da sam odrasla. Šteta što nisam prije. I šteta što većina mladih treba do toga tek doći… Ili? 

Sjedivši tako još jedan trijezni petak u baru, bez plana i programa za večer, primjećujem da za nijednim stolom oko mene nema alkoholnog pića pred onima za koje sam procijenila da su dovoljno mladi i sređeni da se pripremaju za van. Slučajnost, pretpostavim. No kao kod zakona automobila plave boje, počinjem sve više primjećivati taj uzorak. Ne kažem da mladi više uopće ne piju. Bilo bi to jednostavno kontradiktorno pojmu mladosti. Međutim, riječi poput “Imate li kombuchu, matchu, Hydru, ubaci bilo koje bezalkoholno piće”, iz ustiju 20-godišnjaka čujem baš često. Toliko često da ih sad već osjećam poput verbalnih šamara mlađoj meni koje mi je majka zaista s punim pravom trebala dati. 

Zadnji podaci ukazuju da te moje impresije ne goni neka zatomljena grižnja savjesti. “S današnjom vrijednošću preko 13 milijardi eura, industrija pića s malo ili bez alkohola, raste. Od 2018. godine skočila je za 5 milijardi”, prenosi analiza tržišta od strane IWSR koji također prenose da se u barovima i dućanima udvostručila ponuda bezalkoholnih pića, kao i da interes za alkoholom kod mladih pada. Euronews bilježi da je u zadnjih 20 godina (od mojih prvih izlazaka), interes među dječacima s 41 % pao na 24 % posto, a među djevojkama s 29 % na 20 %. Kompanija Anheuser-Busch koja u vlasništvu ima neke od najpopularnijih alkoholnih brendova na svijetu poput Budweisera i Stelle Artois, bilježi pad u prodaji alkoholnih, a rast bezalkoholnih pića.

U isto vrijeme, počinje se javljati nova niša koja poput tsunamija osvaja tržište. Takozvana funkcionalna pića obećavaju da ćete se zbog njih osjećati bolje i biti zdraviji. Euromonitor pretpostavlja da će prodaja funkcionalnih pića rasti 7 % svake godine. Taj nasljednik kave i čaja, pa čak i vitaminskih voda i energetskih pića, verzija je s 0 % alkohola i 0 % kofeina te najčešće bazirana na raznim začinima i biljkama koje povećavaju našu energiju ali i doprinose zdravlju. Ultima Replenisher, RASA, Plants by People, Casamara Club samo su neki od globalno najpoznatijih. Čak su i gljive zaposjele veliki dio tog tržišta. Primjerice, Dirtea, brend praškova koji imaju “ljekovite moći gljiva kako bi prirodno pojačale wellbeing”. Tako Dirtea Martini obećaje “povećati fokus, memoriju, energiju i smanjiti anksioznost”. Dizajnirane da bi se mogle umiksati u baš sve od kave do koktela, ovaj brend radi značajnu renesansu na tržištu. 

Photo: Kin Euphorics

Isto je u svijetu posebno popularno među već spomenutim mladima od 18 do 25 godina. Pitam se zašto. Što nisu “današnje anksioznije generacije” pod još većim pritiscima nego li što smo bili mi? Zašto ne posežu za istim lijekom? Kroz glavu mi odmah prođu slike Kate Moss, Naomi Campbell, Roberta Downeya Jr., Robbieja Williamsa, Paris Hilton i mnogih drugih celebova naše mladosti koje smo mi poznavali kao party zvjerke, a koji danas u intervjuima naglašavaju koliko im je bolje bez njega. Dok bismo njima, kao i meni, mogli pripisati godine, tu su današnji uzori poput Belle Hadid, Blake Lively, Dwaynea Johnsona ili Katy Perry koji su čak pokrenuli svoje vlastite bezalkoholne etikete. Popularni Kin Euphorics, Betty Buzz, ZOA i De Soi. Fotografije “netrezvenih” zvijezda koje ispadaju iz separea na nekom afteru red carpeta gotovo su nepostojeći. Alkohol kao da je dobio ‘yuck’ prefiks, kao onomad cigareta. U eri društvenih mreža i memova, mnogi su postali mnogo oprezniji u tome kako će ih doživjeti javnost. Shvaćam, pobogu, mladi se nemaju na koga “ugledati” da je alkohol = kul. U eri svakodnevnih crnih vijesti, veseli me to. Kad već na mladima svijet ostaje, drago mi je da ipak više uživaju u njemu od nas. 

 

VOGUE RECOMMENDS