Živim u Parizu i napokon sam podlegla najfrancuskijem trendu za kosu

Nikad nisam mislila da ću imati kratku kosu. Odrasla sam u uvjerenju da je njegovanje duge i zdrave kose svojevrsna vrlina, vjerovanje koje danas pripisujem impresivnoj kosi svoje majke Susan koja joj i u sedamdesetima seže do struka.

Susanina kosa je u mladosti bila legendarna: ona nedostižna nijansa plave koju obično možete dobiti samo uz pomoć skupog kolorista. Ona vrsta kose koja ljeti prirodno posvijetli, a zimi dobije bogate bakrene tonove. I dan danas je gusta, bujna i doslovno joj “pada i vijori niz grudi”, poput junakinje iz pjesme Boba Dylana. Njezina kosa toliko inspirira da se čak i moj otac prestao šišati otkako je u mirovini.

Naslijedivši tek donekle njezin volumen (nažalost ne i boju), zajedno s njezinim tehnikama četkanja, pranja i pletenica te strogim uputama da nikad ne počnem bojati kosu, ili barem ne dok ne počne sijediti, čini se da sam upila i neizrečenu (doslovno, nikad to nije rekla) ideju da je kratka kosa za ljude koji nemaju luksuza izbora. Ljude s… lošom kosom.

Iulia Matei

Onda sam se preselila u Pariz. I da, ovdje ima mnogo žena s dugom (ili duljom) kosom. Nekoliko godina sam i sama bila jedna od njih. No s vremenom sam shvatila da mnoge Francuskinje koje poznajem, pogotovo one s najviše stila, biraju nositi je kraće. Bez obzira na kvalitetu kose. Bobovi, lobovi i meki srednjedužinski rezovi prevladavaju gradom. Zlatokose u tornjevima? One su prava rijetkost. Zapravo, dok se osvrćem po krcatom Left Bank kafiću u kojem ovo pišem, ne mogu uočiti ni jednu ženu s kosom ispod ramena.

Tako da… Pourquoi? Moja teorija je dvostruka: prvo, utjecaj cijelog pariškog  stila. Parižanke su svjetske prvakinje u miješanju muževnih i ženstvenih stilova. Od Coco Chanel nadalje, dokazuju da biti seksi ne znači nužno izgledati hiperženstveno. Razmislite: krojeni komadi, muški kaputi, opušteni traper, mokasine, muške košulje raskopčane tek toliko da se nazire donje rublje – lista je beskrajna. Plus, ako je proljetno-ljetna kolekcija Saint Laurenta za 2025. godinu ikakav pokazatelj, ženske vratove će sljedeće sezone krasiti poslovne kravate.

Drugi dio je neka općenitija prednost. Izgledaš sređeno, ali zaboga, nikad kao da si se stvarno trudila. Tu nastupa frizura: nađi si jednostavnu, stiliziranu. Onu koja posebno laska tvom licu, a onda ne radi ništa drugo s njome.

Dorota Porebska

O ovome sam nadugo raspravljala s obitelji, prijateljima, nasumičnim ljudima s odličnom kosom koje sam upoznala na zabavama, pa i svojim frizerom. Šogorica mi je prva predložila da se odvažim kad sam ovog ljeta konačno olabavila gusti visoki rep nakon partije tenisa, žaleći se na migrenu od težine. “Znaš, Monica, kraća kosa bi ti stvarno dobro stajala.” Kad sam pitala svog hair gurua Fabiena Giambonu za mišljenje, nije ni trepnuo. “To sam čekao! Sad sjedi mirno i napravit ću ti frizuru koja najbolje izgleda kad s njom ne radiš apsolutno ništa.”

U pravu je. Kad imate bob, možete ga pustiti da radi što želi. Više mi ni ne treba sušilo za kosu – čak ni usred zime. Kosa mi se osuši dok se oblačim i stavljam šminku. Ne morate toliko ni razmišljati o odjeći: sve (oštar ovratnik, dolčevita, čista bijela majica) kao da izgleda promišljenije ispod tupog reza.

Navodno je bob ponovno ključni trend za kosu ove godine. “Gle, gle, nije li nam ovo još jedan Angèle square”, rekao je jedan prijatelj, nekoliko dana nakon mog šišanja. Angèle square nije park u Parizu, to je sada već ozloglašena frizura slatke plavokose pop zvijezde Angèle za koju je malo tko čuo izvan frankofonog svijeta (ovdje je obožavaju): Angèlin chic bob navodno je potaknuo tisuće šišanja.

Copyright 2024

Ne pratim njezine izbore tako pomno kao lokalno stanovništvo, ali možda je njezina čarolija imala nekog neizravnog utjecaja. Uglavnom, svoju odluku pripisujem tome što sam se jednog jutra u rujnu probudila i shvatila da mi se kategorički ne da.

Imam dvoje djece. Jedna kći je krenula u školu u rujnu i ideja rasplitanja i sređivanja obje naše grive prije 8 ujutro svakog dana bila je jednostavno previše za mene. Plus, ona se prva ošišala, i njezin bob je bio tako chic, izuzetno opušten, toliko ju je promijenio da jednostavno nisam mogla odoljeti. Tako da je, uz dužno poštovanje prema Angele, Mia (tri i pol godine) bila je moj glavni uzor.

Prepustila sam se Fabovim sposobnim tetoviranim rukama i zadržala dah. Rekao je da je znao da mi je ovo sudbina i bio je u pravu. Kratka kosa cijelo se vrijeme skrivala negdje u meni i iako ne žalim za svojim godinama duge i eteričnе kose, moja kosa sada puno više odgovara mojoj osobnosti. Plus, već sam uštedjela stotine eura na skupim regeneratorima.

Ako ste zapeli u rutini s kosom, mučite se s neukrotivim zapetljancima, strepitе od dugotrajnih tretmana bojanja ili živite u strahu od vrtićkih uši, imam samo jedno pitanje za vas. Da posudim naslov klasika s Billom Murrayjem iz 1991. godine: What About Bob?

vogue.co.uk