Otkrili smo još jedan vrhunski riblji restoran kod otoka Hvara, gdje se sigurno vraćamo
Lost je Vogue rubrika o skrivenim mjestima na koja ne planirate otići, ali ona nađu vas. Barovi bez Instagrama, konobe i plaže koje vam pokaže lokalac, zaboravljeni kiosci s najboljim sendvičima u gradu.. Nema glamura, nema visoke produkcije, ali ima ono nešto.
Teškog srca ću si priznati, ali počeo je final countdown do kraja ovog ljeta. Dok ja u Zagrebu zbrajam vlastite dojmove što se sve odigralo na daskama života pod suncem, oni koji još putuju jugom, govore mi kako sunca još ima, more je toplo, i sve je u najboljem ljetnom redu. Baš kao kad mi se prošlog ljeta javila iz hvarske konobe Maestro, naša beauty urednica Kristina, ponovno je krstarila uvalama oko Hvara. Samo što mi je ovaj put poslala poruku iz uvale Vlaka, s Paklinskih otoka. Svi koji se kreću Hvarom i oko njega, znat će da je otočić Sveti Klement omiljeno izletište Hvarana (i onih koji se tako osjećaju), a vožnja brodom do tamo traje svega nekoliko minuta. Dakle, od raja vas dijeli tek nekoliko minuta ako vrijeme provodite u Hvaru.
Uvala Vlaka, izdvojena, osamljena, tirkiznog mora, sa svega nekoliko intimnih ugostiteljskih objekata, jedna je od omiljenih, no unatoč popularnosti nikada nije prekrcana. Ključ ove činjenice je – morate rezervirati, pogotovo ako dolazite na večeru na ovaj otok. To mi je i Kristina potvrdila prilikom posjete restoranu Fisherman’s House, koji ju je oduševio. Pogađate – ovo je priča o još jednom skrivenom gastro dragulju u Dalmaciji, do kojeg se stiže isključivo brodom. Sve je okruženo i prožeto prirodom i mirisima divljine kao da si u nekom drugom svijetu, prepričava mi Kristina fascinaciju otočićem Sveti Klement, i uvalom Vlaka, dok se u tu mirisnu atmosferu ovaj intimni obiteljski restoran idealno uklopio.
A priča obitelji Matijević na ovom otočiću započinje prije mnogo godina kada su Perina i Frane osnovali mali pansion. Njihov sin Tonči, sa svojom njemačkom suprugom Lisom, nastavio ga je razvijati korak po korak tijekom godina. Njihova kći Perina i Thorkild Bloch Nielsen danas vode mjesto kao treća generacija obitelji. I tu ponovno dolazimo do činjenice kako se dobre stvari događaju iz ugodnih i iskrenih iskustava, a najčešće se i prenose kroz generacije. Prvi stranci otkrili su ovo mjesto prije otprilike pedeset godina. Tada je Tončijev otac bio ribar i poljoprivrednik, baš kao i Tonči. U tim pionirskim danima turizma, turisti su tretirani kao članovi obitelji, baš kao i danas. Hrana se bere u polju i lovi u moru, a vino je iz vinograda proizvedeno prethodne godine, govori obitelj Matijević o počecima. Za njihov ćete restoran čuti uglavnom zahvaljujući izvrsnim preporukama onih koji su bili.
Cijela atmosfera je prožeta osjećajem doma i dobrodošlice. Već dugo nisam sjela u restoran u kojem je hrana bila na vrhunskoj razini, a osoblje tako opušteno i zaista uzbuđeno oko razgovora o hrani i odabiru, te preporukama, govori mi Kristina koja hvali njihov savršeno hrskav krumpir i s posebnom preporukom izdvaja Semifreddo s bademima. Jedan od najukusnijih koje sam ikada probala.
Fisherman’s House vrhunski je riblji restoran gdje se riba u ljetnim mjesecima lovi svakog dana, o tome će i ovisiti što će vam se naći na tanjuru. Lovi ju Tonči, a za slučaj da odlučite prespavati u njihov pansionu (jer uz restoran, postoji mogućnost i noćenja), možete s njim u jutarnji ribolov. Atmosfera je domaća, ugodna, prisna i posve iskrena. Specijalitet kuće je brodetto à la Tonči, a priprema se i vrhunska dalmatinska gregada, također vrsta ribljeg gulaša s krumpirom, lukom i bijelim vinom, ali bez rajčice. U blizini restorana nalaze se i staklenici gdje se uzgaja povrće korišteno u restoranu i bere tik prije konzumacije, a da je riječ o domaćim proizvodima osjeti se u okusu, kako salata tako i priloga ili umaka. Ono što mi se svidjelo jest što nas je konobarica prilikom odabira ribe poticala da dođemo do chefice kuhinje i da sami odaberemo koje ribe želimo jesti. U kratkom razgovoru o aromama zajedno smo odabrali brancina i trilje koje su bile posebno aromatične, govori mi Kristina dok se prisjeća vrućine koja je tog dana vladala na otoku, i tek simbolično ometala pse i mačke koji su je iskoristili za cjelodnevno izležavanje. Natkrivena terasa restorana s pogledom na bogat vinograd i vrt, ovdje je vaš dnevni boravak, mjesto za jelo i odmor, i ovdje se događa glavna gastro akcija. No, u blizini uvale je lijepa i bistra plaža stoga kad vas omame vrućina i zadovoljstvo nakon vrhunske domaće hrane, lako je rashladiti se jer je restoran na par koraka udaljen od plaže.
Fisherman’s House u uvali Vlaka nije samo restoran, ili smještaj već prikaz dalmatinske tradicije, pomiješane s obiteljskom ljubavlju prema domaćoj kuhinji i miru. Rijetko koje mjesto pruža takav spoj gostoljubivosti i prirodnog okruženja, daleko od turističke vreve. I znate onaj osjećaj kada otkrijete ovakav dragulj, za koji niste sigurni biste li da ga svi otkriju, ili biste ga sačuvali za sebe. Mi smo ga ipak otkrili vama, zahvalite nam kasnije.